« : Svibnja 04, 2012, 23:10:34 »
Mojoj pokojnoj majci Janji Dujmović
05.05.2011 - 05.05.2012
Majka nam je najmilija bila
Sad' nas evo zauvijek napustila.
Starost svoju živjela duboku,
ostavi nas sa suzom u oku.
Nas je djecu teško odgojila,
i na noge sve nas postavila.
Što je mogla, to nam je i dala,
pa joj zato od sveg srca hvala.
Sad ne idem u to rodno mjesto,
gdje sam prije odlazila često.
Kuća pusta, vrata zaključana,
nema više da me zove mama.
Neminovna smrt nam je uzela,
zato su nam srca nevesela.
Nas četvero djece odgojila,
majka Janja najstarija bila.
Kad dođemo puna kuća sreće,
među nama majka kao cvijeće.
Sad nas više niko ne poziva,
samo mati dok je bila živa.
Nas četvero kao čet'ri cvjeta,
svi odoše na sve strane svijeta.
Dvoje djece blizo je ostalo,
pa je majci uvijek pomagalo.
Dvoje djece u dalek' svijet su pošli,
al’ na odmor kod majke bi došli.
Malo dana s majkom provodili,
u tuđinu opet odlazili.
Za blagdane uvijek neko tama
jer mi znamo da je majka sama.
Nema oca pa ni majke moje,
roditeljstvo nas što vezalo je.
Sad dođemo do onoga groba,
gdje su naša roditelja oba.
Svijeće gore na groblju je cvijeće,
tko tu leži više ustat neće.
Boga molim, svetu misu platim,
sa tugom se na posao vratim.
Sve razmišljam i sve tiše, tiše,
majke nema među nama više.
Majko moja slava ti i hvala
za sve ono što si nama dala.
Hvala vječni roditelji mili,
s teškom mukom ste nas odgojili.
Slava vječna dušu nam veseli,
čuvali vas nebeski anđeli.
Nikako se ja ne mogu smirit,
i sa ovom istinom pomirit.
Kad’ se sjetim majke moje mile,
kada meni dođu tužne sile.
Sve pomišljam njezine vrline,
niko više ne zove me sine.
Moja majka od kad je umrla,
tuga mi se u srce uvrla.
Nema više onoga veselja,
svaka mi se ugasila želja.
Oca nema ni matere moje,
crna zemlja pokrila oboje.
Tuga teška pala je na mene,
ostale su samo uspomene.
Kako su nas teško odgajali
i ljubavlju svojom napajali.
Da budemo dobri i ugledni,
u životu da budemo vrijedni.
Siromašni ali srca jaka,
uvijek nas je sokolila majka.
Ljubav božja nek’ sa vama vlada,
Sveti Ante nek’ vam bude nada.
Ono vrijeme komunizma bilo,
u crkvu se ići nije smilo.
Mati njima nije vjerovala,
uvijek nas je na misu poslala.
Vjeronauk nismo zapustili,
među prvim svi smo uvijek bili.
Puna kuća nas djece nejake,
sve na brizi i oca i majke!
Sada evo osta pusta kuća,
ognjišta se ugasila vruća.
Da naložim vatru ja u peći,
loži, loži znala mi je reći.
Da naložim vatru u kaminu,
i palentu skuvam na brzinu.
Kao što je mati naša znala
dok je bila i dok je kuhala.
A mi smo se razišli po svijetu
kao pčele po proljetnom cvijetu.
Mene muče stare uspomene,
jer ognjište staro vuče mene.
Da se vratim onome kamenu,
da ogrijem ruke na plamenu.
Da badnjake na ognjištu ložim,
sa tom željom teško da se složim.
S prijateljima i rodbinom cijelom,
roditelja sjetiti se jednom.
Majci, ocu platit ćemo misu
da u miru počivaju di su.
Marija. R.
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Mojoj majci (Posjeta: 5161 )
