« Odgovori #4 : Studenoga 16, 2008, 07:35:46 »
MletaÄki podanici iz Dalmacije su obiÄavali svoju stoku tjerati na paÅ¡u po gori ÄŒemernici i po Pustom polu. To su LiÄani uvjek krivo gledali, koji napokon izradiÅ¡e, da je vojna uprava ovu paÅ¡u god. 1774 razdjelila meÄ‘u krajiÅ¡nike.
Granica izmeÄ‘u Like i Dalmacije nije bila toÄno odreÄ‘ena niti na drugim stranama Velebita, uslijed Äega je Äesto dolazilo do svaÄ‘a. Iz takve jedne svaÄ‘e izrodila se u Studenome g. 1774 u Trstenici i ljuta borba, te je viÅ¡e ljudi izginulo ili zadobilo rane.
Car Josip II. doÅ¡ao je 08. Svibnja, 1775 pvi put u Liku. Njegova se pratnja Äudila, Å¡to 11. Svibnja joÅ¡ nije u poljima niÅ¡ta bilo zeleno. Car je odredio d katoliki LiÄani od sada ne trebaju davati lukno (bir) svojim svećenicima, koji će za to dobivatiplaću od Vojne uprave. Tom prigodom je ar takodjer podjlio LiÄanima neÅ¡to crkvene zemlje.
Da se jednom izmeÄ‘u LiÄana i Dalmatinaca obustave svaÄ‘e radi meÄ‘e na Velebitu, povukla je od, 1777. mjeÅ¡ovita komisija (austrijsko - mletaÄka) stalnu granicu po naviÅ¡im vrhuncima Velebita
Tom prigodom dobila je LiÄka pukovnija definitivno Jalukovac, DuÅ¡ice, Libnice i Duboki dol pod Termsinom.
Vojna je uprava g. 1783 u Lici ukinula daću, koja je na lov i ribolov bila darovana 1764 god.
Tokom 1782 god. prolazilo je kroz Liku 22.000 Dalmatinaca, koji su ostavili svoj stari zaviÄaj, da se nastne u plodnijim krajevima prije svega u Slavoniji, Srijemu i Banatu.
Ovu e akciju vodio pop Vinko ÄŒulebić, kojemu je pomagao Vikar Grujo Prpić. Radi toga je ÄŒulebića ljuto zamrzila MletaÄka Republika kojoj je tada joÅ¡ pripdala Dalmacija.
MleÄani su ÄŒulebića i Prpića uhvatili na granici, te ih kao snupioce ljudi okovali u lance i odveli u Zadar. LiÄki major Antun barun Knežević htio je pod svaku cijenu ÄŒulebića i Prpića spasiti, zato je u Studenoe 1782 god. krenuo rema MletaÄkoj utvrdi Kninu s namjerom da zarobi nekoliko odliÄnih mletaÄkih podanika, koje bi onda na slobodu putio u zamjenu za ÄŒulebića i Prpića.
Ipak se ovo Kneževićevo poduzeće izjalovilo jer su LiÄki vojnici tamne noći zalutali. MeÄ‘utim za ÄŒulebića i Prpića se zauzeo kralj Josip II. koji je u Mlecima preko svog poslaniÅ¡tva izradio njihovo oslobaÄ‘anje.
ÄŒulebić postade župnikom u GraÄacu, a dobio je i naslov »ZaÄasni kanonik« joÅ¡ mu je kralj dodjelio osobni doplatak od 300 Forinti na godinu, Å¡to je uživao do svoje smrti.