« Odgovori #4 : Studenoga 16, 2008, 07:35:46 »
Mletački podanici iz Dalmacije su običavali svoju stoku tjerati na pašu po gori Čemernici i po Pustom polu. To su Ličani uvjek krivo gledali, koji napokon izradiše, da je vojna uprava ovu pašu god. 1774 razdjelila među krajišnike.
Granica između Like i Dalmacije nije bila točno određena niti na drugim stranama Velebita, uslijed čega je često dolazilo do svađa. Iz takve jedne svađe izrodila se u Studenome g. 1774 u Trstenici i ljuta borba, te je više ljudi izginulo ili zadobilo rane.
Car Josip II. došao je 08. Svibnja, 1775 pvi put u Liku. Njegova se pratnja čudila, što 11. Svibnja još nije u poljima ništa bilo zeleno. Car je odredio d katoliki Ličani od sada ne trebaju davati lukno (bir) svojim svećenicima, koji će za to dobivatiplaću od Vojne uprave. Tom prigodom je ar takodjer podjlio Ličanima nešto crkvene zemlje.
Da se jednom između Ličana i Dalmatinaca obustave svađe radi međe na Velebitu, povukla je od, 1777. mješovita komisija (austrijsko - mletačka) stalnu granicu po navišim vrhuncima Velebita
Tom prigodom dobila je Lička pukovnija definitivno Jalukovac, Dušice, Libnice i Duboki dol pod Termsinom.
Vojna je uprava g. 1783 u Lici ukinula daću, koja je na lov i ribolov bila darovana 1764 god.
Tokom 1782 god. prolazilo je kroz Liku 22.000 Dalmatinaca, koji su ostavili svoj stari zavičaj, da se nastne u plodnijim krajevima prije svega u Slavoniji, Srijemu i Banatu.
Ovu e akciju vodio pop Vinko Čulebić, kojemu je pomagao Vikar Grujo Prpić. Radi toga je Čulebića ljuto zamrzila Mletačka Republika kojoj je tada još pripdala Dalmacija.
Mlečani su Čulebića i Prpića uhvatili na granici, te ih kao snupioce ljudi okovali u lance i odveli u Zadar. Lički major Antun barun Knežević htio je pod svaku cijenu Čulebića i Prpića spasiti, zato je u Studenoe 1782 god. krenuo rema Mletačkoj utvrdi Kninu s namjerom da zarobi nekoliko odličnih mletačkih podanika, koje bi onda na slobodu putio u zamjenu za Čulebića i Prpića.
Ipak se ovo Kneževićevo poduzeće izjalovilo jer su Lički vojnici tamne noći zalutali. Međutim za Čulebića i Prpića se zauzeo kralj Josip II. koji je u Mlecima preko svog poslaništva izradio njihovo oslobađanje.
Čulebić postade župnikom u Gračacu, a dobio je i naslov »Začasni kanonik« još mu je kralj dodjelio osobni doplatak od 300 Forinti na godinu, što je uživao do svoje smrti.