« : Rujna 10, 2009, 18:30:35 »
Dragi Forumaši
Ovde želim da predstavim sebe, a ujedno i par slika koje sam slikala u mom mjestu. Pa da ne dužim puno evo malo uvodnog texta, a slike govore više od riječi.
Bilo je teško krenuti naprijed........, nekoliko puta sam dolazila na ognjište svoje, gledala, tugovala i vraćala se doma.....
trebalo je najprije ulaz pronaći.... ulaz je tu,nazire se
ono što sam vidjela nije jako ohrabrujuće bilo
svaki put je to nekako sve više i više boljelo........i onda ja kao ja, onako snagatorska ličanka bez straha za rad odlučim, ovaj put neću nazad. Tako je to počelo...toga dana se nisam kući vratila, ostala sam spavati u seocetu mom, centru svijeta. Evo malo reklame za neupućene.......moje seoce ima toliko sunčanih dana kao otok Hvar, pa stoga ponosno nosi drugo ime ... "Mala Kalifornija", zaseok moj iliti avenija Sjevalica. Tako nekako je krenulo moje mukotrpno ropstvo u domu mome, bolje reći u onome što je zub vremena meni prepustio. Da ja vas sad tu ne mučim piskaranjem, onako slajdovski ću vam malo primaknuti tu moju rabotu....nemojte se man prestrašiti , nije to bilo baš ono pravo pravcato ropstvo, ali znoj je curil, baš onako kako curi strijeha za vrijeme obilate kiše. No,bilo je teško, bolno, ali izuzetno slasno........činilo mi se da su mi dani bili prekratki,,,,,,,,noći preduge. Tako da sam se ustajala ponekad i u 5 uri....i to ja, najveća pospanka na svijetu dižem se u 5 uri, koja je to volja...........Nekad davno me majka budila sa šnitom seljačkog kruha natopljenog debelim slojem škorupa posutoga šećerom i ja sam onako na jedno oko škiljila i mislila, dali da se dignem ili okrenem na drugu stranu.Baš sam bila pospanka. Eto nešto i o meni.....
Sad ću krenuti onako nekako kronološkim redom kako sam ja to dosad uspjela preokrenuti naglavce. Stisnem zube(skoro vilicu odvalim) primim se sjekire, pile(dakako ručne) škara i krenem......,
sa dolazi ono najteže za moje krhke ručice..trebalo je to sve ukloniti za nekih par dana.
pozdrav za forumaše nasa-lika
naravno,volja brda valja
oho,već se putić nazire Predah nakon napornog rada
skoro ni ja više ambijent ne prepoznajem
prva faza radova se privodi kraju...
Doručak kod susjede onaj pravi lički