« Odgovori #6 : Ožujka 01, 2016, 16:49:07 »
Mjesec se uzdigao visoko iznad Krbavskog polja. U tami riječne obale nepomično stoje grube silute konjanika. U daljini gore logorske vatre. Oblaci zaklanjaju mjesec, a konjanici odlučno gaze preko rijeke. Uz pljusak vode i bljesak željeza nestaju u mraku.
Podno stare utvrde Udbine, na jugoistočnom dijelu Krbavskog polja, dogodila se jedna od najvećih bitaka s Turcima u hrvatskoj povijesti.
Krajem ljeta 1493. godine Jakub-paša vraćao se s pljačkaškog pohoda iz Štajerske. Noseći bogati ratni plijen planirao je preko Like prijeći u Bosnu. Nakon neuspjelih pregovora o slobodnom prolasku, hrvatski ban Derenčin okupio je veliku vojsku i dočekao ga 9. rujna. 1493. na Krbavskom polju.
Vojska bana Derenčina brojila je oko 10 tisuća ljudi. Banu su se pridružili mnogi istaknuti plemići tog vremena. Jakub-pašina vojska bila je nešto manja, ali se sastojala od iskusnih i dobro naoružanih lakih konjanika „akindžija“.
Bitka je započela oko 6 sati ujutro. Turci su krenuli u siloviti napad, a pod kopitima njihovih konja podigla se velika prašina. Jak vjetar nosio je prašinu prema hrvatskoj vojsci koja nije mogla jasno vidjeti svoje neprijatelje. Nitko nije primijetio da jedan dio turske vojske – nedostaje.
Jakub paša smislio je lukavi plan. Nakon prvog napada, naredio je povlačenje svoje vojske. Hrvatski plemići, sigurni u pobjedu, pojurili su niz polje za Turcima. Turci su ih namamili do šume pored rijeke Krbave, ravno u zasjedu! U šumi su se skrivalo 300 turskih konjanika koji su duboko u noći potajno prešli rijeku. Hrvatski ratnici okruženi su Turcima sa svih strana.
U hrvatskim redovima nastala je panika i pomutnja. Turski konjanici bili su brži i okretniji od hrvatskih. Dobro naoružani i iskusni Turci brzo su svladali loše naoružane seljake nenavikle na borbu. Oni koji nisu posječeni turskim sabljama i pregaženi kopitima konja, prilikom bijega utopili su se u Krbavi.
Taj dan Hrvatska je izgubila 10 000 vojnika. Pokošeni poput žita, ležali su danima na polju prepušteni divljim životinjama. Turci su sa leševa sjekli noseve kako bi za svaki dobili dukat od sultana. Ban Derenčin je zarobljen, a Jakub-paša pobjedonosno se vratio u Bosnu.
Kako je došlo do ovako teškog poraza na Krbavskom polju? Za sve je kriva loša taktika kneza Derenčina. Iako su ga Frankopani nagovarali da se bori u planini, ban je odabrao borbu na otvorenom polju. Vjerovao je da se samo kukavice kriju u drveću i kamenju, a pravi vitez bori na otvorenom polju. Podcijenio je snagu Turaka i previše se pouzdao u brojčanu nadmoć svoje vojske.
Na nekoliko arheoloških nalazišta na području Udbine pronađene su ljudske kosti iz vremena Krbavske bitke. Analize su pokazale da se radi o mladim i snažnih muškarcima koji su umrli nasilnom smrću. Posjekotine na vratu, glavi i rukama otkrivaju da se možda radi o vojnicima poginulim na Krbavskom polju.
Nakon Krbavske bitke Hrvatsku su zadesila dva teška stoljeća borbe s Turcima. Lika više nikad nije bila ista kao prije. Turci su se utvrdili u Lici i Krbavi, a stanovništvo se počelo masovno iseljavati u sigurnije krajeve. Unatoč velikim gubitcima ljudi i teritorija, oslabljena Hrvatska nastavila se odupirati upornim upadima Turaka i opstati kroz nadolazeće godine nesigurnosti i stradanja.
Autor: Tena Brnad
Izvor:
likaclub.eu