« : Svibnja 06, 2012, 21:04:03 »
Kao i mlin i stupa radi na nekom principu stroja i već se na prvi pogled uočava jedan pogonski dio, prenosne naprave i radno postrojenje. Sama njena drvena konstrukcija koju sam eto igrom slučaja se i ja našla kad je bila u funkciji stupa dida Joje Štimca (Josipa). Kroz pricu s didom Jojom, kaže on meni, e dobro da si došla, a ja velim „Što“ sada ćeš vidjet i imaš priliku vidjet kako radi stupa, nato sam se nasmijala od srca, a da vam nekažem kako sam bila vesela daj dite malo. Slušala sam ja o tome i čitala ali nisam imala prilku vidjet kako ta drvena konstrukcija ima svoju moć. Uvijek uslužan svima koji navrate i upute mu lijepu riječ, zamolila ga da mi ide pokazat i da ga usput poslikam. Samom šetnjom do tamo objašnjavo mi je kako se to radi, ali evo ja ću prenest koliko mi ušlo u uho.
Stupa se pokreće podizanjem vanjskih ploča tj. zatvarača kroz koje se voda propušta niz žlib, izduženo, drveno korito koje usmjerava i pojačava vodeni mlaz. Ta snaga same vode iz žliba pokreće pogonski kolo koje je spojeno s vretenom, drvenim valjkom smještenim u dnu stupe. Kroz vreteno u križ uzglavljene su križnice /lopari/ dvije kraće, čvrste gredice koje svojim okretanjem odozdola udaraju o perčine, komade drveta od kojih je svaki izbočen na jednom od dvaju batova. One tako batove podižu i spuštaju i to neizmjenice, jednog pa drugog, ujednačenim ritmom. Batovi su položeni pri samom dnu, u koritu i pokreću se u blagoj kosini u smjeru „gore-dolje“ a na jednom su kraju nazubljeni, odnosno kosog, stepenastog oblika. Vodoravno udaraju u sukno i prevrću ga zupcima u smjeru „gore-dolje“ pod malim mlakim mlazom vode koja dotiće iz drugog, užeg žljeba. Suknu je potrebana količina vode tek toliko da ono samo žmikće i da se samo namaće pod batovima čime se njegova vlas zbija prema unutra, tkanje zgušnjava i dobija čvrsto, kompaktno platno bez dlačica. Uspravno do korita uzdiže se kvrga, visoka leđa stupa od široke daske. U podnožju, na mjestu gdje se sukno okreće, uložak je od glatkog mekog drveta, kako bi se sukno u trenju što manje deralo. Tako i dalje slušam s divljenjem kako objašnjava veli mi da su stupe i koševi unosili u zemljišne knjige. Od triju Gackinih izvora u Sincu pamte se samo na Klanac Vrilu gdje su do pedesetih godina radila tri stupe i četiri koša. Kako vrijeme odmicalo ostavili smo da sukno odradi svoj proces. Vratili se i malo sjeli u dvorištu dida Joje, te i nama došlo vrijeme da krenemo doma. Svaki detalj treba zabilježit jer nikada ne znate dali će vam se više to ponovit.
Moram se ovim putem zahvalit od srca na divnom gostoprimstvu i lijepoj riječi od Sinčana dida Joje (Josipa) Štimca. Pogledajte slike kako radi stupa i na slikama je did Joja Štimac.
Stupa na Klanac Vrilu kod dida Joje (Josipa) Štimca
Stupa na Klanac Vrilu kod dida Joje (Josipa) Štimca
Stupa na Klanac Vrilu kod dida Joje (Josipa) Štimca
Stupa na Klanac Vrilu kod dida Joje (Josipa) Štimca
Stupa na Klanac Vrilu kod dida Joje (Josipa) Štimca
Stupa na Klanac Vrilu kod dida Joje (Josipa) Štimca
Stupa na Klanac Vrilu kod dida Joje (Josipa) Štimca
Stupa na Klanac Vrilu kod dida Joje (Josipa) Štimca
Stupa na Klanac Vrilu kod dida Joje (Josipa) Štimca
Stupa na Klanac Vrilu kod dida Joje (Josipa) Štimca
Stupa na Klanac Vrilu kod dida Joje (Josipa) Štimca