« Odgovori #15 : Ožujka 19, 2011, 17:25:26 »
c)Južni VelebitJužni Velebit zaprima prostor od Oštarijskog prijevoja,a to znači polovicu cjelokupne planine.Unutar tako dugog poteza možemo izdvojiti nekoliko djelova ,fizionomski dosta različitih:
1) sjeverni s prilično ujednačenim visinama ,uglavnom do 1500m i s 2-3 niza glavnih vrhova,
2)srednji, u kojem su najviši vrhovi Velebita i u kojem kao da je došlo do sabijanja u jedan jedinstven greben
3)područje između Sv.brda i Crnopica,u kojem se planina snizuje u prosjeku za čitavih 500m.
-U prvoj trećini južnog Velebita najmarkatniji i najviši vrh je
Visočica—1619 m..Visočica izrazito dominira ličkom stranom Velebita,i budući da oko nje nema vrhova slične visine, predstavlja jedan od najljepših vidikovaca cijelokupne planine. Ističe se piramidalnom formom i bujnim planinskim pašnjacima.Masiv visočice formiran je u jurskim vapnencima.Primorska strana tog dijela Velebita nema tako dominantnog vrha, kao Visočica, ali se odlikuje inzvarendnom reljefnom dinamikom, s nizom vrletnih kukova i malim pitomih dolaca.Prema najvećim docima ovu bi smo zonu mogli nazvati Barić dolac-Stap-Bili Sinokos.Među brojnim kukovima i gredama najslikovitija je svakako Stapina(među planinarima poznata kao Simonovića stapina) u obliku glatkog i okomitog obeliksa(kota 1125 m.) kukovi uz dolac Splitvinu,skupina Javorovog kuka i dr.U nastavku ove zone slijedi Rujno (Veliko i Malo)—najveće „polje“ na primorskoj padini Velebita.Ukupna dužina Malog i Velikog Rujna je oko 6 km.,širina oko 1 km.,a nadmorska visina 800-900 m.Rujno je neobično značajan kvartarno-geološki lokalitet jer je većim djelom ispunjeno fluvijo-gracijalnim šljunkom.Čak i Rujničku kosu,s relativnom visinom od 100m.,izgrađuje ove naslage.Za razliku od prethodne zone, gdje se kukovi isprepliću s docima,ovdje su kukovi i gorske kose poredani rubom Rujna.Na sjevernoj strani ističu se klisure Višerujna(1623 m.)Bojinac je relativno manje uočen i poznat dio Velebita iako se po geomorfološkim svojstvima i po njihovoj atraktivnosti može usporediti s Tulovim gredama.Središnji dio južnog Velebita čini pojas Badanj—Sv.brdoTu su najviši vrhovi Velebita :Badanj,1639 m.-Babin vrh,1741 m.-Vganski vrh,1758,m.-Segestin,1725m.Malovan 1709m.-Babin vrh,1746 m.-i Sv. Brdo 1753 m.Cijeli pojas izgrađuje jurske naslage koje su više slojevite nego konpaktne i zato su vrhovi bez kukova i oštrih forma.Strmo odlomljena lička strana uvjetovana tektonski (rasjedom),a ne petrografski. Najljepši vidikovac i najmarkantniji vrh svakako je Sveto Brdo8dugo se držalo da je ovo najviši vrh Velebita) jer je posljednji u nizu pa otvara vizure na sve strane,Inače je cijeli taj najviši pojas (izuzev donjih padina Badnja) bez šume.Na primorskoj je strani ovog pojasa Nacionalni park Paklenica čiji su geormofološko-pejzažne osobine dobro poznate pa nema potrebe da se ovdje navedu.Jugoistočno od ceste preko Malog Alana nalazi se reljefno jedan od najzanimljivijih i najbizarnijih dijelova Velebita. To je zona Tulove grede-Prosenjak.Na dužini od 5-6 km priroda je stvorila ponovno niz denudacionih i korozivih oblika u kamenu(grede,kukovi,prirodni mostovi „čučavci“ itd.) kao i pitomih travnatih dolaca koje zajkedno tvore jedinstvene i neponovljive krajolike.Najviša i najveća skupina su Tulove grede (1127 m),neposredno uz cestu.Pod njima su dolac pod Tulom,Krajnji dolac,i Dolac Tulo Maričića .Slijede doci Bužanjka, Lađa( s dva kamena obeliksa zvana Ladovi)Čuževac,Čabar(prirodni most Šuplji kamen i drugi oblici)Puči(prirodni most i stijena Tominka u obliku nosoroga)i Prosenjak(najveći dolac s „čučavcim“,tornjičima,i kamenim stupovima)U krajnjem jugoistočnom dijelu Velebita,neposredno uz cestu Gračac-Obrovac,Velebit se po posljednji put značajnije uspinje iznad 1 000 m. i u skupini Crnopac,dostiže 1404 m.Crnopac je ujedno posljednja pejzažno –geormofološki atraktivna skupina kukova.Ovdje se kukovi pretežno gromadni i masivni .Dalje od Crnopca Velebit se spušta u valovitu i pejzažno monotonu visoravan.