« : Veljače 27, 2012, 09:36:13 »
Na Gackoj melju mlinovi žličari koji su tipični u svim gorsko-brdskim krajevima vapnenačkog krša, u okolici Plitvičkih jezera, u spletu Dinarskog gorja na Krki, Cetini i Zrmanji, te na Korani i Mrežnici.
Kod mlinova žličara odlučujući je pad i odgovarajuća količina vode koja svojim udarom u žlice
pokreće vreteno, uspravno osnovno i s njim spojen mlinski kamen. Stoga su se podizali na rubovima zemljišta gdje su padovi voda namjanje tri do pet metara s kosinom skele za dovod vode do 35 stupnjeva.
Skela je udomaćena riječ turskog podrijetla (iskela) i ovdje se koristi u dva značenja. U širem značenju je naziv: Donja i Gornja Sinačka Skela, Donja i Gornja Skela Majerovog Vrila, a Švičani još uvjek Skelom zovu zaselak kod svojih nekadašnjih mlinica. U užem značenju skela je lokacija mlinice i to prostor oko jaze (jezera) i brane, te
lakomice(drvenog mostića) i
zatvarača (drvenih ploča kojim se propušta voda), sve do žljeba koji vodu odvodi do žlica mlinskih kola.
Brane služe za zadržavanje razine vode, za njeno sabiranje i skretanje viška u tokove pokraj mlinica, a građene su od masivnijih komada kamena, greda i dasaka.
Ustava vode od brane do mlinica naziva se
bent(turski bend-nasip,brana).
Mlin, mlinica,
malenica izgrađena je u značajke narodne arhitekture; kameni dio ugrađivao se u temelje i bio je u vodi, a zbog naslaga rastavljenog kamenog vapnenca nije podložen obrušavanju. Gornji, drveni dio zgrade pokrivao se šimlom, a kasnije crijepom.
Melji (Maljevi)
Pogonska snaga Gacke uz mlinarenje koristila se i za konačnu obradu tekstila u stupama i koševima. Svaka mlinica imala je od dva do tri i više mlinskih strojeva, a kamenje za njihovu izradu dopremalo se iz Brušana, Bosne, čak iz Grčke.
Melji (Maljevi)
Samo vještiji mlinari znali su
salit mlin; istesati kamen, složiti ga u kružni kalup od dasaka, zaliti ga smolom (UMJESTO SMOLE KASNIJE JE KORIŠTENA CIMENTA), a kad se osuši zakovati ga s dva limena obruča.
Melji (Maljevi)
Mlinar je izrađivao i drvene dijelove mehanizma, ali su mu u to pomagali posebno vješti mlinari ili seoski majstori. Mlinsko kamenje na samo da se mijenjalo nakon nekoliko godina, nego se moralo uvjek održavati, odnosno klepati. Klepanjem mlinari su svakih 10-15 dana, ovisno o količini meljeva , oštrili mlinsko kamene posebnim čekićem
kljepcem kojeg su od čelika izrađivali domaći kovači.
Mlinski kamen ili mlin čini donji, nepokretni i gornji pokretni dio. Mlin je poluzatvoren limenom ili drvenom
korom koja sprečava rasipanje brašna i usmjerava ga u brašnaru. Iznad mlinskog kamena je
koš za žito. U dnu koša je
lađica, malo korito niz koje kliže žito u mlin, a kojeg pokreće
čekalo , a drvena klepka pokretanja vrtnjom mlinskog kamena. Lađica je spojena s drvenim zavtrnjem, pričvršćenim na sredini koša, a kojim se podešava količina žita i njegov dotok u mlin. Mlin se pokreće puštanjem vode
Zatvaralom, dugačkim poteznom motkom spojenom s vanjskim pločama (zatvaračima)
Pomoću
podigača, drvene naprave slične palici pomiče se konstrukcija
preslice i podešava razmak između donjeg i gornjeg dijela mlinskog kamena za meko, oštro ili krupno brašno. Podijela mlinova po kakvoći kamena, odnosno po vrsti žitarica (za pšenično i ostalo brašno) ovdje nije važila kao pravilo. Posebnim kamenovima jedino se mljela pljeva. Ispod mlinskog gornjeg dijela kamena je
mušnica (mučnica), škrinja brašnara odakle se gotovo brašno grabilo u vreće. Škrinje za brašno nemaju posebno ugrađena sita za prosijavanje, već se fino, čisto brašno od posija odvajalo gustim sitom ručno. Osim mlinskog kamena, postrojenje čini uspravno vreteno s pogonskom kolom i ostali dijelovi ugrađeni između nosivih zidova temelja
(prag, kobila, balota, ostanac, sinj, paprica, prelica).Gornji dio vretena sa prozorom za presličastu osnovu"stangu"konusnog oblika
Melji (Maljevi)
Donji dio vretena sa šiljkom, okovom i graničnikom na visini kola
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Melji (Maljevi) (Posjeta: 3242 )
