« : Kolovoza 26, 2008, 17:12:28 »
GLAVINIĆ
Å TIT:
U srebrnom Å¡titu crkva s dva tornja; iz kroviÅ¡ta crkve raste lav koji u desnoj Å¡api drži odrezanu ljudsku glavu nabijenu na maÄ. NAKIT:
Iznad, na sredini, zlatna kruna na kojoj stoji orao raširenih krila, desno biskupski štap, lijevo biskupska mitra.
Å tit nadvisuje biskupski Å¡eÅ¡ir. Grb je uzet s peÄata senjsko-modruÅ¡kog biskupa Sebastiana Glavinića s peidjevkom >>de Glamotsch<< ili >>od GlamoÄa<< iz 1692.godine, a peÄat se danas Äuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.
Pored ovoga grba postoji i grb biskupa Sebastiana Glavinića naslikan u ulju na drvenom krstioniku u Crkvi Blažene Djevice Marije u Bakru. Grb se razlikuje od grba s peÄata.
Preselika grba izvrÅ¡io je M.Mažić, pa se danas grb Äuva u mažićevoj zbrici, inv. Br. 97., III., pomorski muzej Hrvatskoga primorija, Rijeka.
Glavinći su stari plemiÄki rod podrijeklim iz Bosne (GlamoÄ), Glavinći se spominju i u selu DupÄanima i selu Bužanima, u BuÅ¡koj župi.
Najpoznatiji Älan ove plemenitaÅ¡ke obitelji bio je Sebastian Glavinić, Senjsko-modruÅ¡ki biskup od 1689.-1697.godine. Obitelj mu se doselila iz Bosne, iz GlamoÄa, a roÄ‘en je u Pićinu u Istri 1632.godine. Filozofske i teoloÅ¡ke znanosti pohaÄ‘ao je u Grazu, BeÄu i trnavi. Biskup je postao carskim imenovanjem 1689. I papinskim imenovanjem 1690.godine.
Umro je 1697.godine u Sv.Petru kod Gornjiškog Trha u Istri.
Glavinići kao primorci naselili su se u OtoÄac i raÅ¡tar kod liÄkog Petrovog Sela.
LITARATURA: BojniÄić, 1899., 53. T 39.
Mile Bogović, Zvona, Bakar, 1982.