« Odgovori #1 : Rujna 26, 2007, 17:21:10 »
Na Titanicu se nalazilo i 29 Hrvata od kojih se samo troje spasilo. Svi su putovali u Ameriku nadajući se da će tamo pronaći bolji život. I naravno, svi su putovali u 3.razredu. Na popisu hrvatskih putnika podcrtani su oni koji su preživjeli.
HRVATI NA TITANICU:
Bartol ÄŒor,35 g.
Ivan ÄŒor,27 g.
Ljudevit ÄŒor,19 g.
Grga ÄŒaÄić,18 g.
Luka ÄŒaÄić,38 g.
Manda ÄŒaÄić,21 g.
Marija ÄŒaÄić,30 g.
Petar Čalić,17 g.
Jovo Čalić,17 g.
Joso Čulumović,17 g.
Mirko Dika,17 g.
Jovan Dimić,42 g.
Josip Draženović,33 g.
Ignac Hendeković,28 g.
Ivan Jelševac,29 g.
Milan Karaica,30 g.
Nikola Lulić,27g.
Jeka Orešković,23 g.
Luka Orešković,20 g.
Marija Orešković,20 g.
Mara Osman - Banski,31 g.
Štefo Pavlović,32 g.
Mate Pocrnić,17 g.
Tome Pocrnić,24 g.
Matilda Peteranec,28 g.
Ivan Stanković,33 g.
Ivan Strilić,27 g.
Stjepan TurÄin,36 g.
Mile Smiljanić,37 g.
Postoje joÅ¡ dvoje Hrvata koji su možda bili na Titanicu kao Älanovi posade, ali ih nema na popisu posade, a ni na popisu preživjelih. To su Josip ÄŒor i Ivan Sekalec. Jedini dokaz nalazi se u zavjetnoj kapelici Gospe trsatske u Rijeci kojoj je Josip ÄŒor 26 godina nakon potonuća poklonio sliku s motivima Titanicova potonuća.
U POVODU Uz 95. obljetnicu potonuća svojedobno najvećeg broda na svijetu koji je na morsko dno povukao 1523 putnika i Älana posade
Autor MARKO ÄŒULJAT
Na Titaniku, slavnom brodu koji je potonuo na svom prvom putovanju u noći sa 14. na 15. travnja 1912., povukavÅ¡i sa sobom u dubine Atlantika 1523 putnika i Älana posade, bilo je i 30 putnika iz Hrvatske, meÄ‘u kojima Äak 16 LiÄana. Utopili su se svi osim Nikole Lulića Draje iz Konjskog Brda, kome je to bilo treće putovanje preko Velike bare. Draja je bio u neku ruku plaćeni vodiÄ putnicima iz Hrvatske jer su oni snosili troÅ¡kove njegove karte, koja je stajala 170 Å¡vicarskih franaka.
Sudar sa santom leda zbio se 14. travnja u 23.04 sati, a Titanic je potonuo na današnji dan prije 95 godina, 15. travnja, u 2.20 sati.
Malo dokumenata
Malo je dokumenata o tome dogaÄ‘aju, a sjećanja blijede i nestaju kako umiru potomci stradalnika s Titanica. MlaÄ‘i i ne znaju gdje su sve stradavali njihovi preci, a i ono malo saÄuvanih dokumenata nestajalo je u vihorima ratova koji su protutnjali Likom u proÅ¡lom stoljeću.
Sjećam se da se za Draju, odnosno Dragića, govorilo da se spasio jer je do Äamca za spaÅ¡avanje doplivao s neÄijim djetetom. U Äamce su primali samo roditelje i djecu, a muÅ¡karcima koji su bili sami Äak su ruke odsijecali kad bi se prihvatili za Äamac bojeći se da će ga prevrnuti kazuje starina Franjo Pocrnić (87) iz Pocrnica kod PeruÅ¡ića.
Od Perušićana doznajemo da Lulići baš i nisu bili omiljeni. Nisu ih voljeli jer su u središtu Perušića imali veliku trgovinu. Stariji se ljudi sjećaju da su Draje dali zasaditi drvored koji je prije nekoliko godina uništen kad se uređivalo mjesto.
Loš znak
Moja je baba iz obitelji Ćulumovića, koji se utopio na Titanicu. O tome sam i prije rata govorio novinarima. Na brodu je bio Joso Ćulumović Jojina, babin stric. Sjećam se da je priÄala kako ga je otac Ivan u kolima s bijelim konjima odvezao do luke u Senju. Kad je krenuo natrag, bilci su zanjiskali, a on je to protumaÄio kao loÅ¡ znak. Poslije se obistinilo kaže Joso Jojo Hećimović iz sela Bukovac pored PeruÅ¡ića.
JoÅ¡ se prepriÄava taj dogaÄ‘aj. Ćaliće ste promaÅ¡ili, oni su na poÄetku ove ceste koja zavrÅ¡ava u Å¡ljunÄari u PapuÄi kazao nam je Nikola Mihić iz Kuklica, jednog od brojnih medaÄkih zaselaka.
Ovdje su sve bili Ćalići, a sada sam ostao jedino ja. Koji od mojih susjeda doÄ‘e prozraÄiti kuću. Tamo na kraju je i kovaÄnica obitelji Jove Ćalića kaže Äuro Ćalić (77) te dodaje da s Jovom i Petrom Ćalićem, koji su se utopili na Titanicu, nije u rodu.
Starina Äuro kaže da su oni u Ameriku otiÅ¡li kao i drugi iz Ćalića, za poslom. Kaže da ih je Äetvero već poodavno u Beogradu. Prva kuća u selu je kuća Petra Ćalića. Povremeno doÄ‘e njegova kći iz Zagreba. U medaÄkom zaselku Ćalići bile su samo Äetiri obitelji Ćalić, a ima ih i u obližnjoj PloÄi.
Ma Å¡to on zna, svi su oni Ćalići rodbina. Jovo Ćalić je tada, vele, imao samo 17 godina. D akupi kartu, morao je raditi u Austriji. Imao je brata Danu, koji je bio kovaÄ, i Petra, koji je bio Å¡najder. Moja snaja Boja kći je Petra Ćalića, Jovina brata zbori kao da Äita iz knjige starica Anica Grubić kojo je, kako kaže, osamdeset godina.
Bilo nas je sedmero u kući. Ovdje je u Metku joÅ¡ brat Jovo, koji nosi striÄevo ime. Ostali su se raziÅ¡li po cijelom svijetu. Ima ih i u Australiji kaže Boja Grubić, roÄ‘ena Ćalić.