« Odgovori #20 : Travnja 22, 2011, 15:16:59 »
NajjaÄi Äovjek na svijetu na dvorovima vladaraTijekom prvog boravka u SAD-u sastao se s Älanovima kluba Athletion Comission, koji su mu dodijelili medalju s ogrlicom i posvetom: “To the strongest man in the world†(“NajjaÄem Äovjeku na svijetuâ€). Dokument iz tog vremena koji svjedoÄi kako je Marijan već kao mladić ostvario niz priznanja saÄuvan je do danas. Radi se o fotografiji, poslije pretisku na razglednici, na kojoj ga vidimo mladog i snažnog s desetak medalja na pojasu zataknutom preko ramena i prsa. U tekstu piÅ¡e da je to Matijević u dvadeset i prvoj godini. Možemo pretpostaviti kako je njegova prva prekooceanska turneja trajala izmeÄ‘u 1899. i 1903. godine, no nije istraženo kada i kamo se nakon nje vratio. Nije poznato ni kada je, ako uopće jest, služio vojni
rok. Spominje se da je bio vojnik u sastavu 79. pukovnije zvane Regimenta grof Josip JelaÄić, sa sjediÅ¡tem u OtoÄcu. U intervjuu danom Fuisu Marijan istiÄe kako je na odslu-ženju vojnog roka troÅ¡io “šest litara mlijeka i tri kilograma na dan†te kako je nehotice polomio sedam puÅ¡aka. Podatak o njegovu teku govori neÅ¡to i o njegovu metabolizmu; za sebe je govorio kako mu je tijelo “mala tvornica Å¡ećeraâ€. Poslije se pokazalo da boluje od dijabetesa, Å¡to je pritajeno naruÅ¡avalo njegovo zdravlje.
Kakav je mogao biti odnos mladog Marijana i njegove obitelji, koja je prije ili poslije morala doznati za njegovu
turneju, naÄin života i zarade? Iz prikupljenih intervjua i novinskih Älanaka ne doznajemo Å¡to su mislili njegova
obitelj i lokalna zajednica o životu koji je odabrao. U Älancima se njegovi uspjesi Äesto prikazuju senzacionalistiÄki, uz moguće autorovo umetanje vlastitih znaÄenja i slobodno interpretiranje njegovih rijeÄi. Treba biti vrlo oprezan pri citiranju te graÄ‘e, Å¡to potvrÄ‘uju sljedeći primjeri. Već spomenuti intervjuu navodi kako se Marijan prisjetio davanja ili “produciranja†predstave na carskom dvoru Franje Josipa u blizini PeÅ¡te. Bez navoÄ‘enja godine tog velikog dogaÄ‘aja navodno je izjavio: “Producirao sam se to veÄe pred Franjom Josipom kod kog su u gostima bili kraljevi Milan Obrenović srpski, engleski kralj Gjorgje, bugarski car Ferdinand i rumunjski kralj, zaboravio sam mu ime… Dvije tisuće kruna dobio sam to veÄe od Franje Josipa. K tomu 100 zlatnih, jubilarnih… Eh…â€. Ova izjava Å¡ezdesetogodiÅ¡njeg Matijevića ostaje jedino svjedo-Äanstvo o istinitosti navedenog dogaÄ‘aja. Zlatne, jubilarne krune dio su novca koji je on za života podijelio u humanitarne svrhe. PovjesniÄari bi mogli već pri prvom Äitanju posumnjati u istinitost navedene izjave, bez obzira na to
što je godina te zgode izostavljena. Lako je istražiti jesu li i kada spomenuti vladari kao gosti posjetili austro-ugarskog cara, no već iz njihovih biografija vidljivo je da se nisu mogli okupiti u spomenutom sastavu.7
Ipak smatramo da je predstava pred carem zaista “produciranaâ€. Ne možemo sigurnošću znati tko je bio u carskoj sviti i tko je gledao nastup, no vjerujemo da je dogaÄ‘aj istinit utoliko da je Marijan uistinu izveo predstavu pred Franjom Josipom. Ostali sudionici priÄe možda su plod Marijanova brkanja
dogaÄ‘aja i lica uslijed varljivosti memorije, ili su proizvod novinarske maÅ¡te. Da je priÄa djelomice vjerodostojna pokazuje prije svega njegovo osobno svjedoÄanstvo, brojne medalje koje je osvojio, od kojih je jedna mogla biti medalja s carskog dvora te, posredno, i sljedeći dogaÄ‘aj. Godine 1904. organiziran je Marijanov odlazak na
Portu gdje je svoje vještine predstavio sultanu Abdulu Hamidu II. (1842. – 1918), koji je vladao od 1876. do
1909., a zbog svojeg despotizma nazvan je “Krvavi Sultan†(Matuz, 1992: 145). Osvojivši prvenstvo u hrvanju
s lokalnim natjecateljima, tzv. pelivanima, odlikovan je visokim odliÄjem, Otomanskom zvijezdom, koje se danas
Äuva u džamiji u Gunji pokraj Županje. Prema predaji, bio je jedini kršćanin na carigradskom dvoru koji nije pao ni-Äice pred sultana, Å¡to je objasnio time, “da se klanja samo onome tko je jaÄi od njegaâ€. Predaja takoÄ‘er kaže da mu je zbog hrabrosti i snage koju je dokazao sultan osobno predao ugledno odliÄje. Dakle, materijalni dokaz o ovom dogaÄ‘aju, navedeno odliÄje, potvrÄ‘uje istinitost o nastupu na Porti, te indirektno i pretpostavku da je jednako tako gostovati na dvoru austro-ugarskog cara vjerojatno izmeÄ‘u 1904. i 1907. godine. Zahvaljujući imenu i slavi mogao je biti zahvalan “zabavljaĆeuropskih vladara i njihovih visokih uzvanika. Ovaj je uzorak itekako prisutan u Marijanovoj biografiji, a tiÄe se gostovanja na joÅ¡ nekoliko vladarskih dvorova onoga vremena. Habsburgovci i Porta znakovit su primjer kako ozbiljna biografija junaka iz Like zahtijeva sustavno prikupljanje i izuÄavanje primarnih materijalnih izvora te dekonstrukciju i rekonstrukciju narativa iz usmene predaje.8Nakon nastupa na sultanovu dvoru otiÅ¡ao je na turneju po europskim zemljama, o Äemu svjedoÄe novinski Älanci zemalja u kojima gostuje. TakoÄ‘er znamo da je sudjelovao u uliÄnim sukobima tijekom protuhrvatskih prosvjeda u Rijeci krajem 1906. i poÄetkom 1907. (Goldstein, 2003: 218). Tada su rijeÄki Talijani i MaÄ‘ari napali pripadnike Hrvatskog sokola, koji su se nakon I. Hrvatskog svesokolskog sleta, održanog u Zagrebu u rujnu i listopadu 1906., vraćali preko Rijeke svojim kućama u Istru i Dalmaciju.
Talijani su tada Sokolima preoteli hrvatski i sokolski barjak, koji je navodno Marijan junaÄki vratio. Spominje se i
to da je pobijedio Äetvoricu talijanskih hrvaÄa, te da su bijesni i zavidni , te da su bijesni i zavidni Talijani gradom poÄeli raditi nerede.