« : SijeÄnja 29, 2008, 13:44:01 »
Postoje brojne nesrodne rodovske zajednice istog prezimena rasprostranjene na cijelom podruÄju Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine i Srbije. Ima ih mnogo u austrijskom Gradišću, kamo su se iselili tijekom turskih opasnosti. Vukovići žive i u Makarskoj, oko Sinja, DrniÅ¡a, Imotskog, Knina i Slunja. U Imotskoj krajini njihovo staniÅ¡te bilo je Vukov Dolac, pa otuda i kasniji pridjevak »od VuÄiji-dola«. Prezime se prvi puta spominje 1129. u darovnici zadarskog biskupa.
U Ogulinsko-modruškoj udolini rodovska zajednica Vukovića pojavljuje se u 16. stoljeću. Tu se prvi put spominje u ispravi kneza Vuka Krste Frankopana iz 1630. građanin Bartol Vuković.
Ova rodovska zajednica tijekom velikih naseljavanja od 1689. naseljava brinjski kraj (Mali Kut, Lipice, Brinje, Jezerane, Stajnica), Kordun: DrežniÄko SeliÅ¡te, Gornji LaÄ‘evac, Smoljanac) i Saborsko. U SeliÅ¡te kod Drežnika (općina Rakovica) naseljavaju Vukovići iz brinjskog kraja, vjerojatno iz Stajnice, koji imaju dodatno prezime Murković, a ovo prezime je nosio jedan od podmarÅ¡ala u miru cara Franje Josipa, Ivan Vuković-Murković. Njegov se djed Nikola Murković doselio iz Stajnice u Rakovicu kod Slunja.
Plemstvo s pravom na nošenje grba dobio je od kralja Ferdinanda III., 21. studenoga 1646. godine Ivan Vuković i njegova braća: Juraj, Petar i Mihael, te njihova sestra Magdalena i ujak Marko.
Potvrdu o dodijeli plemstva i grba dobio je Vladimir Vuković od cara Ferdinanda II. HabsburÅ¡kog zbog vojniÄkih zasluga i revnosti u vrÅ¡enju vojniÄke službe. Dobio je visoki vojniÄki Äin, nasljedno plemstvo i grb, te maÄ ukraÅ¡en s tri draga kamena.
Potvrdu o dodjeli plemstva i grba dobio je i Vladimir Vuković od cara Ferdinanda II. HabsburÅ¡kog zbog vojniÄkih zasluga i revnosti u vrÅ¡enju vojniÄke službe. UnaprijeÄ‘en je u visoki vojniÄki Äin, promaknut u nasljednog plemića s pravom na noÅ¡enje grba, te je tom prigodom dobio i maÄ ukraÅ¡en s tri draga kamena.
Nakon osloboÄ‘enja Hrvatske od Turaka u 18. st. Vukovića je bilo najviÅ¡e u Jezeranama, a nosili su pridjevak »Podkapelski«. Zbog pristajanja jednog Älana plemićke obitelji Vuković uz Lajossa Kossutha i MaÄ‘arsku revoluciju 1848. godine, beÄki dvor je oduzeo Vukovićima plemstvo, koje im je ipak 1887. god. vraćeno, ali kao maÄ‘arsko, a ne austrijsko plemstvo. Obitelj Vuković davala je Carevini, a od 1867. Austro-Ugarskoj Monarhiji, vojnike, od kojih su njih nekoliko nosili visoke vojniÄke Äinove. ÄŒlanovi obitelji Vukovića služili su kao Äasnici u mnogim vojnim posadama diljem Gacke, Like, Krbave i Primorja.
Obitelj Vuković davala je austrijskoj Carevini, a od 1867. Austro-ugarskoj Monarhiji vojnike, od kojih su njih nekoliko nosili visoke vojniÄke Äinove. Najpoznatiji je admiral Janko Vuković-Podkapelski, roÄ‘en 1871. godine u Jezeranama. Detaljnije vidi pod najpoznatijim pojedincima iz roda.
Vukovići su naselili tijekom naseljavanja Like i Krbave u Podlapac, Budak i Mušaluk.
Zemljišne knjige Ogulinske regimente za Stajnicu iz 1780. sadrže podatke za deset kućnih zadruga.