Lika > Ličke pjesme

Narodne Pjesme

(1/4) > >>

Sanja:
Narodne Pjesme
Narodne pjesničko blago iz brinjskog kraja bilo je, koliko se zna, popisivano u više navrata. Jedna od najstariji potvrda o tome jest zapis pjesmice <Jelačić ban i Madđari > Nikole Bezapis govića, obacljene 1863.g. što smo donijeli II. poglavlju ove knjige. Dvedesetak godina kasnije zapis je Brinjaka Stjepan Ugarković u Brinju, Sincu, Dređnici i nekima primorskim selima 140 narodih pjesama, od kojih su neke tiskom objavljene u knjigama   <Hrvatske narodne Pjesme> Matice hrvatske, u vremenu od kraja 19.st. pa do početka 40-ih godina 20. st.  U našem vremenu zapisivanje obavljeni 1955. i 1956. g. , a zapisivači su bili Olinko Delorko i u manjem Broju Nikola Bonifačić Rožin.

u sljidewćem izboru brinjskoga narodnog pjesnickog blaga nalazi se lirske i epske pjesme te one s prijelaznim obilježima. Bilježene su odnosno obajljivane od kraja prošlog stoljeća kao i one koje su ostale u rukopisu. Pjesme na lazeći se u rukopisnoj izbirici Matice Hrvatske sada u zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, te kako je rečeno u Institutu za etonologiju i folkloristiku Zagrebu, potječu od sedam kazivale ili pjevale, po rednim brojevima kako slijedi :
Ancica javor iz brinja br. 1, 2, 5, 6, 7, 8,9,10,12,  Jele Borić iz Brinja br. 3,4,11,20,21,22,  Marija Preković iz Križpolja br. 13 ,  kata holjevac iz jelvice br. 14, 15,23,  Ana Dumenčić iz Jezerana br.16,  Marija Rajković iz brinja br. 17 ,  Marija Švegar iz Brinja br. 18,  te kazaviča Vida Krznarića iz Brinja br. 19,  njih ukupno 23. U nastavku donsimo tekstove pjesama: .

Sanja:
1.
Brinje moje, moje polje ravno,
po tebi se moje sece drago,
cel dan sece, okrenut se nece.
Mili Boze, ca se srdi drago,
Il' mu nis ja za u volju draga,
Il' mu nis ja majke darovala,
Il' sestrice u divojke zvala.
Dragi moje, ne srdi se na me,
ako li se ja razsrdim na te,
pasar' oce i godina dana,
da med nami nece bit' divana.



2.
-Cula sam dragi moj, da se na put spravljas,
da se na put spravljas, a mene ostavljas.. !?
- Ja tebe ostavljam drazenu od mene,
koga si ljubila, al ga nisi znala,
mene si mladoga po svitu poslala,
da ja grem po svitu kano drobna tica,
pa da iscem dragu kano sirotica.
Sad mi isci drugu za sramotu svoju,
a ja cu si drugu na priliku svoju.



3.
Sestra braca na lagume dala,
Često mu je za zdravlje pitala:
- Jesižl zdavo, moj rođeni braco?
- Jesam zdrao, bolje bi da nisam.
Pogubil sam Vlašića junaka,
neće Turci srebrena niti zlata,
nego glavu za junačku glavu.
- Neboj mi se, moj miljeni braco,
jer ja jimam tri sina jednaka,
jednoga ću za te preboliti,
najmlađega, majki najdrađega.
Sudila mu tri Turćina mlada,
sudila mu i dosudila mu:
Prvi veli: lipota junaka,
drugi veli: žalostna mu majka.
treći manu, odsiče mu glavu.
-Aj prokleta svaka majka bila,
koja voli bratcu jedinomu
nego svome sinu jedinomu.

Sanja:
4.
Majka Maru za jivana dala,
večer dala, jutrom se kajala,
da je Jiva turska pijanica,
do pol noći s Turci pije vino,
od pol noći šerbet i rakiju.
Kad pred zoru jive šeće dvoru,
tucka jive oko dvora svoga.
Skoči Mare u tankoj košulji,
da će Jivi vrata otvarati,
pa otvara svome Jivi vrata.
Kada ju je Jive opazio,
upazio u tankoj košulji,
to se njemu vrlo na žal dalo.
Trgnu Jive nože iza pasa,
pa udara Maru u srdašće,
kako ju je lako udario,
ma nožu je čedo izvadio.
Da je žensko nebi ni žalio,
nego mužko, žalostan mu majka.
Ide Jive od grada do grada,
ide Jive da traži likare,
al' govori Jivanova majka,
ti ne troši groša ni dinara,
već ti odi k svojo staroj majki,
ona će ti likar mari biti.

5.
Triš višnjica rod rodila,
od rod se polomila.
Nema višnje ki da bere,
nego momče, neg' divojče
izpod stida progovara:
-Daj divojko jedno oko!
- Stan, počeka-j mlad junače,
dok mi majka za brig zajde,
oba oka i divojaka.

Sanja:
6.
Brinje moje, žao mi je na te,
ča mi nisi odgojil drago,
odgojilo, ali dosudilo.
Brinje moje, odgojenje moje!

7.
Misliš draga, da ne marim za te,
ča pred svakim ne pogljedam na te,
ja se krijem, da se ne nasmijem,
pa se draga ti nasmijem,
pa se draga ti ne srdi na me.
Vidiš dušo, tu zelenu travu
tako ćeš se i ti zelenit..
Ti ćeš stati pa ćeš uzdisati,
pa ćeš reći, to je moje bilo,
moje bilo i mene ljubio.

8.
Karala je lijepa djevojka,
karala je milog brajna svoga,
ča on do nje gušće ne doađa.
- Prosijala sjajna misečina,
prosijala pute i sokake,
pa ne more draga do drage doći,
a znaš draga, da sam tuđi kalfa?!
- I do sad si tuđi kalfa bio,
al si ipak k meni dolazio,
dolazio, kunfe donosio,
dosta si se meni navarao
i mojega grozja nazobao,
nećeš više, vraga pozobao !

Sanja:
9.
Po polnoći pol prvoga sata,
stala moja pođkripavat vrata,
jer je meni dolazila Anka.
- Odlaz Anka, ne kvari mi sanka,
jer će tebe tvoja pitat majka,
pitat će te; kad si bila Anka!
- Lako svoju prevariti majku;
Majko moja, u bašći sam bila,
ćeri moja, ča si tam radila;
majko moja, bravu sam ji dala,
bracu brala, dragome ji dala.


10.
- Nisam snila nit mislila,
ča sam noćas sanjala,
dasam bela golubića
izpod ruke pušćala...
- Ne govori ljube toga,
ne rani mi srce moga,
zaufanje jedino,
već ja mislim, da je golub
kraj srdašca tvojega.

Dosada navedene pjesme zapisane u Brinju lirske su pjesme, slijedeća pak spada u basne, i objavljena 1909. g.  u spomenutoj kolekciji
<Hrvatski narodni pjesama> Matice hrvatske.

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

Idi na punu verziju