« Odgovori #7 : Ožujka 10, 2013, 17:33:39 »
Hvatanje puhova u LiciKad god u Lici rodi bukvica, a to je svake pete ili šeste godine, stvori se najedanput šuma puna puhova. Od kuda ih dođe toliki nitko ne zna, oni čim bukvica počme zoriti, kao da izviru iz zemlje. Naši ljudi vele da puhovi sele kao neke ptice.
Lijepe su to životinjice. Izgledaju kao veliki od 16 cm u tijelu dugački sivi miš, koji ima vjeveričin rep od 13 cm duljine. Po danu se zavuku u duplja i tamo miruju, a navečer izlaze van da traže hranu. Kada je rodna godina, sav bukvik šušti cijelu noć od trčanja i skakanja te natjerivanja puhova.
Njihova je proždrljivost užasna. Jedu sve do čega dođu: bukvicu, žir, lješnjake, voće, koje kave sjemenke, kukce, male ptice, a i jedan drugoga. Muškaći se radi ženskih bore na život i smrt. Kad jedan drugog izgrize na mrtav, on ga tada jednostavno još i pojede.
Nakon mjesec i pol dana okoti ženka 3-6 mladih. Oni kratko vrijeme sisaju mater i poslije toga sami počmu tražit hranu. U jesen se od bukvice ili žira tako udebljaju da izgledaju okrugli kao kugla. Čim postane hladnije, a to je u hladnijim krajevima već u kolovozu, a u toplijim u listopadu, legne puh spavati i to redovito više njih zajedno. Prije toga si natrpaju svoje duplje koje kakvom hranom. Oni spavaju vrlo čvrsto, dapače tako da ih se može prenašati, ali se i kad kad probude u zimi i onako saneni pojedu od svojih nagomilanih zaliha te zaspu tvrdo nanovo.
Redovno spavaju tvrdo 7 mj. do konca travnja i onda se bude. Ako se slučajno koji ranije probudi dok drugi spavaju on jednostavno pojede sve ostale jednog po jednog. Puh se neda prilagoditi. Puh nema nikakva, a naročito neugodna mirisa, pa je dobar za jesti. Rimljani su ga smatrali posebnom poslasticom pa su bogati imali glatkim zidovima ograđene bukove i hrastove gajeve u kojima su ih gojili. Glatka je bila radi toga da se puhovi ne mogu penjati i pobjeći.
I u Lici se u nekim krajevima jedu puhovi. Pravoslavci ih neće da jedu iz neke predrasude.
Uhvaćeni se puh očisti i dlaka mu se opali na vatri kao prasetu i onda se na ražnju peče. Da se mast ne izgubi, a ta je bila finoga mirisa,posiplje se puh za vrijeme pečenja kukuruznim brašnom tako da izgleda, kad je pečen, kao da je “pohan”. Inače se puhovi razrežu i suše u dimu poput svinjetine i rabe za zamašćivanje zelja. Četvrt puha može zamastiti zelje za cijelu familiju. Radi toga ih najviše hvataju siromasi. Od puhovog krzna se rade kaputi. Krzno nije čvrsto i ne traje dugo. Puh pravi gnijezdo obloženo mekanom mahovinom u škuljma bilo u zemlji, bilo na stablu, u starim gnijezdima švraka i drugih ptica. Pravi puhar nosi uvijek sobom šibice, čvrste špage, truda, i krpe. Svatko od njih zna svoj rajon u šumi i zato zna gdje je spremio kuku tj.kao ruka debelu 2-3 metra dugačku motku s kvakom na kraju te jednu 4-5 metara dugačku motku tj.tanju jelvicu s parošcima, koja se može na stablo nasloniti, da se može po njoj penjati kao po lojtrama. Važan je alat za puhara još i tzv. gurača jedana od 40-50 cm dugačka šiba, na kojoj se čvrsto ostavi na kraju mala kuka. Duplja na stablu u kojima se puhovi zadržavaju, mogu biti pri dnu, a polovici debla ili visoko na deblu. Dali ima puhova na stablu, pozna se po svježim izmetima uz stablo na zemlji. Čim se puhar po izmetima uvjeri da ih ima onda gura gurač i gura ga u duplje. Poplašeni puhovi polete van, ali ga vješti puhar ukliješti guračem na otvorenu otvoru duplja, vješto ga uhvati za vrat i zubima mu progrize lubanju. Ako je duplje u sredini debla tako visoko da ga se može dokučiti ostrvom onda puhar svuče cipele prisloni ostrvu i popne se do duplja. Da se uvjeri da ih ima prisloni uho da čuje, ako su puhovi unutra oni se gunđanjem oglasuju. Ako se puh javio, puhar tada turi u duplje nešto krpe, zapali bukova truda i metne ga na krpu, krpom zatvori otvor duplja i čeka par minuta. Čim krpa uhvati vatru od truda, počme se dimiti. Dim omami puha i on padne na dno duplja. Omama ne traje dugo tako da se puhar požuri s kvačicom na gurača potegne puha k otvoru i okrene ga tako da mu rep viri van. Kad je jednoga izvadio, proba puhar opet puhati u duplje, ako slućajno ima još koji te ih na isti način hvata. Većinom su puhova duplja tako visoko na bukvama da se ne mogu dosegnuti sa zemlje niti sa ostrvama. U takvim slućajevima puhar svuće obuću, uzme veliku kuku pod pazuh pa se popne na koju tanku jelu ili smreku ili na bukvu tanju, koja je u blizini puhovog duplja. Kad se puhar popne na vrh on zanjiše stablo tako jako da može kukom dokućiti bukvu puharicu, zakvači kukom granu puharice ili samo duplje i priteže vrh stabla na kojem stoji sve više i više dokle god može. Kad ne može više vrh prisegnuti on izvadi špagu priveže drugi kraj kuke za vrh stabla na kojem visi. Sada počima žongliranje. Puhar stane na kuku i balansira u visini 10,15 a i 20 metara prema bukvi puharici i kad je uhvatio ravnomjerje, zakorači prema ovoj i uhvati se za granu ili za duplje. Čovjek slabijih živaca to ne može taj prizor ni gledati jer vidi puhara kako lebdi između života i smrti.
[blink]
Klikni na sliku i povećaj
[/blink]
Puholov
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Puholov (Posjeta: 89420 )
