Moja rodna gruda "LIKA"

Str: 12 Dolje

Autor Tema: Moja rodna gruda "LIKA" (Posjeta: 15527 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Nada - Biba

Stariji Ličan/ka
Points: 0
Postova: 133
Karma: +23/-1
Spol:

Moja rodna gruda
Bilo je to davno kad sam otišo iz svojeg rodnog mjesta, iz moje rodne grude, ostavio ono sto sam volio, sestre, roditelje i majku koju sam volio. Ovdje je moje djetinjstvo ostalo, tu smo nekad sretna djeca bila. Bilo nas je puno djece, igrali smo nogomet, zmirke, granicara i kokota, svadjali se i tukli, plakali i pjevali, bili smo radosna i sretna djeca, kao iz priče, ali smo mi bili u stvarnosti djeca sa sela, koju zivot nije mazio. Bilo je puno domaćih životinja, svinja, ovaca, kokica, guskica, mali purica koje su se sakrivale po slivaru, po onoj ljutoj koprivi, krave, volovi i njihova zvona su se čula na daleko. Znali smo čija je klepka, čija brunza, i čiji konji i njihovi praporci, čija su željezna kola, koja se čuju po onoj našoj bjeloj cesti. Po onom našem bjelom kamenu, onom našem"GRANITU" to je bilo naše prevozno vozilo. Nekad su stariji ljudi rekli za željezna kola, kad te zdrma na onom kamenu odma ti namesti bubrige. To je bio naš AUTO. Da i ona naša rijeka, mi smo je zvali "JARUGA" što je tekla uvjek jednom brzinom koja nikad nije presušila, ni u onoj najvećoj suši, bila je čista, slatka i bistra. Iz nje su pila cjelog sela Blaga i mi djeca poslije svake naše igre, bila je lipa, slatka i bistra. Nismo se bojali neke zarazne bolesti, tada je nije ni bilo. Mi smo djeca sa sela, sretna,vesela i radosna. Igrali smo nogomet sa onom našom starom loptom što je bila kao kamen teška. Kada bi je šutali osjetili bi samo palac kako je svaki put manji i crnji imali smo igrališta na svakom komadu njive, imali smo stative, golmana i golove, igrača toliko da svi nismo ni mogli igrati, jer nas je bilo stvarno puno. Svi iz jednog mjesta, svi iz moje rodne grude, zato smo imali navijača puno. Bio sam ja i moji prijatelji ne mogu im sva imena pisat ne bi želio da nekog zaboravim, danas smo se svi razišli svaki svojim putem, svi smo otisli trbuhom za kruhom, ja u Njemacku ostali u Francusku, Canadu, Ameriku Belgiju, Švicarsku, Austriju, Australiju i Bog dragi zna kuda nisu sve otisli. Ostalo je nekoliko i u Hrvatskoj, neki su u Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu, Makarskoj malo ih je ostalo u našoj rodnoj grudi. Drago mi je kad ponekad nekog čujem, ali na žalost nema nas više puno, nekad čuje, umro ovaj, umro onaj, nema više mojih igrača niti navijača. Vraćam se nakon mojih 30g života iz tudjine dolazim u svoje rodno selo, u moj zavičaj, u moju rodnu grudu, najljepše mjesto na svijetu....Dolaskom i odlaskom obilazim moju dragu staru kuću, koja se počela rušiti jer nikog više nema u njoj da živi.Dolazim staroj svojoj kući, ali nemogu da dojdem do ulaznih vrata, jer je narasla--"ONA"-- velika kopriva, što su se nekad purice skrivale u njoj. Nemogu da udjem u onu moju staru kuću, u onu moju staru "VILU" gdje više nitko ne živi........ PRVI DIO slijedi DRUGI DIO

Evidentirano

Guests can not give points :(

0 Points

This topic did not receive points.

Nada - Biba

Stariji Ličan/ka
Points: 0
Postova: 133
Karma: +23/-1
Spol:

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

« Odgovori #1 : Ožujka 27, 2009, 21:41:59 »

   Moja rodna gruda DRUGI DIO
Dođoh kući stanem pa slušam, dal se netko čuje, dal je netko zalutao, hocu li nekog vidjeti. Dal se čuju negdje djeca, nema galame svađe, ne čuje se ni dječji krik, ni psi, ni klepke, ni zvona, ni konji ni njihovi praporci. Nema ni onih naših željezni kola, što su tresla onom našom bjelom cestom, što su nekad namještavala bubrege. Nogomet se više ne igra, nema, ni one naše drage nam teške lopte, nema ni golova, ni bitke, ni placa, ni pjesme, ni žmirke, ni smjeha, nema više ni one naše stare rijeke "JARUGE". Ne teče više ni ona naša, slatka bistra voda. Ne pije ni blago, ni ona djeca, što su nekad žedna bila poslije svake igre. --Presušila-- je naša draga""JARUGA"".
Nema više ni moje drage mame "umrla" je od tuge, od bolesti, od strašnog straha u ratu. Svega što je proživila i prošla u životu, jer je život nije mazio. Gledam samo moje selo, moju staru "VILU" (kuću), moju djecu, pa im velim. "Djeco moja ovo je moja kuća tu vam je tata odrastao" a oni meni, " tata pa ne možemo mi ovdje živiti" tu nema ni kupaonice, ni tuša nema, ni telefona nema, ni autobusa, ni tramvaja kako ćemo zvati prijatelje, pješke ići nećemo, pisati pisma to je dosadno, u lavoru se kupat nećemo, mi se oćemo tuširati.
Onda kažem "ajde moja djeco" ide tata s vama jer je sve ovdje tužno, žalosno i pusto. Samo mi srce puca od tuge i žalosti okrenem se i pogledam u moju staru "VILU" i mislim u sebi to su vremena bila. Možda najljepša, možda najteža. Onda pomislim, pomozi mi bože da prebolim tugu malo lakše, i da se opet vratim u svoju rodnu grudu. Kad sam sjeo u Auto i krenuo iz svoje rodne grude, kćerka mi stavi kazetu u radio, a ono iz zvučnika se dere Slavko Sigurnjak sa svojom pjesmom..........
   """OTIŠO SAM DAVNO U TUDJINU
   OSTAVIO SVOJU DOMOVINU"""

   """OCA MAJKU SESTRE SVOJU BRAĆU
   JOS OSJEĆAM KAKO ZAMNOM PLAČU"""

   """" AUSTRALIJA, CANADA IL' AMERIKA
   TOJE ZEMLJA MAJKO TAKO DALEKA
   DALEKO SAM OD RODNOGA KRAJA
   TI OD SINA JA OD ZAVIČAJA"""

Samo mi suze teku. Guši me tuga jer Slavko istinu pjeva, a ja znam i neću da priznam svojoj --mojoj djeci-- jer oni ne razumiju, oni se ne voze u zaprežnim kolima njih ne drma, njih ne voze konji u željeznim kolima, nego tata vozi mercedes sa klima Anlage i kažu"" tata nama je vruće upali klimu""........Otpjevao Slavko svoje, a ja da promjenim kazetu, jer mi se srce para, stavim bilo nešto, samo da ne slušam onu istinu. Kad i tamo ništa bolje samo me sve podsjeća na djetinjstvo. I sad me je počelo gušiti u grlu. Ne mogu ništa da kažem jer ni ovaj ne štedi na pjesmi i na mojoj istini i druga pjeva istinu u mom životu

   """OKO MOGA SRCA SAD SE VATA LED
   OTIŠO SAM MLAD A VRAĆAM SE SJED"""

I tako prolaze godine. Mi starimo i nas neće biti kao ni naših roditelja. Ostat ce naša djeca u ovoj tudjini bez ljubavi, topline, bez roda svog, bez razumjevanja, ostat ce samo stranac kao što smo mi bili samo stranci i ništa više i tako će prolaziti godine. I nikad više niko neće u mojoj "VILI" u mojoj -- kuci-- stanovati.......

   " ZATO NAŠOJ DJECI NEKA BUDE BOG NA POMOĆI DA SE NE MORAJU SNALAZITI KAO I MI"

Evidentirano

welebit

Mladi Ličan/ka
Points: 0
Postova: 67
Karma: +5/-0
Spol:

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

« Odgovori #2 : Ožujka 28, 2009, 21:34:13 »

uuufff.... mogu ti reć da ovo nije štivo za laku noć.... pročitah pa mi se nešto uvrtilo u glavu i neće baš san na oči

Evidentirano

Reci mala il oćeš il nećeš,
da baraba ne dolazi džaba smijem

Sanja

Veteran Član
Points: 21
Postova: 824
Karma: +62/-12
Spol:
Ličanka sam govor me odaje...

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

« Odgovori #3 : Ožujka 29, 2009, 11:26:24 »

Draga Biba,

Hvala ti, što si nam svoju priču ispričala jako je dirljiva i čak kad čovik pomisli kako je to kakov je to osjećaj rasplakalo bi se, kao što sam ja.
Nije lako kad ovo nešto čovik mora da doživi i još gore kad se društvo rastaje i kad ode svako na svoju stranu razišli su se svi al‘ opet vraćaju se svi polako u svoju rodnu grudu kao i vi za nekoliko godina se budete vratili, u svoju Rodnu GRUDU a mi vaša djeca ostajemo u Tuđini di smo i odrasli di smo se i naučili sve je lipo za sada dok smo mladi kad dojđemo u rodnu grudu di su nam se roditelji rodili i odrasli ali život si zamisliti na selu to je teško ne kažem za svakog ali pricčam o sebi mislim da bi mi bilo teško da se naviknem živiti na selu kad sam rodjena u Gradu al opet ni ni vama bilo tada lako iz sela ici u tudjinu ostaviti svoje najmilije Roditelje i Sestre i Bracu Rodbinu i Prijatelje. Al opet lipo kad mi vaša djeca znamo di je naša VILA i di se jednog dana moremo vratiti i ako nam je Vilica stara al je naša Vila koju i danas vidim kad se sjetim ča sam doživila u njoj kako smo se mi igrali i kako je nama djeci iz tudjine bilo lipo.
Sad ću i ja vama malo izpričati svoju priču što sam ja kao dite iz Tuđine doživila i nadam se da su i puno drugi tako slicno doživili, al bi vas sada uzput zamolila da i vi nama vašu priču izpričate i da napišete nekoliko riječi koliko članova ima pišite nam i vi pridružite nam se u priči i doživljaju.

Najviše se sjećam kad sam bila kod Babice svoje i kad sam ostala nekoliko mjeseci kod nje kad su vam moji roditelji rekli da idu kupiti sladoled al nisu se vratili brzo tek nakon nekoliko mjeseci ali sam uživala i kako sam bila sretna da sam ostala kod svoje Bake.
Kupatilo nismo imali WC bilo posebno kad se danas sjetim kakov WC smo imali sretna sam da toga danas i nema više dolaziš u WC i što se vidi drvena ploča i u njoj jedna rupa nije bilo školjke niti da vodu pustiš nego propada sve u gnojnicu, lavor i ogledalo bilo u kuhinji u lavoru se umivaj i opeti ako se nisam svaku noć kupala, a nije ni bilo vode kao što je ima danas proje u jednom velikom loncu zagrijaj vodu pa se onda operi ,kade nismo imali, ali zato se u Banji kupala di se prala i roba, niti tehnicke apatare nije bilo kao televizora GameBoy hehe jedino nam je bio radio i sjećam se da smo imali neki stari veliki crveni telefon di te je prst zabolio dok si okrenul telefonski broj za u Njemažku.

Šporet stari na kojem sam najviše uživala peći Pršut i kadi sam se 2 puta porezala u prst i to tako duboko na kažiprstu da mi se pozna jedna mala strijelica. Bakica moja je uvik zivala kad sam Prsut kozicu od Slanine rezala i stavila na šporet zadimila našu cijelu Vilu, a šporet se nije mogo očistiti.
Ili kad je trebalo

mliti na staroj mlinici ja sam to svojoj bakici mlila jer sam uživala nisam imala tako nešto u Njemackoj, pa stavi

u mlin i melji sada

i ruka nakon nekoliko minuta počela boliti hehe.

JARUGE se i danas sjećam kad je bakica vodila krave tamo. Ili kad smo išli na Jarugu po vodu bile neke skalice pa se Baka uvik bojala da nebi pala u vodu kad smo u kantama nosili vodu u kuću danas takove vode nema više nit jedan izvor nije bio tako cist ko iz Jeruge koje se ja sjećam kao mala curica a Baka moja imala muku sa kičmom znači nije mogla ravno hodati nego zgrbljena bilo mi je uvik žal kako jadna mora sama uzbrdo nositi kantu vode hehe hehe koliko puta isla snjom pa odi uzbrdo pa se oklizni i pade ona zeljezna kanta hehe odzvoni kad pade ali se vrati ponovo po vodu.

Kad se sjetim kuća nam je na Brdu kao što vidite i na sliki ispod bila štala na toj štali di mi je baka živila, a u kući imali na trama neka vrata koja se otvarala za u štalu, pa smo preko škala dolazili direktno u štalu nismo morali izaći van il okolo kuće ići da se dojde u štalu koliko puta sam legla kao curica na trama i gledala šta mi baka radi u štali kako muze krave kako jaja sabire di su kokoše legle jaja kad je bila gotova i vratila se gori u kuću mliko bi odma stavila kuvat, ali skorup nikad nisam tila jesti jer mi je bilo previše masno ali moja bakica je škorup namazala na domaći kruh jer je slično ko i margarin.

Preko puta kuće nam je bio šajer di smo drćali sjeno koliko puta smo se tamo igrali i skakali sprti se do vrva pa skoči dolje u sjeno, lezi u sjeno i osjeti miris prirode ja i rodica sakrivali se kad smo bili u isto vrijeme na godišnjem kad se sastanemo prvo šta nam je bilo idi u šajer i skaci po sjenu valjali se i bacali jedna na drugu sjeno.

Ali proslo i to vrijeme ostale samo sjecanja bakica moja umrla (laka joj crna zemlja bila) a ja nikad više nisam bila u kući našoj jako su me boljela sjećanja na nju kad se danas sjećam kako mi je bilo lipo tamo i koliko sam volila biti kod moje bake uvik sam tila ostaviti u sjecanju kako mi je bilo lipo i kako sam uživala i strah me da kad danas dolazim u Liku i kad bi išla u kuću da mi se nebi sjećanja diga kako mi je tada bilo teško kad sam svoju Bakicu izgubila,i kako je sve propalo jer nikoga nema više u Kući danas mi al što nikad više nisam bila u kući, ali nadam se da kad naljeto idem u Liku da cu i bici kucu.

A često slušam pjesmu od Slavka Sigurnjaka Australija, Kanada il Amerika i u meni neku tugu podigne jer volim svoju Liku ko da su me moji Roditelji rodili Doli ali „ Krv nije Voda“ i zna se odkud si.
Biba sjećam se toga kad smo slušali pjesmu od Slavka i kad smo jos nekoliko Lički pjesama slušali koje su pjevane za one koje su odlazili u Tudjinu koji su napustili svoj rodni kraj.

Članovi novi nase-like pišite i Vi nama pridružite se u temi i ispričajte nam neki svoj doživljaj iz mladosti.

Lipi pozdrav od vaše Sanje.

Evidentirano

Moje ognjište

Stariji Ličan/ka
Points: 1
Postova: 152
Karma: +2/-1
Spol:

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

« Odgovori #4 : Ožujka 29, 2009, 16:53:57 »

Draga Bibice,

Svi mi koji smo napustili rodnu grudu i otisli trbuhom za kruhom, imamo slicne zivotne price. Nas zivot izgled lijepo, ali u stvari, nasa kora kruha je GORKA !!

Evidentirano

Nada - Biba

Stariji Ličan/ka
Points: 0
Postova: 133
Karma: +23/-1
Spol:

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

« Odgovori #5 : Ožujka 29, 2009, 21:19:27 »

Ognjisce moje.......

Da istina je, da je nasa kora kruha bila gorka, ali smo svi nekako uspjeli u tudjini, samo jedno je ostalo,
uspomene iz mladosti, uspomena na nasu--------Rodnu Grudu----------- smijem

Draga Sanja, ljepo je kad se sjecas nekih stvari al' nikad ne dozvoli da ti se sjecanja izbrisu Zivila ti meni

i zivila nasa Lika smijem

I ja bi volila procitati druge price iz ljepih uspomena pisite nam nasi clanovi

Evidentirano

Moje ognjište

Stariji Ličan/ka
Points: 1
Postova: 152
Karma: +2/-1
Spol:

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

« Odgovori #6 : Ožujka 29, 2009, 23:03:20 »

Jednostavno neznam gdje da pocnem, od pocetka, sredine ili kraja ? Zivot me nije mazio ni u lici, a niti dalje od nje. Da bi taj moj jadni zivot imao ikakvog smisla, treba da se opisu sve tri faze.Prema tome bi trebala da se napise podeblja knjiga.

Posto je Biba zapocela ovu temu o svojoj, a i nasoj lickoj grudi, na kojoj je ona, a i mi ostali ostavili nase djetinjstvo, nase najmilije, oca, mater, bracu i sestre, sa zeljom za sladjom korom kruha, ponekad jako dalelo od nase like. Vecina od nas koji smo napustili voljenu nam liku, smo donekle uspjeli da materijalno obezbjedimo bolji zivot za sebe i za svoju djecu, ali su sjecanja na nase djetinjstvo pa kakovo ono bilo, ostavilo duboko urezane tragove u nasoj dusi, koji ce nazalost ostati potisnuti do kraja nasega zivota.

Evidentirano

Čuki

Senior Član
Points: 15
Postova: 374
Karma: +23/-2
Spol:

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

« Odgovori #7 : Ožujka 30, 2009, 16:11:39 »

Selo moje malo

Da sam barem pjesnik pa da mogu da vam napišem najljepšu pjesmu o Ličkom kraju i svom selu.
Ili da sam političarka izabrala bih ono što bi bilo najbolje za moj Liku i njegov narod. Nisam ni pjesnik ni političar i ne mogu da vam napišem pjesmu, ne mogu da izaberem najbolji put za vas, ali jedno mogu, mogu da vam pišem koliko volim Liku i moje selo i kako mi nedostaje. Mogu da vam pišem kako se sjećam pjesme cvrčaka u nepokošenim livadama, mogu da vam pišem o noćnom orkestru žaba u bari pored kuće. Volila sam da slušam i jednu i drugu muziku u jutro i navečer. Mogu da vam pišem o babama koje sam svako jutro viđala u isto vrijeme kako se sa kokošima svađaju...Mogu da vam pišem da nisam sretna što nitko od vas ne piše o selu i njegovim ljepotama.

Zar ste zaboravili one tople povjetarce,dok je puhal topli vjetrić i kosu nam nosio.
Sjećate li se jedinica i petica iz školskih klupa?
Zar je moguće da ste to sve zaboravili?
Prve ljubavi, prvi poljupci.Divne uspomene koje padaju u zaborav.
Da li ćete dozvoliti da u zaborav padne sva naša prošlost, ljepota, naše djetinjstvo, naš pubertet, naše ljubavi. Oživimo ih ponovo i pišimo o njima. Pitajmo naše roditelje, prijatelje, pitajmo stare i mlade koliko zapravo vole naš kraj Liku i zašto dozvoljavaju da on polako pada u zaborav u našim srcima i u našim sjećanjima.
Ako ga zaboravljate hoću samo da vas podsjetim: da tamo negdje u jednoj prekrasnoj dolini, dolini punoj različitih nijansi prirodnih boja koje ni najveći majstori slikarstva ne bi mogli nacrtati,
Rijetko ko nije nikad, ali baš nikad napisao ili bar pokušao napisati pjesmu. Gotovo svi to radimo u doba ranog djetinstva, a neki ostaju tokom cijelog puberteta. To su godine pojačanog ega kada je čovjek osjetljiv, djeluje na svaku promjenu i na svako dešavanje oko sebe. Ono što je najbitnije, djeluje snažno i iskreno.

S obzirom na to pozivam sve da pokušaju ponovo pisati pjesme. Otvorite oči, otvorite prozore, skuvajte kafu, sjetite se sebe nekad, pogledajte se kroz vrijeme unaprijed, što želite i za što nikad nismo imali dovoljno hrabrosti i opet ćemo imati bilježnicu koju ćemo nositi svuda sa sobom i koja se najvjerovatnije nikad više neće izgubiti.
Naša dijela i naše riječi žive mnogo duže od nas samih.

Pismo je kao MOST. Spaja i raduje, najmanje dvije strane, a nekad i cijeli Svijet
Most do mosta, pismo do pisma i cijeli Svijet je moj i naš!

Evidentirano

OJ Letinac mnogi znaju zate
u tebi je crkva Svetog Ante

Ivka

Mladi Ličan/ka
Points: 0
Postova: 62
Karma: +5/-4
Spol:

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

« Odgovori #8 : Travnja 14, 2009, 21:16:42 »

Citat: Biba - Ožujka 27, 2009, 21:41:59

Moja rodna gruda DRUGI DIO
Dođoh kući stanem pa slušam, dal se netko čuje, dal je netko zalutao, hocu li nekog vidjeti. Dal se čuju negdje djeca, nema galame svađe, ne čuje se ni dječji krik, ni psi, ni klepke, ni zvona, ni konji ni njihovi praporci. Nema ni onih naših željezni kola, što su tresla onom našom bjelom cestom, što su nekad namještavala bubrege. Nogomet se više ne igra, nema, ni one naše drage nam teške lopte, nema ni golova, ni bitke, ni placa, ni pjesme, ni žmirke, ni smjeha, nema više ni one naše stare rijeke "JARUGE". Ne teče više ni ona naša, slatka bistra voda. Ne pije ni blago, ni ona djeca, što su nekad žedna bila poslije svake igre. --Presušila-- je naša draga""JARUGA"".
Nema više ni moje drage mame "umrla" je od tuge, od bolesti, od strašnog straha u ratu. Svega što je proživila i prošla u životu, jer je život nije mazio. Gledam samo moje selo, moju staru "VILU" (kuću), moju djecu, pa im velim. "Djeco moja ovo je moja kuća tu vam je tata odrastao" a oni meni, " tata pa ne možemo mi ovdje živiti" tu nema ni kupaonice, ni tuša nema, ni telefona nema, ni autobusa, ni tramvaja kako ćemo zvati prijatelje, pješke ići nećemo, pisati pisma to je dosadno, u lavoru se kupat nećemo, mi se oćemo tuširati.
Onda kažem "ajde moja djeco" ide tata s vama jer je sve ovdje tužno, žalosno i pusto. Samo mi srce puca od tuge i žalosti okrenem se i pogledam u moju staru "VILU" i mislim u sebi to su vremena bila. Možda najljepša, možda najteža. Onda pomislim, pomozi mi bože da prebolim tugu malo lakše, i da se opet vratim u svoju rodnu grudu. Kad sam sjeo u Auto i krenuo iz svoje rodne grude, kćerka mi stavi kazetu u radio, a ono iz zvučnika se dere Slavko Sigurnjak sa svojom pjesmom..........
"""OTIŠO SAM DAVNO U TUDJINU
OSTAVIO SVOJU DOMOVINU"""

"""OCA MAJKU SESTRE SVOJU BRAĆU
JOS OSJEĆAM KAKO ZAMNOM PLAČU"""

"""" AUSTRALIJA, CANADA IL' AMERIKA
TOJE ZEMLJA MAJKO TAKO DALEKA
DALEKO SAM OD RODNOGA KRAJA
TI OD SINA JA OD ZAVIČAJA"""

Samo mi suze teku. Guši me tuga jer Slavko istinu pjeva, a ja znam i neću da priznam svojoj --mojoj djeci-- jer oni ne razumiju, oni se ne voze u zaprežnim kolima njih ne drma, njih ne voze konji u željeznim kolima, nego tata vozi mercedes sa klima Anlage i kažu"" tata nama je vruće upali klimu""........Otpjevao Slavko svoje, a ja da promjenim kazetu, jer mi se srce para, stavim bilo nešto, samo da ne slušam onu istinu. Kad i tamo ništa bolje samo me sve podsjeća na djetinjstvo. I sad me je počelo gušiti u grlu. Ne mogu ništa da kažem jer ni ovaj ne štedi na pjesmi i na mojoj istini i druga pjeva istinu u mom životu

"""OKO MOGA SRCA SAD SE VATA LED
OTIŠO SAM MLAD A VRAĆAM SE SJED"""

I tako prolaze godine. Mi starimo i nas neće biti kao ni naših roditelja. Ostat ce naša djeca u ovoj tudjini bez ljubavi, topline, bez roda svog, bez razumjevanja, ostat ce samo stranac kao što smo mi bili samo stranci i ništa više i tako će prolaziti godine. I nikad više niko neće u mojoj "VILI" u mojoj -- kuci-- stanovati.......

" ZATO NAŠOJ DJECI NEKA BUDE BOG NA POMOĆI DA SE NE MORAJU SNALAZITI KAO I MI"

Dodje mi da spakiram kofere (prije neg sto posjedim) ! !

Predivna prica..:-((

Evidentirano

Jelena

Novi Ličan/ka
Points: 0
Postova: 8
Karma: +0/-0
Spol:

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

« Odgovori #9 : Travnja 15, 2009, 14:29:35 »

Eh moja Biba, tek sam upala na ovu stranicu i bas nabasah na tvoju ispovjest.....hm..........vec nekoliko godina me muci jedna jedina misao........da se vratim svojoj grudi..i sad mi ti bas i ne uli neku nadu...sve ono kaj si opisala kao da si negdje iz prikrajka škiljila na jedno oko i snimala moj život u mom selu......pa i onu jarugu koje sam se ja jako bojala. Kad sam prelazila preko jaruge to sam radila onako u trku da mi se pijavica ne ulovi za nogu. Zamisli ja sam se bojala pijavica, a medvjeda ne. Pozravim te toplo i tebi i tvojoj djecici želim da više puta navratite do one koprive........

Evidentirano

Str: 12 Gore

« natrag naprijed »

Novine	Posjetite	Lifestyle	Ličke novine	TV & Radio
Večernji list	Otočac	Pliva	Glas Gacke	M.D. Kanal
Jutarnji list	NP Plitvička Jezera	Zdravlje	Ličke Novine	Gacka Dolina
24 sata	TZ Otočac	Ordinacija	Lika Expres	HR Otočac
Sportske novosti	Rakovica	Moj cvijet	Slobodna Lika	Loki TV
Glorija	Sjeverni Velebit	Narodni lijek	Lika Plus

Nasa - Lika Forum

Novosti:

PORTAL

GALERIJA SLIKA

NAJNOVIJE

S Velebita gledam Liku

NASA-LIKA

LIČKO PRELO

Autor Tema: Moja rodna gruda "LIKA" (Posjeta: 15527 )

Nada - Biba

Moja rodna gruda "LIKA"

Nada - Biba

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

welebit

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

Sanja

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

Moje ognjište

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

Nada - Biba

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

Moje ognjište

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

Čuki

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

Ivka

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"

Jelena

Odg: Moja rodna gruda "LIKA"