« Odgovori #4 : Ožujka 23, 2008, 00:00:26 »
Ženska nošnja
Košulja-je osnovni dio ženske nošnje, služila je kao
presvlačilo jer žene nikada nisu nosile gaće. Košulja je šivana dvodjelno na
opleća i na
krilo. Krilo je dio od struka do nožnih listova koji je šivan od izbjeljenog domaćeg platna. Na njega je našivan gornji dio, opleće košulje, od finijeg, dućanskog bijelog platna
šifona ili
žuca. Orukavlje nije stegnuto u zapešću već je ravno i slobodno, a osobitu mu prozračnost i čistoću izraza daje ukras od isheklane čipke
špice ili
šlinge. Izrez oko vrata je okrugao. Mali niski rub pasicom uz vrat i ta ogrlica uz vrat zove se
jaka na košulji. Na poprsju opleća posebno je našiven umetak, otvor koji seže do pod grudi. Umetak je sa svake strane ukrašen dvjema - trima uzdužnim faldicama (
tajkicama) i redovima uske čipke. Rukavi su ravni i široki dugi do zapešća, šivani na
latice, ispod pazuha su prošireni ušivanjem umetka u obliku romba, a na ramenima je ušivena dvoslojna
pintica.
Svetačna košulja- je od tanjeg i finijeg domaćeg platna. Ukrašena je sitnim naborima oko jake na leđima, na ramenima i oko
jačice (orokavlje) na rukavima, a na prsima su prošivene
tajkice (nabori)
Djevojačke košulje su ukrašene čipkom oko vrata i niz prsa, a na rukavima umjesto
jačica prišiven je
granir (volan sa čipkom).
Presvlačilo- šivano je rukom (do kraja 19 st.) djelovi su sastavljeni po rubu, a šav je proširen, zatim ušiven (dvostruko šivanje) da čvrsto drži.
Ovakva se košulja nosila ljeti kao radna odjeća bez drugih odjevnih dodataka.
Lajbak- je prsluk bez rukava krojen uz struk - žene odjevaju uz košulju. Od različitog je kupovnog materijala, od
čoje, ili od samta
(sameta) i baršuna (
pliša), najčešće tamnoplave ili crne boje. Ne nosi se otvoren, nego se sprijeda u struku kopča pucima (
pučacima) ili
parimana grudima je otvoren da se vidi ukras na prsima košulje. Na lajbaku su ukrasi diskretni oko rukava našivena je uska sjajna traka, a na poprsju je sitni vez, obično motiv grančice. Seže do struka, može biti pleten ili sašiven od sukna, a nosi se i ljeti i zimi.
Alja-je od domaće vune tkana suknja sa oplećem bez rukava od finog kupovnog sukna koja seže do nožnih članaka, a oblači se na košulju, za tkanje alja se koristila najfinija ovčja vuna. Crna osnova protkana je žicama otvorenih boja koje tvore karirani desen, odnosno raspored tamnoplavih, zelenih ili tamnosmeđih
škatula. Oko struka ušivene su i zvonoliko padaju uzdužne
falde. Alje mogu biti u struku nabrane sa dva-tri ušitka nešto iznad poruba. Iznad poruba prišivale bi se ponekad
tresine, sjajne ukrasne trake sa zagasitim tonovima. Da bi se duže sačuvao rub suknje, uz njega bi se prišivale trake skoro neprimjetnih resica. Ispod poruba nazirala se heklana ili šljingana bijela čipka
unotorka (podsuknja)
Tkanicu- su žene opasavale oko struka, to je tkani pojas izrađen iz suknene niti. Pojas je širok oko tri prsta, ukrašen šarama raznih svijetlih boja. Osim toga, kanica se šivala i od kupovne čvrste, tamne tkanine koja se ukrašavala raznobojnim svilenim koncima. Na boku se kopčala
parima .
Zaslon - je pregača i sastavni je dio radne odjeće, zaslon se nosi
pripaše po suknji da se vidi kanica oko struka. Zaslon je od crnog ili tamnoplavog
klota ili druge tamne kupovne tkanine bez uzorka. U starija vremena zaslon se tkao tehnikom klečanja u tamnijim bojama i sa diskretnim uzorkom, optočen sa vunenim resama.
Kiklja-je duga suknja od domaćeg bijelog platna ili kupovnog teškog platna. Ona je u struku nabrana ili šivana na falde, a rub joj je ukrašen šljingom ili starinskim šarenim vezom (
štikanje cvjetnih sitnijih uzoraka). Ispod ove suknje ne ističe se čipka podsuknje. Nosila se u toplijem dijelu godine u svečanijim prilikama.
Surka-je tanji kaput od domaćeg tankog sukna ili kupovnog štofa. U struku je pritegnuta, a od struka se širi i spušta u valoviti, blagi nabor,
gloknRubac-je služio za pokrivanje glave ženama i djevojkama. Njega se nabavljalo u trgovinama. U prethodnim razdobljima rubac je šivan od komada platna ukrašen diskretnim bijelim vezom i šljingom. Starije žene su nosile rupce tamnjijih boja, a mlađe žene su nosile svjetlijih boja i raznih obično cvjetnih motiva.
Čerape(čarape) se pletu kao dokoljenke uzorkom rupica od bunbaka (pamuka) ili tanko ispredene vune raznih boja. Djevojke su nosile bijele, crvene i smeđe, a udate žene su uvjek nosile crne ili modre čarape.
Ženski opanci- su crni, ali moglo ih se kupiti i bijelih i žutih koji su bili skuplji i cjenjeniji. Zvali su ih još i oputari, a bili su pleteni od janjeće kože.
Ženske coklje-se rade istim tehnikama kao i muške. Na njima se ističu šare od raznobojne vunice što im daje dojam osobite dekorativnosti i ljepote. Obuvaju se na vunene čarape i nose za vrijeme rada, izlaska ili po kući.
Klječana torba
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Lička narodna nošnja (Posjeta: 28088 )
