« : Prosinca 04, 2016, 22:00:13 »
IzaÅ¡la druga po redu Zbirka pjesama Vere Matovine Biondić "Mirisi zaviÄaja"
IzaÅ¡la druga po redu Zbirka pjesama Vere Matovine Biondić "Mirisi zaviÄaja"
"Mirisi zaviÄaja" da, da to je nova zbirka pjesama koja je upravo ugledala svjetlo dana a napisala ju je naÅ¡a Älanica Foruma naÅ¡a-lika.com Vera Biondić. Ovo joj je druga zbirka pjesama, prvu je objavila 2012. godine pod nazivom "Lika u srcu". Zbirka pjesma "Mirisi zaviÄaja" tematski je podijeljena u tri ciklusa. Prvi ciklus Äine zaviÄajne pjesme, dok je drugi ciklus obilježen s nekoliko obiÄajnih pjesama, a treći pak ciklus zaokružuju pejsažni pjesniÄki tekstovi. Slika naslovnice za Zbirku kao i veći broj ostalih slika autor je Milan Dujmović a par slika iz Slavonije autor je Iva Biondić. Naklada Zbirke je 100 komada a izradio ju je Grafoprojekt, Virovitica. Nadamo se joÅ¡ koje zbirke jer tema u Lici i Slavoniji ima svakoga dana u izobilju i kako kaže naÅ¡a Vera: "Slavoniju i Liku,sjedinjene u mom odgoju i odrastanju te urezane u srce i duÅ¡u, sada ostavljam zapisane na papiru za generacije koje dolaze." Eto generacije starije, srednje i mlaÄ‘e uživajte u Äitanju srcem zapisane pjesme na bijelom papiru!
U cijelosti prenosim predgovor Andre Delić, magistar edukacije hrvatskog jezika i književnosti.
PREDGOVOR Vera Matovina Biondić, Mirisi zaviÄaja Zbirka pjesama Mirisi zaviÄaja Vere Matovina Biondić tematski je podijeljena u tri ciklusa. Prvi ciklus Äine zaviÄajne pjesme, dok je drugi ciklus obilježen s nekoliko obiÄajnih pjesama, a treći pak ciklus zaokružuju pejsažni pjesniÄki tekstovi. Ono Å¡to se može uoÄiti kao misao vodilja Äitave zbirke pjesama jest upravo gotovo sudbinska privrženost krajoliku koju otkriva već sami naslov zbirke (Mirisi zaviÄaja), ali isto tako i naslovi pojedinih pjesama, posebice onih iz prvoga ciklusa (npr. Pismo iz Like, Medvid liÄki, Jutro, Liko...). Takav odnos prema rodnom kraju ukljuÄuje u pjesniÄkim tekstovima opise koji se odnose na eksterijer toga krajolika, ali takoÄ‘er i osjećaje kojima su oni popraćeni. Drugu znaÄajku koja otkriva zaviÄajnost u tekstovima predstavlja sam jezik pjesama koji je vrlo Äesto obilježen kolokvijalizmima karakteristiÄnima za liÄke prostore, primjerice u spomenutoj pjesmi Pismo iz Like: LiÄke coklje teple i vunene na nju navik sićati će mene. Knjiga maća, pjesmarica Bogu, samo stihom zahvalit joj mogu. Na tu se zaviÄajnost, zastupljenu i u nekoliko obiÄajnih pjesma, vrlo skladno nadovezuje ciklus pejsažnih pjesniÄkih tekstova. Te pjesme najÄešće tematiziraju smjenu Äetiriju godiÅ¡njih doba te prirodu kao jedini aspket života koji obilježava neprolaznost. Iako su pjesme trećega ciklusa uokvirene u pridjevu „pejsažne“, Äesto ih pokreću motivi koji nisu izravno vezani uz prirodu, ali joj služe kao motivacijska ili pak inspiracijska sredstva, primjerice Stara kuća, Želja, Slika za uspomenu. Ti se motivi sasvim smiono prožimaju s motivima zaviÄaja, ali otkrivaju i treću relevantnu znaÄajku Äitave zbirke – intimnost. Ona se pak oÄituje u pjesmama posvećenima odreÄ‘enim stvarnim osobama, Å¡to se može uoÄiti primjerice u pjesmi Proljetna sjeta koju autorica implicitno posvećuje svome ocu: JoÅ¡ samo ćoÅ¡ak jedan živi, tinja al’ blijedi ispijen, star i bijedan u kući otac sjedi. Dalek, oÄiju blijedih, u proÅ¡lost joÅ¡ samo živi, pognut, kosa sijedih, svi dani su mu sivi. Ne vidi laste Å¡to stižu, ni travu Å¡to buja, zeleni, svi isti dani se nižu, teÅ¡ko ga gledat meni. U svim trima ciklusima zbirke primjetna je i izrazita zastupljenost pjesniÄkih slika i stilskih figura kojima autorica sasvim spontano i skladno kroji nit koja povezuje sve pjesniÄke tekstove u koherentnu cjelinu. Promatrajući pjesniÄke slike, izraženo je ispreplitanje vizualnih i auditivnih sredstava koja Äitatelja uvlaÄe u prostor teksta te mu omogućuju potpuno uživljavanje u tematiku pjesme: (...) Kukurjek zeleni, dig’o se visoko na zelenu travu baca svoje oko. A Å¡afrani razni svuda razbacani po Å¡umici isto kao i livadi. Nježno bijeli zvonÄiÄ nik’o uz potoÄić iz kojeg se Äuje tok, klo-klokotić. Sve miriÅ¡i, miri, proljeće se Å¡iri. JoÅ¡ samo trenutak, u svaki će kutak, da miri, zaviri, Å¡iri da se smiri. 4 S druge strane, pri rabljenju stilskih figura dominantnu ulogu zastupaju Äeste personifikacije i metafore hiperboliÄkoga ili oksimoronskog prizvuka: MALA MURVA Pognuta, svijena, ka moru se svila, burom opijena oduvijek je bila. Stara, a malena, nikada odrasla malena joj sjena od sunca me spas’la. ÄŒitajući tako ovu zbirku s obzirom na istaknute relevantne toÄke koje je odreÄ‘uju, Äitatelju se posreduje sasvim jasna slika koja prikazuje Liku kroz odraz autoriÄina pogleda. Iako ta slika zapoÄinje vizualnim pogledom na prirodu, krajolik, zaviÄajnost posredovanu vanjskim opisima toga prostora, autorica dodajući intimnost i subjektivnost toj paleti boja pridodaje i one obrise koji joj omogućuju da oživi u pogledima i srcima Äitatelja. Naime, ona sasvim spontano i nenametljivo, iskreno i jednostavno, a opet jedinstveno, uvlaÄi Äitatelja u proces bilježenja svojih djetinjih i zrelih uspomena koje je izgradio upravo njezin zaviÄaj. Slikajući tako stihovima ovo djelo, ona ni najmanje ne naruÅ¡ava objektivnost percepcije krajolika koji tematizira kroz zbirku, naprotiv, upravo suprotno. ProtkavÅ¡i svoje stihove intimnošću i subjektivnošću, autorica pruža Äitatelju ono Å¡to je najvrijednije – ona dijeli s njim puteve svojih uspomena koji su obilježili njezino djetinjstvo, a onda i zrele godine života te mu upravo time pruža priliku da Liku osjeti vlastitim mirisom toga zaviÄaja.
Andrea Delić, magistar edukacije hrvatskog jezika i književnosti
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: IzaÅ¡la druga po redu Zbirka pjesama Vere Matovine Biondić "Mirisi zaviÄaja" (Posjeta: 3618 )
