« Odgovori #1 : Ožujka 16, 2008, 19:43:18 »
Da bi spriječio turske provale ugarski kralj Matijaš Korvin ustanovio je 1469. Senjsku kapetaniju, kojoj su od 1538. g. pripadale utvrde: Otočac, Prozor, Brlog, Brinje, Senj, Jablanac i Bag. Godine 1578. reorganizirana je krajiška obrana i ustanovljena Primorska krajina u kojoj će Otočac i Brinje ostati dvije stožerne stoljetne utvrde za obranu Gacke. Do konačnog izgona Turaka iz Krbave i Like 1689. g. u Gackoj se s njima vodilo nekoliko uspješnih bitaka. Grof Petar Zrinski je s Otočanima 1655. g. dva puta potukao Turke, 1657. g. Otočani i Senjani su na Gusić polju razbili 6000 Turaka, da bi 1663. g. Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan potukli kod Jurjevih stijena sa svojih 2000 vojnika 8000 Turaka i konačno osujetili daljnje turske upade u dubinu slobodnog hrvatskog područja.
Odmah nakon progona Turaka iz Krbave i Like, u čemu se posebno istaknuo brinjski pop Marko Mesić, Vojna granica pretrpjela je novu reorganizaciju. Cijelo područje Gacke predano je na upravljanja Krajiškoj upravi u Karlovcu. Nestankom turske opasnosti krajem 17. st. na pusti gacki prostor planski se naseljavaju doseljenici iz Gorskog Kotara, Kranjske, Primorja i sjeverne Dalmacije. Od stare Otočke kapetanije formirana je 1746. g. slavna Otočka pukovnija koja je obuhvaćala prostor od mora pa sve na istok do bosanske granice, a trajat će sve do razvojačenja Vojne granice krajem 19. st. No, represivni sustav Vojne Granice, te najveće vojarne u cijeloj Europi, izazvao je nezadovoljstvo i pobunu Brinjaka 1746. g. Pobuna je ugušena, a pobunjenici drastično kažnjavani. Gačani su tijekom 18. st sve do sredine 19. st sudjelovali ne samo u ratovima s Turcima braneći austrijsku carevinu, nego su morali ratovati diljem Europe za potrebe bečkog dvora. U tim ratovima, a posebno u gušenju mađarske revolucije 1848. g., isticali su se svojim junaštvom za što su dobili ugledna carska priznanja. Razvojačenjem Vojne granice 1881. g. gacki prostor ulazi u sustav civilne Hrvatske dočekavši tako raspad Austro-Ugarske Monarhije 1918. g.