« Odgovori #1 : Prosinca 07, 2010, 21:05:07 »
Kako je nastao BoriÄevacDolina rijeke Une bila je kroz duga tisućljeća najvažnija veza Panonske Posavine s Jadranom. Rimljani su prvi kroz nju izgradili cestu koja kasnije kroz srednji vijek služi trgovini i brojnim vojskama. Taj prometni koridor spominje se kao dio jantarske ceste joÅ¡ u prapovijesno vrijeme. Dvije glavne prometnice jedna iz Knina druga iz Senja, spajale su se u LapaÄkom polju i nastavljale prema Sisku. Zasigurno da je Hrvatska seoba slijedila taj isti pravac, a Pounje je bilo popriÅ¡te ratova s Avarima.
LapaÄko polje dosta je prostrano,proteže se po pravcu sjever-jug u dužini od 10 km. i po Å¡irini istok-zapad oko 4 km., nadmorske visine prosjeÄno 600m. Sa zapadne strane zaÅ¡tićeno je planinom PljeÅ¡ivicom (Ozeblina 1657m), a s istoÄne znatno nižom planinom VisoÄicom (Äurić Ogradak 1121.m). Od VisoÄice na istok teren se valovito spuÅ¡ta do rijeke Une, na nadmorskoj visini od 300 m.
sti prostor su naseljavala uglavnom hrvatska plemena LapÄana, i to od planine PljeÅ¡evice do i duž cijelog (s lijeve i desne strane) toka prelijepe rijeke Une. Nekad je rijeka Una bila poglavito hrvatska rijeka i protjecala je sredinom Kraljevine Hrvatske, sve do najezde Osmanlijskih osvajaÄa.
Tu, u Pounju, na slojevima prethodnih civilizacija, Ilira-Japoda- potom Rimljana osnovaÅ¡e svoj dom i stvoriÅ¡e primjereno politiÄko-državnu organizaciju pod nazivom ''LAPAÄŒKA ŽUPA'' . Vrijedan marljiv radni hrvatski živalj uspjeÅ¡no se borio sa životnim nedaćama i razvijao se sve do najezde turskih osvajaÄa u 15 i 16.st.
Rodove koji su tu obitavali, prema podacima iz 1450.g., možemo prepoznati kroz slijedeća prezimena rodova LapÄana: BadalÄići, BoriÄevići, Božilovići, ÄŒibudinići,ÄŒulići, Dujmovići, Grgurići, Hrvatini, Hvakovići, Karlovići, Kenlići, KreÄelići, Lapići, Livaci, LuÄići, Mećari, Mrmonjići, Murtilići, NaÅ¡manići, RaÄeÄovići, Å iÅ¡ići, Silići, StaniÄkovići, NaÅ¡manići, StariÄki, Strižići, TulavÄići, UtiÅ¡enovići.
Od svih rodova LapÄana najpozvaniji i najviÄ‘eniji je bio rod BoriÄevića dali po brojnosti plemića, imovinskog cenzusa ili poradi pružanja usluga centralnoj-vlasti ''kralju'' ili su se isticali u bojevima protiv Tatara(Mongola) u prvoj polovici 13.st..
Protjerivanjem Tatara pristupa se temeljitoj obnovi, istih prostora, tadaÅ¡nji ugarsko-hrvatski kralj Bela IV 1251. pomaže pri utvrÄ‘ivanju utvrde Ostrovica. Kao najstariju rodovsku gradinu plemena LapÄana (i danas je srednjovjekovna tvrÄ‘ava Ostrovica, iznad gradića Kulen Vakufa, od BoriÄevca na 5 km..Isto tako snažnije plemiće pomažu da podižu svoje gradove, tako da nastaje grad BoriÄevac, koji se nalazio na sjevernim obroncima kote 691 Sekani VrÅ¡ak, kao najpogodnije mjesto s kojeg se moglo nadzirati prolaz u LapaÄku Poljanu. IzmeÄ‘u LapaÄkog polja s jugoistoÄne strane blaže valovite planine VisoÄica a sa sjevera i sjeverozapada glavica Lisac u obliku lijevka proteže se udolina tzv.PiÅ¡talska Draga koja povezuje Ostrovicu i BoriÄevac.
Grad BoriÄevac nastaje s 12/13 st. i odolijevaÅ¡e turskom osvajaÄu punih 200 g. uvećavajući ugled i moć rodu BoriÄević po kojem nastade ili sam dade ime naselju, i župi BoriÄevac. (kao indikator tadaÅ¡nje naseljenosti može poslužiti podatak iz prvog popisa tog prostora, iz 1577.g. prema kojem je u BoriÄevcu bilo stacionirano 70 konjanika i 1100 pjeÅ¡aka, a u Ostrovici 60 konjanika i 1150 pjeÅ¡aka). Od pamtivijeka uz oružnike i vojsku, ide i civilni dio življa. OÄito da je tu život bio dobro organiziran.
Vezano uz ostali dio LapaÄke doline treba napomenuti. Drugo važno naselje iz tog vremena bio je ''Castrum Conuba'' na utoku rijeke Unac u Unu, gdje je nekada bilo antikno naselje, prije provale Tatara.ime Cunube (sjediÅ¡te župe LapaÄke) koje se gubi tijekom 5.st. i pojavljuje se pod imenom ''Ermym'' kasnije ''Orman'' a u hrvatskim listinama ''Rmanj''.
PovjesniÄar Vjekoslav Klaić zakljuÄuje da je grad dobio naziv po Hermanu Celjskom koji je bio tast Sigismundua LukseburÅ¡kog, a za kojeg je bila udana njegova kći zvana ''Crna kraljica''. Herman je na prijelazu 14/15 st. nakratko upravljao gradom Rmanj. Tu se na lapaÄkom prostoru spominje joÅ¡ gradina Lapac na brdaÅ¡cu Oblaj gdje se mogu pronaći ostaci zidina, koje kriju ostatke ilirskog i rimskog življa.
Podaci povijesni za ovo podruÄje dosta su skromni iz slijedećih razloga:
VelikaÅ¡ke plemićke porodice, kao rotni stolovi (sudbeni stol) s podruÄja Like i Krbave, pohranjivani su svoje listine u Senjskom kaptolu. Dok je Gornje pounje, bilo vezano za kninski kaptol, koji su po osvajanju, Osmanlije 1522.g. spalili i uniÅ¡tili tragove materijalne kulture. Gornje pounje i BoriÄevac ostali su pod osmanlijama 100 ,g, duže od ostalog dijela Like, i prvi popis puÄanstva koje je obavljala Senjska biskupija, tijekom 1712.g. nije zahvatila isti prostor, tako da pisane podatke za ovo podruÄje imamo tek od 1800.g.
Padom Bosne pod tursku upravu 1463.g. turska vojna sila lomila je slab otpor Hrvatskih plemena oko Plive, na Gornjem Vrbasu,Grahovu,Livanjskom polju, te silovito udarila na Pounje. Već 1521.g. u turske ruke pada tvrdi grad Ostrovica, sjeverno istoÄnije od BoriÄevca.
Na svega 5 km udaljenosti, BoriÄevac se nalazi na udarnom pravcu Ostrovica-Lapac, samim time je na glavnom udaru turske vojne sile.
Hrvatski rodovi lapaÄkog plemstva, odgojeni uglavnom u kršćanskoj miroljubivosti, teÅ¡ko su mijenjali uhodani naÄin narodnog života, te nisu bili u stanju organizirati jaÄi otpor nadirućoj turskoj sili, a i izostala je vojnopolitiÄka pomoć Hrvatske države, koja se joÅ¡ nije opravila, od katastrofalnog vojnog poraza na Krbavskom polju. 1493.g. U takvoj situaciji, hrvatski rodovi iz Pounja povlaÄe se i rasipaju na sve strane zaÅ¡tićene prostore, po Dalmaciji, jadranskim otocima, Slavoniji, Austriji, MaÄ‘arskoj, Rumunjskoj. Ono Å¡to je zanimljivo, iako su bili brojni, hrvatski rodovi iz plemena LapÄana-Pounju, nisu se nigdje skrasili, niti organizirali u većim skupinama, kao Å¡to je to bio sluÄaj s Hrvatima iz BoriÄevca, protjerani 1941.g., koji su se ipak uglavnom okupili oko Bjelovara.
Turci su okupirali cijelu Liku do 1527.g. i uvode svoju vojnu i civilnu upravu. U periodu od 1576 do 1586 .g. planski naseljavaju liku, kao i podruÄje BoriÄevac, svojim življem i to ne samo islamske vjeroispovijesti , nego i VlaÅ¡ko-nomadskim stanovniÅ¡tvom koje dovlaÄe iz dubine Balkana, a koje se vjerski izjaÅ¡njavalo kao pravoslavlje.
Da je Osmanlijama BoriÄevac bio geostrateÅ¡ki i geopolitiÄki važan, potvrÄ‘uje Äinjenica da su turski osvajaÄi, baÅ¡ tu postavili svoje upravno srediÅ¡te, koji je zauzimao cio prostor bivÅ¡e lapaÄke župe, s jakom vojniÄkom posadom. Dok su Lapac i Ostrovica bili na nižem stupnju upravne organizacije od BoriÄevca.
Gornje pounje i BoriÄevac, ostali su pod Turskom upravom sve od 1527 do 1791.g. (pune 264 godine).
Turska uprava kao i vojska iz Like su protjerani u vremenu od 1685 do 1690. g., ali je karlovaÄkim mirom (potpisan 29.sijeÄnja1699.g. u Srijemski Karlovcima izmeÄ‘u Austrije i Turske) ostavljen veliki mostobran na rijeci Uni pod Turskom upravom(cijeli BoriÄevaÄki kotar, odnosno danas prostor izmeÄ‘u Srba i Donjeg Lapca).
Austrija i Turska vodile su trogodiÅ¡nji rat od 1788 do 1791.g. lokalnog znaÄaja. Teret rata nosio je Hrvatski narod, LiÄka OtoÄka i Slunjska pukovnija. U ratu su sudjelovali naÅ¡i hrvatsko-liÄki preci a kasnije i moji preci novi stanovnici BoriÄevca. Ovaj rat zavrÅ¡ava se SviÅ¡tovskim mirom(gradić SviÅ¡tov u Bugarskoj) tu je ustanovljen mir 04.kolovoza 1791.g. izmeÄ‘u Austrije i Turske. Tim mirom Hrvatska granica s PljeÅ¡ivice pomaknuta je na rijeku Unu. Iako granica nije slijedila tok une, jer je na Uni samo na 5.km od BoriÄevca ostavljen (već spomenut)mostobran:Runjevica,Dubrava i Kalati.
Novu granicu izmeÄ‘u carevine Austrije i Turske vodila je komisija za razgraniÄenje:
Ispred Hrvatske vojne krajine Feldmaršallajtan barun SHLAUS
Ispred bosanskog pašaluka –Turske vodio je IMAEL ISMETI.
Komisija okonÄala rad na razgraniÄenju 29.prosinca 1795.g. i proklamirala dokument ''DUBIÄŒKA KONVENCIJA''.
Ista granica ostala je povijesna 199.g. sve do dolaska komunistiÄkog režima SFRJ, kad je izmijenjena uglavnom na Å¡tetu Hrvatskog naroda i danaÅ¡nje države. U ovoj zamjeni za koju nije bilo povoda, ionako je SFRJ kao nasljednica SHS-a predstavljana kao jedna država, ali su Hrvatska mjesta kao MeÄ‘udražje, SkoÄaj, Zavalje pripojeni Bosni. Ni danas se narod Zavalja ne miri s Äinjenicom da nije dio matiÄne domovine Hrvatske.
Po realizaciji Svevištsko mira, islamski živalj najvećim djelom povukao se u granice turskog carstva, dok je dio pravoslavlja ostao na dotadašnjem obitavalištu.
A Hrvatska krajiÅ¡ka uprava doseljava nove stanovnike s obližnjih podruÄja koja su već bila prenapuÄena, i to uglavnom s LovinaÄkog kraja, koje je udaljeno zraÄnom linijom od BoriÄevca 30 km .
I tad nastaje novi BoriÄevac!
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: BoriÄevac (Posjeta: 8264 )
