Autor Tema: Orešković  (Posjeta: 8571 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Mile

  • Admin
  • Lički/a sokol/ica
  • *
  • Points: 943
  • Postova: 1096
  • Karma: +67/-2
  • Spol: Muški
    • www.nasa-lika.com
Orešković
« : Listopad 11, 2008, 21:00:50 »
http://slike.nasa-lika.com/albums/Grbovi/oreskovic.jpg
Orešković


Povećajte sliku klikom na istu.

ŠTIT: Štit je podjeljen  u dva srebrna i dva crvena polja: u 1. i 3. srebrnom (bijelom) polju na zelenom tlu zelena krošnja drveta s plodovima; a u 2. i 4. crvenom polju zlatan lav u desnoj šapi drži mač, a u lijevoj odrubljenu ljudsku glavu s brkovima.
NAKIT: Iznad štita  iz okrunjene kacige između dva crna orlova krila raste isti lav kao u štitu.
PLAŠT: Crveno - srebrni i crveno - zlatni.

Pored ovoga grba, postoji još jedan drugi grb, također podjeljen na crvena i srebrna polja: u 1. i 3. crvenom polju zlatni lav u desnoj šapi drži sablju, a u lijevoj odrubljenu tursku glavu; u 2. i 4. srebrnom polju na zelenoj podlozi zelena krošnja drveta. Iznad štita, iz zlatne okrunjene kacige proviruje, između dva crno - srebrna orlova krila, zlatan lav sa srebrnom sabljom u desnoj šapi. Plašt je zlatno - crveni i srebrno-zeleni.

http://slike.nasa-lika.com/albums/Grbovi/oriskovic.png
Orešković

Povećajte sliku klikom na istu.

Austrijsko barunstvo

U povijesnim dokumentima ovo se prezime javlja i u obliku Orišković, a svakako dolazi od riječi orah ili oreh.

Plemstvo i grb dodijelila je carica Marija Terezija u Beču, 23. svibnja 1761. godine graničarskom časniku i zapovjedniku Matiji Oreškoviću s predikatom Breithen - Thurn.

Barun Toma Orešković (Orišković) bio je zapovjednik Ličke  pukovnije od 1786. do 1788. godine. Kao pukovnik Ličke pukovnije, zbog vojničkih  zasluga promaknut u Red Viteza Marije Terezije.

U Gackoj se ovaj rod spominje prvi puta u popisu haramija tvrđavnog naselja Otočac iz 1644 godine. vjerojatno su u Otočac doselili nakon 1551 godine iz Grižana ili Ogulina.
Izvorni oblik prezimena je Orišković, a o tome kazuje i povijesna isprava iz 1645. godine u svezi s omeđivanjem posjeda u brinjskom kraju, kada od strane Otočca, sudjeluje otočki vojvoda Jurko Orišković.

Neki smatraju da su se Oreškovići doselili u Gacku i Otočac iz Gorskog kotara. Oko 1672. godine Oriškoviće nalazimo u Prozoru, a doselili su se iz Otočca.

U popisu tvrđavnog naselja Otočac i Prozor 1701. godine zabilježeni su Oriškovići koji su davali vojvode, satnike i niže časnike.

Oko 1701. godine sele se u Pišać kod Udbine, a iz Sinca naseljavaju područje Vrhovina i Babina Potoka zajedno s porodicom Tonković.

U 17. stoljeću, kad je mnogim otočkim rodovima bila podijeljena zemlja u okolici Otočca, Oriškovići žive u Obilju, Prozoru, Lešću i Sincu.

Po popisu stanovništva iz 1706. godine,  bili su najjači rod sa sedam kuća.

U 18. stoljeću,  naseljavaju se u Široku Kulu, Oreškovića Varoš i Osičko Novo Selo, a prema popisu iz 1712. godine Oreškovići su zabilježeni, zajedno s drugim otočkim rodovima, i u Perušiću kao naseljenici iz Gacke.

Po popisu stanovništva iz 1929/30. godine, u Gackoj je bilo oko 120 obitelji Orešković, a u  Lici oko 70.

U to ih vrijeme nalazimo iseljene na područja Slunja, Gline, Petrinje, Siska, Kutine, Čazme, Bjelovara, Đakova, Požege, Vukovara, Slatine, Virovitice, Pakraca, Gradiške, Vinkovaca, Našica, Valpova, Miholjca, Grubišinog Polja i Slavonskog Broda.
Oreškovići su bili visoki časnici krajiške vojske na dugoj granici prema Turskoj. Zbog vojničkih zasluga bili su promaknuti u plemićki stalež s pravom uporabe grba.

Poznati su zapovjednici otočke utvrde i grada Otočca Jurica i Matija Orešković. Jedan iz roda Oreškovića bio je oko 1672. godine porkulab u Prozoru.

Toma Orešković bio je upravitelj otočke župe 1774. godine.

LITERATURA:

Rudolf Horvat, Lika i Krbava,
MH, Zagreb 1941.
Bojničić, 1899., 134., T. 98.(1)





Aoj Liko kamena državo,
tebe mi je ostaviti žao.
Guests can not give points :(
point 0 Points

This topic did not receive points.

Offline Orešković

  • Novi Ličan/ka
  • *
  • Points: 0
  • Postova: 1
  • Karma: +0/-0
  • Spol: Muški
Odg: Orešković
« Odgovori #1 : Listopad 19, 2008, 20:23:46 »
Mate Orišković je napisao povisni roman "Mejrina krv", a na kraju je dodao epilog koji u potpunosti prenosim:
"EPILOG"


Osića se još i danas, da je nekad među samim pl. Oriškovićima činjena velika nepravda, koja je utilovljena u ovoj knjizi u osobi kapitana Matijaša, kojemu spominje ime naradna pridaja.
Stari barun je povisno lice, a to je vojvoda Orišković iz ustaške vajske popa Marka Mesića. Isti je vojvoda pradid po ženskoj lozi perušićkih Rukavina pl. Ljubogradski. Od Oriškavića potekoše iz ove loze barun Toma, general Daniel i njihova braća. Danielovih potomaka živi danas priličan broj. Iz ove loze je i Karl Anton, koji pribiže iz austrijske vojske (iz Pančeva) u službu Milana Obrenovića, a tamo je vršia vojničke povirljive misije. Bit će, da oni Oriškovići (sada Oreškavići) u Beogradu patiču od ovog Karl-Antona.
Razumi se, da ta lica ne daspiše u ovaj povisni roman, jer su puno kasnijega datuma.
Relja po pisanoj povisti nije, ali po narodnoj pridaji jest povisno lice. Narodna pridaja kaže, da mu je sin kapitan Ivan, a unuk Relja (Rafael ili Rajo). Ova su dvojica povisne osobe. Ivan umri godine 1776. 6. rujna kao »prisvitli gospodin kapitan Ivan pl. Orišković« u 78. godini života. Rajo (Relja mlađi, Rafael), po pridaji Ivanam sin, zabiližen je u Maticama rkt. župe u Širokoj Kuli, a u narodu mu još i danas živi uspomena, da je bio strah i trepet svakom zlu čoviku, a uz to desna ruka Grube (Mate) kapitana. Bio je otprilike ono, šta je kasnije bio Ćapa Oriškavić, prid kojim su drhtali čak i carski kapitani, nu o tom ovdi nije govora. Narod čvrsto drži (po pripovidanju pok. Milete Oriškavića i još živog starca Ilije Vojvodića), da se onaj stariji Relja oženio od age (bega) Kazličića, iz koga braka, vele, potiče najveći dio današnjih kuljskih Oriškovića i svi kuljski Vojvodići, od kojih se i danas jedan diči, ako ne imenom a ono nadimkom Relja (sin starca Ilije, pridsidnik sudbenog stola). Po ovom pripovidanju narod spominje Reljinu ženu, imenom Mejru.
Stražmeštar Nikšić je povisno lice, a to je onaj kasniji glasoviti lajtman Nikšić u ratovima Marije Terezije. Ostavio je svoju Mandu s dičicom, pa pošao u rat. Dvaput je dolazio kući, vele, donosio puno novaca. - To bi moglo biti, jer je lajtmanuša Mande rado viđena kao kuma - pružene ruke - na mnogim krstitkama. Treći put ode lajtman u rat, ali se jadan više ne vrati. Danas živu potomci Mandini i lajtmanovi u Širokoj Kuli (Vukava), zovu se prezimenom Nikšić, a nadimkom »Lajtmanovići«.
Mile, Reljin brat, živi uspomenom u narodu kao i Relja, a njegov potomak (unuk) je u maticama zabilježeni Mika, a Mikin opet sin ili unuk prije spomenuti glasoviti Čopo.
Kapitan Matijaš, brat Reljin i Milin, nije kapitan Grube Mate, ovaj je posljidnji puno kasnije živio.
Popa Marka Mesića ne ću opisivati, njega naša javnost dobro pozna. Doduše poznala bi ga i bolje, da je jedno dilo našeg poznatog živog (hvala Bogu) velikog muža moglo ugledati svitlost svita.
Zrinjske sam spomenuo u svom romanu, jer sam po podacima, primljenim iz bečkih arhiva, ustanovio, da je Mikula pl. Orišković, otac glavnih lica (Relje, Mile i Matijaša), često polazio u boj zajedno s Petrom Zrinjskim, te išao naprid kao izvidnica i t. d. (1660.-1662.)
Moram napomenuti, da je pop Marko morao biti dobar prijatelj svojih ratnih drugova pl. Oriškovića, jer se htio i sam nastaniti u Širakoj Kuli, ali je na nagovor Beše iz Mušaluka odustao od te nakane zbog kuljske bezvodice.
Pod konac ove knjige spominjem Grubu Matu pl. Oriškovića, koji je slavu svog plemena raznio svitom što svojom osobom, što svojim potomstvom. Grube nije mogao u ovoj pripovisti imati puno uloge. Mnogo je mladi, pa je tek mogao doći pod konac. On dolazi u život Široke Kule kasnije kao kapitan kuljske kumpanije. Dobiva kao potvrdu na svoje plemstvo i svoj rad plemenitaške povelje, te se u potonjoj punim imenom Zove »Grube allias Mathias Oreškovich von Breithen-Thurnu, a diploma bi izdana na posebni mandat kraljice Marije Terezije (ad mandatum proprium). Narodna pridaja kaže, da je taj Grube sin Nikolin, a ovaj Nikola je sin Mikulin, brat blizanac Reljin. Toliko o Grubi.
Široka je Kula danas puna plemenitih Oriškovića, od koje su se loze rasuli mnogi diljem svita, ali se u nekima kadikad javi barem trunak duše kapitana Matijaša, pa i dan današnji znadu osramotiti svoje pleme.
Zaključujući ovo dilo dajem punu poštu i hvalu rođaku mr. pharm. Karlu v. Oreskovich iz Budapesta, koji mi se pobrinu za mnoge točne podatke iz bečkih arhiva, koji mi poslužiše, da ne zastranim u svom dilu od povisne istine."


 


Back to top