« Odgovori #10 : Lipnja 07, 2011, 07:01:08 »
"Šime Starčević se rodio 18. travnja 1784. u Žitniku (Lika) (negdje se navodi Klanac?). Osnovnu školu i gimnaziju polazio je i svršio u Varaždinu; nastavio je filozofiju u Grazu, a bogosloviju svršio u Senju. Služio je kao župnik u raznim mjestima Like, pa u Karlobagu gdje je i umro 14. svibnja 1859. Bavio se u svojim spisima jezičnim, poučnim i vjerskim pitanjima."
(Hrvatski narodni preporod, Sv. 1; PSHK, Knj. 28. Zagreb : Zora : Matica hrvatska, 1965., str. 133)
Šime Starčević poznat je po dvjema gramatikama:
1. Nova ricsoslovica ilircsko-franceska (nju je preveo). Trst, 1812.
2. Nova ricsoslovica ilircska. Trst, 1812.
Ova druga gramatika posebna je zbog toga što je to PRVA gramatika hrvatskoga jezika pisana hrvatskim jezikom. Do tada, gramatike su bile pisane latinskim, njemačkim ili talijanskim jezikom, ili su bile višejezične. Don Šime u svome se jezikoslovnom radu zalagao za štokavsko narječje i ikavštinu, a bio je i nepomirljivi protivnik dijakritičkih znakova. Zalagao se za to da se neka slova pišu bez "rogova", na primjer da se č piše cs, š - sh, ž - x, ć - ch. Dva znaka za jedan glas dopušta, npr. dj (=đ), gj (=đ), lj (=lj, l), nj (=nj, n).
A evo i jedne zanimljive anegdote koju je u svome predavanju "Manje poznati don Šime Starčević" spomenuo prof. Vjekoslav Ćosić:
"Iz predavanja valja izdvojiti zgodu kojom je, prema legendi, Starčević upoznao Marmonta. Naime, kada je Marmont kretao s vojnicima prema sjeveru gdje će se susresti s Napoleonom prolazio je kroz Gospić. Tamošnju je crkvu odlučio pretvoriti u konjušnicu, ali mu se, što je Marmonta silno iznenadilo, na tečnom francuskom žustro suprostavio jedan svećenik. Bio je to don Šime Starčević. Marmontu se zgoda usjekla u pamćenje, te je kasnije kada je u Ljubljani vodio Ilirske provincije pomoć tražio i od Starčevića." (preuzeto sa
http://www.zadarskilist.hr/clanci/30102010/tvorac-prve-gramatike-hrvatskog-jezika-na-hrvatskom-jeziku)
Don Šime bio je stric i prvi učitelj Ante Starčevića. smijem