Autor Tema: Običaji o Smrti  (Posjeta: 22254 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Sanja

  • Veteran Član
  • ******
  • Points: 21
  • Postova: 824
  • Karma: +62/-12
  • Spol: Ženski
  • Ličanka sam govor me odaje...
Običaji o Smrti
« : Travnja 07, 2008, 22:28:59 »
Obicaji o Smrti


Bolesnika prije smrti ispovijedi svećenik i potom daje sveto pomazanje. Umirućem čoviku zapali se svijeća od voska i stavlja u ruku. Nekad je to bila namotana na dnu u krug. Mrtvaca treba oprati i potom obući te pregledati mu tabane. Ako se ustanovi da boji nisu jednaki, pomisli se kako bi netko od ukućana mogao naskoro umrijeti. Ako je umrli mladić, obuku ga u odjeću kakvu bi nosio kao mladoženja, a ako se radi o djevojci, odjenu ju u bijelinu, te joj se usto kupi šlajer , tj.vrlo. Stariji svijet bude obučen tako kako su se splete vijenac od pavenke, te se savije oko njega u lijesu. I umrlom mladiću i djevci stavi se na prst malo pavenke. Mlađima se u ruke stavlja bijela, a starijima crna krunica. Mladiću i djevojci stavljaju se uz ležeće tijelo, a starijim osobama one se prekriže na prstima. Dok se mrtvac ne stavi u lijes, koji se nekad radio u selu, napravi se za mrtvaca postolje na koje se uzduž polože daske kojese prekriju bijelom plahtom. Kraj ležećeg mrtvaca zapale se dušice i stave pod noge, a u čašu blagoslovljene vode stavi se jelova grančica kojom će se škropiti mrtvac. Pod glevu mu stave mali bijeli jastučić u kojem se ne nalazi perje nego strugotina od škrinje. na jastuku dođe i komad platna. mlada mrtvaca prekriju bijelim a starijega crnim prekrivačem. Ako je mrtvac za života bio sklon da malo više popije, uz njega se stavlja boca s pićem, uz pušača pak stavljana je kutija s cigaretama. U obvezne radnje oko mrtvaca spada i vezanje njegovih nogu, kao i podbradnjak ispod brade i preko tjemena. Ovo posljednje uklanja se prije zakivanja mrtvačke škrinje. Crkvena zvone se oglase već na vijest o preminuću, zatim kad ukopnici krenu na groblje kopati raku te pri unošenju mrtvaca u crkvu, na putu za groblje. Slijedeću noću kući gdje leži mrtvac jest čuvarina , tj.muška rodbina, susjedi i prijatelji sjede uz pokojnika te ga, kaže se, čuvaju. U pripovijedanju o pokojniku i drugim temama te u kartanju provode noć i za to vrijeme bivaju nuđeni kavom i piće. No, ni razne društvene igre nisu u ovoj prilici strane. Danju mrtvaca pohođuje rodbina te suseljani te se pomole za pokoj njegove duše i poškrope ga blagoslovljenom vodom. U novije vrijeme donose pohoditelji dotičnoj kući razne sitne darove, nešto od jela i pića. Pokojnika umrlog tijekom dopodneva pokapaju sutradan poslije podne, a onoga koji je preminuo tijekom popodneva ili u večernjim satima, sahranjuje se dva dana kasnje, prije podne. U naricanju žene po srodstvu najbližih, ističu se pokojnikove dobre strane.

Stanovito vrijeme pred dolazak svećenika da obavi dio pogrobnog obreda u pokojnikovoj kući, odlaze četvorca ukopnika na groblje da iskopaju raku, noseći sobom uz potrebna alat i jela i pića. Kad to obave te pojedu koji zalogaj hrane i popiju koji gutalj pića, prekriđe na groblju lopate i gramp tj. kramp, uzmu iz crkve nosilai ponesu ih pokojnikovoj kući. pošto je svećenik obavio taj dio ukopnog obreda, lijes s mrtvacem odvozi se na grobje traktorskom prikolicom. U sprovod obvezno ide obitelj, oribati, raspremiti postelje i pripremiti jelo za sve sudionike sprovoda. još uvijek se drži običaj paljenja naramka slame kad pokojnika odvoze iz dvorišta kuće, pa se misli, ako se dim kreće za lijesom, u toj kući neće skoro nitko umrijeti, a ako se dim vraća u dvorište, tada će smrt tu kuću naskoro pohoditi. Na groblju se na škrinju spuštenu u raku triput baci po grumen zemlje, onaj tko mrtvacu nije ništa, uz riječi : << Laka ti bila crna zemlja . >>  neki međutim spuštaju grudice zemlje u grob šuteći. Rođaci zemlju na mrtvačev lijes na bacanju.

Dok traje pogrob, u toj se kući i u blizom rodu ne radi ništa teže na zemlji. Običaj je da se ukopnik nadari s jednim  rušnikom , dakle ručnikon te rupčićem. Ručnikom koji je bio ovješen na križ na čelu pogrebne povorke biva, nagrađen župnik, a crni rubac, također s križa, pripadne onome tko križ nosi.

U pokojnikovu kuču s groblja se vraćaju ukućani i bliža rodbina gdje ih čeka gotovo jelo. Rođaci i prijatelji tijekom prvih desetak dana nakon pogreba dolaze na žalost , obično na večer i u košarama donese jelo i piće. Košara se prekrije bijelom slavetom i crnim rupcem. Ubrzo nakon pogreba služe se još dvije mise za dušnice, od ukupno tri koliko će ih ukupno biti služeno. Uobičajeno je služenje mise za mrtve i kasnjije, pa i viće godina nakon smrti dotične osobe.

Guests can not give points :(
point 0 Points

This topic did not receive points.

Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Odg: Običaji o Smrti
« Odgovori #1 : Prosinca 16, 2010, 22:28:57 »
Pokop nekada...

Došli bi susjedi oprali i uredili pokojnika, obukli u posmrtnu robu, stavili pokojnika na platinu, obično ispod prozora. Uz upaljene svijeće se neprestano molilo, ali su molitve bile često prekidane jaucima i nabrajanjem pristigle “boluće” (bliže) rodbine. Obavezno je uz mrtvaca bila i čaša sa svetom vodom i grančicom ružmarina, kako bi oni koji dolaze izraziti žalovanje domaćinima najprije poškropili mrtvaca, pomolili se i nakon toga izrazili žalovanje domaćinima.
Vodilo se računa da pokojnik bude podbrađen, zašto se koristila obična bijela plantika, ponegdje kasnije ga(r)za. Svrha podbrađivanja je bila da pokojniku budu zatvorena usta. Pokojniku su također zatvarale oči, a ako se ne bi zatvorile odmah nakon što je umro, koristio se vosak kako bi ih držao zatvorene.
Dok su muški uz pomoć “tišljera” pravili škrinju (lijes) i drveni, obično hrastov križ, žene su spaljivale slamaricu na kojoj je blesnik ležao. Organizirala se odmah priprema za daću kako kuhinjskog dijela, tako i onoga oko pozivanja ukopnika, koji će iskopati grob. Solidarnost je bila na visini!


Pokojnik je bio prekriven pokrovom, vezenim ili šlinganim. Ruke su mu bile prekrižene ako je bio krsni kum, a ako nije spuštene uz tijelo. U zaglavlju je bila sveta vodica sa svijećama i košaricom za novac kojeg su stavljali oni koji su ga došli pohoditi. Donosile su žene i svježe cvijeće iz svojih vrtova i stavljali na lijes pokojnika ili oko njegova tijela. Oko pokojnika je bio red stolica na kojem su sjedile ucviljene žene. Na jednu od stolica se odlagao platneni dio kojeg su donosili pokojnikovi prijatelji i štovatelji.
Uz pokojnika su stalno bili najbliži, uglavnom žene. Muškarci su obavljali već prije spomenute zadaće ukopnika i stolara.
Djeca, iz kuće u kojoj je bio pokojnik, su obično bila u susjednim kućama, jer je i odraslima teško bilo slušati “nabrajanje” koje je , ako je u rodbini bilo više ženskih osoba, trajalo neprestance.

“Nit je svadba bez pjevanje
Nit ukop bez nabrajanja”.


Pokojnika se pokapalo uglavnom sutradan popdne, ako svećenik nije drugačije odredio zbog svoje zauzetosti. Bdjelo se uz pokojnika cijelu noć. Sutradan je pokojnik stavljan u škrinju. Po svećenika se išlo kočijom.
Dosta dug put za sve nazočne na sprovodu! Križ je nošen ispred, svećenik s kočijom iza, pa lijes na sljedećoj kočiji ili platonu, uz kojeg je bila najbliža rodbina.
Najteži trenutak je kad dolazi svećenik. Svi moraju ušutjeti dok se izmoli molitva. Najprije je molitva obavljena u kući, a nakon toga ispred kuće, odnosno na dvorištu. Iza molitve nastaje opraštanje od pokojnika, a rodbina često najucviljenijoj osobi ne da ići na groblje. Ona se, kada sporovod polazi oprašta od pokojnika
Sprovodna povorka kreće. Obično je jedna žena svetila svetom vodom kada podje mrtvac. Bliža rodbina je u crnoj i bijeloj odjeći (podvlačim i bijeloj), a vrijeme kajanja trajat će godinu – dvije).

Najprije ide križ, (“okićen” ručnicima i maramicama), zatim se vozi svećenik, a u drugim kolima je lijes oko kojega su žene iz preče rodbine, zatim se reda povorka koja ide dva-tri kilometra u tišini moleći žalosnu krunicu za pokojnika. Na groblju čekaju ukopnici s upaljenim svijećama i svetom vodom. Tu je i dosta naroda koji je došao s druge strane sela. Iza obreda za pokojnika svećenik prvi baci grumen zemlje na lijes, a zatim rodbina i svi ostali.

ila_rendered
Običaji o Smrti
ila_rendered
Običaji o Smrti
ila_rendered
Običaji o Smrti


ila_rendered
Običaji o Smrti
ila_rendered
Običaji o Smrti


                                  -Zahvaljujem se Martini Kipšić Biondić na ustupljenim fotografijama.-

Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Odg: Običaji o Smrti
« Odgovori #2 : Kolovoza 18, 2011, 15:21:47 »
Pokop u Sincu...

ila_rendered
Običaji o Smrti
ila_rendered
Običaji o Smrti
ila_rendered
Običaji o Smrti


Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Odg: Običaji o Smrti
« Odgovori #3 : Kolovoza 28, 2011, 20:20:13 »
                                                                   Nekadašnja pogreba kola.

                                                                    Klikni na uvećani uvez

                                 http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/Picture_1938~0.jpg
Običaji o Smrti
 

                                                       http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/Picture_1939.jpg
Običaji o Smrti



Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Odg: Običaji o Smrti
« Odgovori #4 : Veljače 27, 2012, 10:58:15 »
Taušin

U pogrebnim običajima ne mogu se izdvojiti  pojedinosti koje ih čine osobitima za ovaj lički kraj. Ukoliko i postoje, one su neznatne i variraju od sela do sela. U ovim slučajevima spominje se igra taušin. Nju igra mlađež u čuvarini i to u kući najbližoj pokojnikovoj kući. Govorilo se:“Idemo na taušin,tamo će bit propadanja.“Ovo je vrsta zabave u kojoj se mladež međusobno  proziva ;tko koga prozove ljubi ga.

Offline Mile

  • Admin
  • Lički/a sokol/ica
  • *
  • Points: 985
  • Postova: 1100
  • Karma: +67/-2
  • Spol: Muški
    • www.nasa-lika.com
Odg: Običaji o Smrti
« Odgovori #5 : Veljače 27, 2012, 18:04:17 »
Hm Dražo, nisam čul do sada da se to baš igralo kad neko umre. Koliko znam to se igralo u prelu, a zvala se "Taušin-Zaušin" ili "Ja stade i propade" barem kod nas i toga se dobro sićan dok su moje sestre curovale, a momci dolazili u prelo. Ovdje se more  vidit di se ta igra  igra u prelu. 
Aoj Liko kamena državo,
tebe mi je ostaviti žao.

Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Odg: Običaji o Smrti
« Odgovori #6 : Veljače 27, 2012, 18:33:04 »
Mile,svako selo svoje običaje ,ipak si ti stariji pa znaš,ali ja ču se potrudit da pitam u Sincu jednog starijeg gospodina za tu informaciji..

Offline Moje ognjište

  • Stariji Ličan/ka
  • ***
  • Points: 1
  • Postova: 152
  • Karma: +2/-1
  • Spol: Ženski
Odg: Običaji o Smrti
« Odgovori #7 : Veljače 27, 2012, 18:55:49 »
Slazem se sa Milom, nije bilo nikakovog Tausina ni igre uz mrtvaca u lici.

Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Odg: Običaji o Smrti
« Odgovori #8 : Veljače 27, 2012, 19:06:49 »
Ma ja se neslažem Ognji ni s tobom ni s Milom,a kako bi komentirali onda....

Offline Mile

  • Admin
  • Lički/a sokol/ica
  • *
  • Points: 985
  • Postova: 1100
  • Karma: +67/-2
  • Spol: Muški
    • www.nasa-lika.com
Odg: Običaji o Smrti
« Odgovori #9 : Veljače 27, 2012, 19:11:49 »
Mile,svako selo svoje običaje ,ipak si ti stariji pa znaš,ali ja ču se potrudit da pitam u Sincu jednog starijeg gospodina za tu informaciji..

Ne igra ulogu jesam li stariji ili nisam, imam pred sobom knjigu di to piše, ali tvrdim da u selima Gacke doline, a kako i Ognjište kaže da ni u gornjoj lici toga nije bilo, neznam odakle se ovaj podatak našao u knjizi Otočac 2. Ti provjeri, no Sinac, Lešće, Čovići, Prozor siguran sam da toga nije  bilo u čuvarini.
Aoj Liko kamena državo,
tebe mi je ostaviti žao.

 


Back to top