Autor Tema: Ore┼íkovi─ç  (Posjeta: 8682 )

0 ─îlanova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Mile

  • Admin
  • Li─Źki/a sokol/ica
  • *
  • Points: 953
  • Postova: 1098
  • Karma: +67/-2
  • Spol: Mu┼íki
    • www.nasa-lika.com
Orešković
« : Listopad 11, 2008, 21:00:50 »
http://slike.nasa-lika.com/albums/Grbovi/oreskovic.jpg
Orešković


Pove─çajte sliku klikom na istu.

┼áTIT: ┼átit je podjeljen  u dva srebrna i dva crvena polja: u 1. i 3. srebrnom (bijelom) polju na zelenom tlu zelena kro┼ínja drveta s plodovima; a u 2. i 4. crvenom polju zlatan lav u desnoj ┼íapi dr┼żi ma─Ź, a u lijevoj odrubljenu ljudsku glavu s brkovima.
NAKIT: Iznad ┼ítita  iz okrunjene kacige izme─Ĺu dva crna orlova krila raste isti lav kao u ┼ítitu.
PLAŠT: Crveno - srebrni i crveno - zlatni.

Pored ovoga grba, postoji jo┼í jedan drugi grb, tako─Ĺer podjeljen na crvena i srebrna polja: u 1. i 3. crvenom polju zlatni lav u desnoj ┼íapi dr┼żi sablju, a u lijevoj odrubljenu tursku glavu; u 2. i 4. srebrnom polju na zelenoj podlozi zelena kro┼ínja drveta. Iznad ┼ítita, iz zlatne okrunjene kacige proviruje, izme─Ĺu dva crno - srebrna orlova krila, zlatan lav sa srebrnom sabljom u desnoj ┼íapi. Pla┼ít je zlatno - crveni i srebrno-zeleni.

http://slike.nasa-lika.com/albums/Grbovi/oriskovic.png
Orešković

Pove─çajte sliku klikom na istu.

Austrijsko barunstvo

U povijesnim dokumentima ovo se prezime javlja i u obliku Ori┼íkovi─ç, a svakako dolazi od rije─Źi orah ili oreh.

Plemstvo i grb dodijelila je carica Marija Terezija u Be─Źu, 23. svibnja 1761. godine grani─Źarskom ─Źasniku i zapovjedniku Matiji Ore┼íkovi─çu s predikatom Breithen - Thurn.

Barun Toma Ore┼íkovi─ç (Ori┼íkovi─ç) bio je zapovjednik Li─Źke  pukovnije od 1786. do 1788. godine. Kao pukovnik Li─Źke pukovnije, zbog vojni─Źkih  zasluga promaknut u Red Viteza Marije Terezije.

U Gackoj se ovaj rod spominje prvi puta u popisu haramija tvr─Ĺavnog naselja Oto─Źac iz 1644 godine. vjerojatno su u Oto─Źac doselili nakon 1551 godine iz Gri┼żana ili Ogulina.
Izvorni oblik prezimena je Ori┼íkovi─ç, a o tome kazuje i povijesna isprava iz 1645. godine u svezi s ome─Ĺivanjem posjeda u brinjskom kraju, kada od strane Oto─Źca, sudjeluje oto─Źki vojvoda Jurko Ori┼íkovi─ç.

Neki smatraju da su se Ore┼íkovi─çi doselili u Gacku i Oto─Źac iz Gorskog kotara. Oko 1672. godine Ori┼íkovi─çe nalazimo u Prozoru, a doselili su se iz Oto─Źca.

U popisu tvr─Ĺavnog naselja Oto─Źac i Prozor 1701. godine zabilje┼żeni su Ori┼íkovi─çi koji su davali vojvode, satnike i ni┼że ─Źasnike.

Oko 1701. godine sele se u Pi┼ía─ç kod Udbine, a iz Sinca naseljavaju podru─Źje Vrhovina i Babina Potoka zajedno s porodicom Tonkovi─ç.

U 17. stolje─çu, kad je mnogim oto─Źkim rodovima bila podijeljena zemlja u okolici Oto─Źca, Ori┼íkovi─çi ┼żive u Obilju, Prozoru, Le┼í─çu i Sincu.

Po popisu stanovni┼ítva iz 1706. godine,  bili su najja─Źi rod sa sedam ku─ça.

U 18. stolje─çu,  naseljavaju se u ┼áiroku Kulu, Ore┼íkovi─ça Varo┼í i Osi─Źko Novo Selo, a prema popisu iz 1712. godine Ore┼íkovi─çi su zabilje┼żeni, zajedno s drugim oto─Źkim rodovima, i u Peru┼íi─çu kao naseljenici iz Gacke.

Po popisu stanovni┼ítva iz 1929/30. godine, u Gackoj je bilo oko 120 obitelji Ore┼íkovi─ç, a u  Lici oko 70.

U to ih vrijeme nalazimo iseljene na podru─Źja Slunja, Gline, Petrinje, Siska, Kutine, ─îazme, Bjelovara, ─Éakova, Po┼żege, Vukovara, Slatine, Virovitice, Pakraca, Gradi┼íke, Vinkovaca, Na┼íica, Valpova, Miholjca, Grubi┼íinog Polja i Slavonskog Broda.
Ore┼íkovi─çi su bili visoki ─Źasnici kraji┼íke vojske na dugoj granici prema Turskoj. Zbog vojni─Źkih zasluga bili su promaknuti u plemi─çki stale┼ż s pravom uporabe grba.

Poznati su zapovjednici oto─Źke utvrde i grada Oto─Źca Jurica i Matija Ore┼íkovi─ç. Jedan iz roda Ore┼íkovi─ça bio je oko 1672. godine porkulab u Prozoru.

Toma Ore┼íkovi─ç bio je upravitelj oto─Źke ┼żupe 1774. godine.

LITERATURA:

Rudolf Horvat, Lika i Krbava,
MH, Zagreb 1941.
Bojni─Źi─ç, 1899., 134., T. 98.(1)





Aoj Liko kamena dr┼żavo,
tebe mi je ostaviti ┼żao.
Guests can not give points :(
point 0 Points

This topic did not receive points.

Offline Orešković

  • Novi Li─Źan/ka
  • *
  • Points: 0
  • Postova: 1
  • Karma: +0/-0
  • Spol: Mu┼íki
Odg: Orešković
« Odgovori #1 : Listopad 19, 2008, 20:23:46 »
Mate Orišković je napisao povisni roman "Mejrina krv", a na kraju je dodao epilog koji u potpunosti prenosim:
"EPILOG"


Osi─ça se jo┼í i danas, da je nekad me─Ĺu samim pl. Ori┼íkovi─çima ─Źinjena velika nepravda, koja je utilovljena u ovoj knjizi u osobi kapitana Matija┼ía, kojemu spominje ime naradna pridaja.
Stari barun je povisno lice, a to je vojvoda Ori┼íkovi─ç iz usta┼íke vajske popa Marka Mesi─ça. Isti je vojvoda pradid po ┼żenskoj lozi peru┼íi─çkih Rukavina pl. Ljubogradski. Od Ori┼íkavi─ça poteko┼íe iz ove loze barun Toma, general Daniel i njihova bra─ça. Danielovih potomaka ┼żivi danas prili─Źan broj. Iz ove loze je i Karl Anton, koji pribi┼że iz austrijske vojske (iz Pan─Źeva) u slu┼żbu Milana Obrenovi─ça, a tamo je vr┼íia vojni─Źke povirljive misije. Bit ─çe, da oni Ori┼íkovi─çi (sada Ore┼íkavi─çi) u Beogradu pati─Źu od ovog Karl-Antona.
Razumi se, da ta lica ne daspiše u ovaj povisni roman, jer su puno kasnijega datuma.
Relja po pisanoj povisti nije, ali po narodnoj pridaji jest povisno lice. Narodna pridaja ka┼że, da mu je sin kapitan Ivan, a unuk Relja (Rafael ili Rajo). Ova su dvojica povisne osobe. Ivan umri godine 1776. 6. rujna kao ┬╗prisvitli gospodin kapitan Ivan pl. Ori┼íkovi─ç┬ź u 78. godini ┼żivota. Rajo (Relja mla─Ĺi, Rafael), po pridaji Ivanam sin, zabili┼żen je u Maticama rkt. ┼żupe u ┼áirokoj Kuli, a u narodu mu jo┼í i danas ┼żivi uspomena, da je bio strah i trepet svakom zlu ─Źoviku, a uz to desna ruka Grube (Mate) kapitana. Bio je otprilike ono, ┼íta je kasnije bio ─ćapa Ori┼íkavi─ç, prid kojim su drhtali ─Źak i carski kapitani, nu o tom ovdi nije govora. Narod ─Źvrsto dr┼żi (po pripovidanju pok. Milete Ori┼íkavi─ça i jo┼í ┼żivog starca Ilije Vojvodi─ça), da se onaj stariji Relja o┼żenio od age (bega) Kazli─Źi─ça, iz koga braka, vele, poti─Źe najve─çi dio dana┼ínjih kuljskih Ori┼íkovi─ça i svi kuljski Vojvodi─çi, od kojih se i danas jedan di─Źi, ako ne imenom a ono nadimkom Relja (sin starca Ilije, pridsidnik sudbenog stola). Po ovom pripovidanju narod spominje Reljinu ┼żenu, imenom Mejru.
Stra┼żme┼ítar Nik┼íi─ç je povisno lice, a to je onaj kasniji glasoviti lajtman Nik┼íi─ç u ratovima Marije Terezije. Ostavio je svoju Mandu s di─Źicom, pa po┼íao u rat. Dvaput je dolazio ku─çi, vele, donosio puno novaca. - To bi moglo biti, jer je lajtmanu┼ía Mande rado vi─Ĺena kao kuma - pru┼żene ruke - na mnogim krstitkama. Tre─çi put ode lajtman u rat, ali se jadan vi┼íe ne vrati. Danas ┼żivu potomci Mandini i lajtmanovi u ┼áirokoj Kuli (Vukava), zovu se prezimenom Nik┼íi─ç, a nadimkom ┬╗Lajtmanovi─çi┬ź.
Mile, Reljin brat, ┼żivi uspomenom u narodu kao i Relja, a njegov potomak (unuk) je u maticama zabilje┼żeni Mika, a Mikin opet sin ili unuk prije spomenuti glasoviti ─îopo.
Kapitan Matija┼í, brat Reljin i Milin, nije kapitan Grube Mate, ovaj je posljidnji puno kasnije ┼żivio.
Popa Marka Mesi─ça ne ─çu opisivati, njega na┼ía javnost dobro pozna. Dodu┼íe poznala bi ga i bolje, da je jedno dilo na┼íeg poznatog ┼żivog (hvala Bogu) velikog mu┼ża moglo ugledati svitlost svita.
Zrinjske sam spomenuo u svom romanu, jer sam po podacima, primljenim iz be─Źkih arhiva, ustanovio, da je Mikula pl. Ori┼íkovi─ç, otac glavnih lica (Relje, Mile i Matija┼ía), ─Źesto polazio u boj zajedno s Petrom Zrinjskim, te i┼íao naprid kao izvidnica i t. d. (1660.-1662.)
Moram napomenuti, da je pop Marko morao biti dobar prijatelj svojih ratnih drugova pl. Oriškovića, jer se htio i sam nastaniti u Širakoj Kuli, ali je na nagovor Beše iz Mušaluka odustao od te nakane zbog kuljske bezvodice.
Pod konac ove knjige spominjem Grubu Matu pl. Ori┼íkovi─ça, koji je slavu svog plemena raznio svitom ┼íto svojom osobom, ┼íto svojim potomstvom. Grube nije mogao u ovoj pripovisti imati puno uloge. Mnogo je mladi, pa je tek mogao do─çi pod konac. On dolazi u ┼żivot ┼áiroke Kule kasnije kao kapitan kuljske kumpanije. Dobiva kao potvrdu na svoje plemstvo i svoj rad plemenita┼íke povelje, te se u potonjoj punim imenom Zove ┬╗Grube allias Mathias Ore┼íkovich von Breithen-Thurnu, a diploma bi izdana na posebni mandat kraljice Marije Terezije (ad mandatum proprium). Narodna pridaja ka┼że, da je taj Grube sin Nikolin, a ovaj Nikola je sin Mikulin, brat blizanac Reljin. Toliko o Grubi.
Široka je Kula danas puna plemenitih Oriškovića, od koje su se loze rasuli mnogi diljem svita, ali se u nekima kadikad javi barem trunak duše kapitana Matijaša, pa i dan današnji znadu osramotiti svoje pleme.
Zaklju─Źuju─çi ovo dilo dajem punu po┼ítu i hvalu ro─Ĺaku mr. pharm. Karlu v. Oreskovich iz Budapesta, koji mi se pobrinu za mnoge to─Źne podatke iz be─Źkih arhiva, koji mi poslu┼żi┼íe, da ne zastranim u svom dilu od povisne istine."


 


Back to top