Autor Tema: Događanja u župi Prozor u 2014. godini  (Posjeta: 1829 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Mile

  • Admin
  • Lički/a sokol/ica
  • *
  • Points: 985
  • Postova: 1100
  • Karma: +67/-2
  • Spol: Muški
    • www.nasa-lika.com
Događanja u župi Prozor u 2014. godini
« : Travnja 10, 2015, 11:56:06 »
ŽUPA UZVIŠENJA SV. KRIŽA - PROZOR

Radovi u župi

- Tijekom 2013. godine nabavili smo za našu župnu crkvu novi tepih za svetište crkve, koji je kupljen u Zagrebu, a zahvaljujući pomoći Ivana Markovića – Pace i postavljen u crkvi. Uz to kupili smo i kip Gospe Fatimske i  postavili ga u crkvu. Na koncu smo  napravili i ambon (čitalište), mjesto s kojega se naviješta Riječ Božja. Stari ambon je bio dosta loš, napravljen ad hoc, privremen, dok se ne nađe nešto bolje. Zahvaljujući majstoru - stolaru Draženu Oreškoviću – Ćurli ambon izgleda prelijepo. Posve je sličan našem glavnom oltaru. Dražen je napravio i postolje za kip Gospe Fatimske. Moramo napomenuti da je Dražen uzeo samo novac za drvo, a ostalo je radio na dar. Hvala mu!
   Skupina žena iz Molitvene zajednice dala si je zadatak da prođe župom i skupi dobrovoljni prilog za ove nabavljene stvari. Hvala i njima i onima koji su ih dočekali otvorena srca i ruke.

Prva pričest
 
 -  Ove godine smo održali Prvu pričest u župi 11. svibnja 2014. godine. Četvero mališana, polaznika trećeg uzrasta osnovne škole  primili su  Isusa u Svetoj hostiji. Oni su: Bobinac Matea, Dujmović Andrija, Mitrović Anđela i Veselin Luka.
   Za Prvu pričest ih je spremao sam župnik, dok je kod recitacija i pjesme puno pomogao vjeroučitelj Dario Košćak, koji im predaje redoviti vjeronauk. Tijekom Prve pričesti, na Misi su sudjelovali i njihovi učitelji iz  područne škole.

ila_rendered
Događanja u župi Prozor u 2014. godini


Prvopričesnici župe Prozor 2014.


Križeva 2014. g.

-  I ove godine svečano smo proslavili župni blagdan Uzvišenja svetog Križa. Dodatna pogodnost je to što je ove godine blagdan padao Nedjeljom, tako je bilo još ljepše i svečanije. Na Prvi petak obavili smo Svetu Ispovijed uz pomoć župnika iz Sinca,  vlč.  Stanka Smiljanića. Prijepodnevno Euharistijsko slavlje je predvodio sam župnik.  Pod ovom Misom kršteno je i četvrto dijete iz obitelji Slavena i Marine Prpić.
   Poslijepodnevnu Euharistiju je predvodio vlč. Josip Šimatović, župni vikar iz Gospića.  Josip je i sam jednim dijelom dijete ovoga kraja. Njegova  baka potječe iz naše župe. Obzirom da je postao svećenikom prije kratkog vremena, tražio sam prigodu, kada ga pozvati da se kao svećenik predstavi i u svome kraju. Gdje ćeš bolju prigodu od ove i Josip je prihvatio i došao. Lijepo je propovijedao, lijepo pjevao (po tome je i poznat – kao svećenik lijepog pjevačkog  glasa). Okupljeni narod ga je pozorno slušao.
   Ovo naše župno slavlje uveličali su naši pjevači, naš zbor, koji je sve to skladno popratio pjesmom.

Novo zvono

-  Već duže vrijeme skupljali smo u župi novčane priloge za nabavku novog  velikog zvona (staro je puklo i nije više davalo lijepi zvuk). Skupljanje je išlo dosta teško. Još uvijek se jedan dio župljana nije odazvao pozivu!!! No, uz pomoć Biskupije i manjim dijelom grada Otočca uspjeli smo nabaviti potrebna sredstva. Zvono je kupljeno preko tvrtke „BOSILJ“ iz Novog Marofa, a oni su u Hrvatskoj zastupnici  tvrtke Grassmayer  iz Innsbrucka iz Austrije. Ova je tvrtka iz Austrije najpoznatija, barem kod nas,  po izradi i elektrifikaciji zvona.
   Zvono je saliveno i dopremljeno  tijekom mjeseca svibnja. Teško je 450 kg, i to je najveće zvono u župnoj crkvi. Posvetili smo ga našem blaženiku Stepincu. Na zvonu je i natpis: „Bl. Alojzije Stepinac, moli za nas“. Ispod je napisano: “ Zvono nabavljeno marom župljana Prozora i župnika Ivice Miškulina“. Na obodu zvona je grb ljevaonice i grb naše domovine Hrvatske, kao i vrijeme izrade zvona.
   Cijena dopreme zvona i izrada istog iznosi 80.125,00 kuna: dizanje novog i skidanje starog zvona je 2.500.00 kuna  i udio župe u proslavi iznosi 807,42 kuna (ostatak novca  koji je bio potreban do punog iznosa nadoknađen je starim zvonom, koje je  uzela  tvrtka „Bosilj“ iz Novog Marofa).  Žene su donirale kruh i kolače. Nakon obavljene ceremonije posvete zvona i dizanja istog i nakon što je po prvi puta zazvonilo novo zvono imali smo malu svečanost u župnom stanu.
   Neka novo zvono zvoni dugi niz godina. Čujmo, dragi župljani, njegov glas, ne samo kada nas obavještava da je netko umro nego i kada nas zove i na dnevnu molitvu (kada zvoni Anđeosko pozdravljenje)  i na nedjeljnu i blagdansku Misu. Neka i tada dopre do našeg uha i našeg srca.

ila_rendered
Događanja u župi Prozor u 2014. godini


Okupljeni vjernici sa župnikom prigodom blagoslova i podizanja zvona

ila_rendered
Događanja u župi Prozor u 2014. godini


Blagoslov zvona 20. svibnja 2014.


Iz Župne spomenice  II.

   Georgius  Veljačić rodom iz Bribira Vinodolskog župnik je od srpnja 1823. do svibnja 1836. Ovaj župnik povećao tj. produljio je malu kapelu sv. Križa te podigao mali tornjić (campanelu) sa tri otvora za zvona, te su zvona, koja su prije na stupovih kraj crkve bila dignuta na toranj.   Veljačić  je  takodjer iz temelja popravio župni stan , te mjesto prijašnjeg drvenog podigao pomoćju bivše otočke pukovnije dostojan zidani stan. Kaže se da je zbog te gradnje crkve i župnog stana došlo do nesporazumljenja i pravde pa se je radi toga župnik ustrijelio u župnom stanu. To se doista dogodilo 2. svibnja 1836. Zakopan je po otočkom tadanjem svećeniku  Blažu Dujmoviću kraj crkve.
   Josip Saitz je bio admistratorom 1836. do ožujka 1837. g. i onda je otišao na Vaganac, a na njegovo mjesto je došao Georgius Potočnjak  „vinodolac Novljanin parochus„ ( župnik) od 1837 do kolovoza 1841.  Za ovoga plovana počela je škola tako zvana „Gemeinschul „ u Prozoru , „smeštena „ u prostu graničarsku kuću. Od ovuda je premješten na Oštarije ličke.
   Vincenc pl. Vlatković  „pazariščanin“. Župnik od kolovoza 1841. do prosinca 1844.  Vlatković je sagradio župnom stanu štalu i kolarnicu, te je sastavio prvi zapisnik „Stališ duša“, status animarum  (popis svih župljana po obiteljima) 1842. Piše sam ovako: „Vlatkovich  Vincentius Statum animarun conscripsit… parochiale anno 1842 aedificari curavit, Coemeterium novum etiam effectuavit“.
   Godine 1844. oboli opasno te otiđe na liječenje, a na njegovo mjesto dođe Kružić od prosinca 1844. do svibnja 1846. Ovaj dobi kasnije plovaniju ili župu Lešće, te ga naslijedi u duhovnoj pastvi po drugi put Vicencije  pl. Vlatković  „pazariščanin“. Župnik bijaše od svibnja 1846. -  listopada 1874. g. Kad je primio drugi put ovu župu priskrbio je ponajprije crkvi sadašnju sliku sv. Križa, te njom zamijenio prosti  križ, koji je prije stajao na oltaru, a to je onaj isti poveći križ što se sada na procesiji nosi. Godine 1847.  promijenio je komad zemljišta župnoga sa zemljištem Stjepana Bobinca među crkvom i župnim stanom, gdje je sada plovanijski voćnjak ili šljivik….. Godine 1852. pribavio je Vlatković crkvi prozorskoj po presvietlomu gospodinu Ivanu Vitesiću biskupu krčkomu svete moći od drva svetog Križa Isusova. Sam piše ovako: „Particulum sacram ex ligno… Crucis D.  N. I. Ch. Roma pro hac Ecclesia procuravi“.   Godine  1863. dobio je Vlatković… tri paramenta ( liturgijsko ruho), od Njegovog Veličanstva.
   Za njega piše da je bio dosta strog i veoma štedljiv župnik… pa ni svoga puka nije najvolio. Općio je sa bolje stojećima, a druge je nazivao „divlje svinje“… Više puta znao bi kakvu šalu ili rječju ili činom izvesti. Tako bi znao prosjaka podgorca sliepa i niema klieštima štipnuti pa bi taj progovorio, jer Vlatković bi tada dobro znao koji simulira. Više puta znao bi se na četiri konja u svojoj gripi u Otočac voziti, da bi tim jadio tadanjega  Oberstara Perkovića.  Rado je također pomagao susjednim plovanima i rado s komšijama obćio i pohađao, akoprem sam u svojoj kući nije njih rado primao niti podarivao. Obično bila je njegova služba propovijedati na dan sv. Fabijana i Sebastijana u Otočcu, a na sv. Iliju u Sincu, gdje je znao na osobit način puk na pozornost navesti. Tako na primer: „Sv. Ilija bijaše kirijaš“! Rado je također prijateljevao sa pravoslavnima ili ti vlasi, ali ne sa popovi njih nije trpio, nego sa oficiri, trgovci i ostalim pukom, jer su nekda njegovi djedovi bili hrišćani ili vlasi, …..  pokrstili su se jer nisu mogli plemstvo zadobiti kao vlasi kad  su kod Klisa vojevali. I pisac ovoga sam je našao ovdje u župnom stanu dva ključa od Klisa koje je Vlatković držao kao uspomenu sa diplomom plemstva. Ovi ključi i Diploma presdani su po Otočkom sudu jednom rođaku Vlatkovićevu trgovcu iz Dubrovnika. Vlatković bio je najprije vojnik Kaiserkadet, a nezadovoljan u tom staležu pođe za svećenika učiti. Vlatković umro je 17. listopada 1874. g. te je zakopan po otočkom tadanjem začasnom kanoniku i vicearhiđakonu i župniku Josipu Mažuraniću sa pet drugih svećenika komšija. Vlatković  je navijek siromašno i škrto  živio,  te je ostavio oko 12000 forinti,  koji su se većinom rastepli po otočkom sudu amo tamo bez ikakve koristi. Crkva dobila je 4000 forinti.  Sebi za svete mise ostavio je 1200 forinti a 1000 forinti dobio je rod, a ostalo propalo. 
(Napomena: riječi su pisane ondašnjim pravopisom).

                        
Pripremio: vlč. Ivica Miškulin

Aoj Liko kamena državo,
tebe mi je ostaviti žao.
Guests can not give points :(
point 0 Points

This topic did not receive points.

 


Back to top