« Odgovori #2 : Prosinca 17, 2008, 18:35:19 »
Blaž DevÄić(1916-1987)kipar i umjetnik,ucenik Ivana Mestrovica
BLAŽ DEVCIC ŽIVOT I DJELO
Kipar Blaž Devcic fascinirao je zajednicu
i pojedinca svojim ponašanjem, životnim kredom
ali i bogatim kiparskim opusom odnosno
ostvarenjima. Njegova djela su uobliceni likovi
njegove fikcije ovjekovjeceni u glini i drvetu.
Roden je u Krasnu 2. veljace 1916.
godine. Još kao dijete pokazivao je znakove
kiparskog talenta zbog cega nakon završene
osnovne škole odlazi u Zagreb na usavršavanje u
kiparsku radionicu Ivana Meštrovica.
Ubrzo pokazuje talent oblikujuci forme u
glini kad dolazi do izražaja njegova nadarenost
što je uocio i Meštrovic. U njegovom ateljeu
upoznao je kipara Antuna Augustincica koji se
takoder zanimao za Devciceve radove. Nakon
nekoliko godina napušta Meštrovicev atelje,
osjecajuci se sposobnim za samostalni rad kao
kipar. Neumorno radi stvara umjetnicka djela, te
se pojavljuje na brojnim izložbama. Uz
samostalne izložbe izlaže i na nekoliko skupnih
izložaba o kojima je tadašnja kritika vrlo
pozitivno pisala.
Uz pomoc Antuna Augustincica postaje
student Umjetnicke akademije u Zagrebu. Ubrzo
napušta Akademiju i nastavlja samostalno raditi
kao i prije odlaska na Akademiju. U to vrijeme u
mramoru je isklesao glavu Beethovena koju je od
njega otkupio Augustincic a koja se nalazi u
posjedu umjetnikove obitelji. U svom
umjetnickom stvaranju želio je biti samostalan,
odnosno ne dozvoliti da se u njegovom stvaranju
osjeti utjecaj velikih umjetnika kod kojih je ucio
kiparsko umijece. Rezultat te borbe protiv uzora
Meštrovica je uništavanje jedne prekrasne
skulpture klesane u mramoru koja je prikazivala
majku s djetetom, jer je mislio da previše slici
Meštrovicevim djelima. Uz svu borbu i opiranje
ta nit velikog Meštrovica ipak je prisutna kod
nekih njegovih kiparskih radova. Radio je
kompozicije, figure i portrete. Njegovi reljefi
sugestivno djeluju arhajskom jednostavnošcu
svojih oblika. Veliku smetnju njegovom stvaranju
cinilo je umjetnikovo zdravstveno stanje koje se
povremeno pogoršavalo, vezalo ga za bolesnicki
krevet te ga odvajalo od rada.
Poboljšanje zdravstvenog stanja znacilo
je odlazak u rodno Krasno, odnosno dobrovoljan
bijeg u samocu uz veliko odricanje od brojnih
životnih pogodnosti. Vodio je veliku bitku sa
samim sobom, a dio te borbe dogadanja iz života
prenio je u drvo.
Iako veliki zaljubljenik u kiparstvo sam je
rekao “znam raditi na nekoj skulpturi godinama i
ako mi neki detalj ne ispadne dobro naljutim se i
sve uniÅ¡timâ€.
Mnogi su pitali umjetnika Devcica osjeca
li se usamljenim. Odgovarao je negativno, “nisam
sam vec drugujem sa pticama i planinskim
zvijerima i na kraju sa svojim djelima, reljefima
skulpturama, koje pricaju o brojnim religijskim
temama, a neke od njih i moju životnu pricuâ€.
Na stvaralacki opus Blaža Devcica
inspirativno je djelovala priroda - Å¡uma koja ga je
okruživala. Kaže: “šuma je puna oblika i glasova,
kad ih cujem nemam mira, moram raditi odnosno
svojim djelima izraziti videno, zamiÅ¡ljenoâ€.
Veliku podršku u stvaralaštvu dao mu je
svecenik Josip Jurkovic i akademski slikar Ivan
Tomljanovic koji mu je poklonio i rezbarski alat
za rad i stalno ga podržavao u kiparskom radu,
upoznao ga sa mnogim poštovateljima
umjetnikovog djela zbog cega su njegova brojna
djela razasuta po cijeloj Hrvatskoj, ali i izvan
njezinih granica. Gospodinu Tomljanovicu
trebamo biti zahvalni jer je potaknuo ideju o
postavi ove izložbe o životu i djelu umjetnika
Blaža Devcica.
Posebno mjesto u Devcicevim djelima
zauzima religiozna umjetnost i to u njegovim
zrelijim godinama. To mu je bila omiljena tema.
Nadahnule su ga biblijske teme, najcešce su to
radovi u drvu. Unutrašnjost brojnih crkava krase
Devcicevi radovi, medu kojima se posebno isticu
kipovi svetaca, reljefi križnih putova, jaslice i
raspela. Kroz njegove radove doživljavamo razna
stanja: radost, patnju, žrtvu i uskrsnuce.
Medu prvim ostvarenjima su radovi
izradeni za crkvu u Gornjem Draganovcu kod
Cazme (oltar i križni put u drvu), zatim slijede
radovi za svetište u Krasnu, crkve u Jablancu,
Senju, Gosmom gradu, Švici, Sv. Jurju, Zadru, Baškim
OÅ¡tarijama, Otoccu, te brojni radovi koje je
izradio pojedincima.
Buduci je izradio brojne radove sa
biblijskim temama, namece se pitanje što je Blaž
Devcic mislio o vjeri i Bogu. Za njega je Bog
neuhvatljiv, neshvatljiv, tajanstven, velicanstven
a povrh svega dobar.
Za Blaža Devcica život je u rascjepu
dobra i zla, a kroz svoja djela želi progovoriti o
egoizmu, ljubavi, uskogrudnosti i patnji. Njegov
pristup djelima ide od realistickog do
naturalistickog i sasvim modernog pristupa, Å¡to
znaci da u tijeku umjetnickog stvaranja pokazuje
sklonost mijenjanju kiparskog jezika.
Cilj ove izložbe je predstaviti javnosti
bogat umjetnicki opus, te oteti zaboravu jednu
pažnje vrijednu ljudsku i umjetnicku pricu jer je
kao covjek specificne osobnosti nadasve
umjetnik, boem i samotnjak to zasigurno
zaslužio.
Osim nas, životna i umjetnicka prica
Blaža Devcica zainteresirala je i gospodina Karla
Badera iz Graza koji je pokušao djelice njegovog
života i rada složiti u monografiju te tako odati
priznanje ovom nadarenom i neobicnom covjeku,
umjetniku i zaljubljeniku u kiparstvo.
Posljednje godine života Devcic je
proveo u Krasnu kao velebitski samotnjak.
Iznenada umire 1987. godine u Senju.
Na kraju zahvaljujemo svima koji su nam
ustupili svoje eksponate, te tako doprinijeli
ostvarenju ove izložbe o Blažu Devcicu.