« Odgovori #21 : Travnja 08, 2008, 10:34:45 »
"Leptolitički urezi na stijeni u Siničić špilji, 9500. g. pr.K"
Siničić špilja za sada jedina u Hrvatskoj krije pretpovijesno slikovno pismo urezano u stijenu kanala
"Leptolitički urezi na stijeni u Siničić špilji, 9500. g. pr. K.".
Siničić špilja za sada jedina u Hrvatskoj krije pretpovijesno slikovno pismo urezano u stijenu kanala
Nešto mlađe stanište i tragove nalazimo upravo na području Brinja.
Sve donedavno je Siničić špilja, koja se nalazi na putu od Brinja prema Letincu, skrivala svoje tajne.
U njoj je živio paleolitski lovac prije 9500 godina prije Krista, (razdoblje mlađeg mezolitika) koji je na glatkom stijenju špilje ostavio još neodgonetnute leptolitičke urezane slikovne prikaze.
Grupa ureza, sličnih germanskim runama, najvjerojatnije je primitivni mjesečev kalendar.
U špilji je pronađeno i ostataka keramike. Čovjek je još uvijek bio lovac koji se privikavao sjedilačkom načinu života.
Tlocrt špilje objavljen u časopisu "Speleo’zin"br. 10 iz siječnja 1999.
Od Brinja smo se uputili cestom u smjeru Letinca ka Siničić špilji, i nakon kraćeg lutanja opet bili srećkovići. U, u to vrijeme opustjelom, zaseoku Kalanji ipak je naišao jedan mještanin, i to - stanovnik kuće smještene iznad špilje.
Ljubazni domaćin proveo nas je puteljkom do ulaza u špilju, pred kojim smo istog trena - usred vrelog kolovoškog dana - navukli na sebe majice dugih rukava.
Iz špilje hladno puše zbog strujanja zraka između njezina dva ulaza. Opremljeni samo baterijskim svjetiljkama i fotoaparatima uhodali smo u unutrašnjost, niz prostranu dvoranu do prvog sifonskog jezerca. A dalje, niz uski i opasno skliski kanal, do otprilike 220 metara daleko od ulaza, uputio sam se - i pristojno zablatio - s Višnjom. Blizu kraja našeg "probijanja" (uz pomalo puzanja u mrklom mraku), na jednoj sigastoj zavjesi, sačuvali su se brojni "grafiti" ranijih posjetitelja od kojih je najstariji iz 1860. godine.
Glavni ulaz u Siničić špilju (otvor gleda prema Brinju) iza kojeg slijedi prostrana dvorana sa prvim sifonskim jezerom
Strmi skok koji iza toga slijedi, kao i za mnoge prije nas, označio je završetak našeg napredovanja. No da smo i imali speleološku opremu, pitanje je bismo li uspjeli proći kroz dio kanala sa dugačkim i uskim sifonom - jezerom, unatoč izuzetne suhoće kanala zahvaljujući višetjednom ljetu bez kapi kiše. Ni snimke tih, ne baš ekoloških, "grafita" nisu nam baš uspjele, pa smo tako do daljnjeg odustali od zamisli izigravanja pustolovnih junaka. No zauzvrat, nagrađeni smo ostatkom sunčanog poslijepodneva, koje smo proveli odmarajući i smišljajući uz jezero Sabljaci neki novi "pakleni plan" (ali svakako ne onaj o nasilnom ulaženju u špilju i oštećivanju povijesne baštine - špilja je preventivno zaštićena kao kulturno dobro od 2005.).
Iza sebe smo ostavili tajnu Siničić špilje, istraženu u dužini od 756 metara, no kako vjeruju speleolozi, kanalima povezanu s nekoliko kilometara udaljenim ponorima kod zaseoka Kalanji i Perkovići te Mandinom jamom kod Plašćice. Postoji li, i gdje, treći ulaz u špilju (blizu stijene s urezima osjeća se strujanje zraka), kojim su u nju možda ušli nepoznati preci i oštrim alatom urezali jednako zagonetno slikovno (piktografsko) pismo? Koje je značenje ureza na špiljskoj stijeni, sa kojom su svrhom učinjeni? Čeka se nastavak istraživanja, ali i nečiji bistri um u "dešifriranju" poruke iz davn
Pogled od špiljskog jezerca prema drugom otvoru - jami na stropu ulazne dvorane
A prilog tom otkriću možda se nalazi nekoliko stotina kilometara istočnije, u Visokom usred Bosne, o čemu inženjer Goran Čakić na webu Fondacije AP "Bosanska piramida Sunca", nakon što smo tamo proslijedili (pre)snimku iz špilje, nagađa: "Na Visočkoj ploči imamo tri pravokutna trokuta, nešto što sliči na neku nepoznatu životinju, kao i na Ličkoj ploči (stijeni u Siničić špilji, op. ur.). Najbitniji, slični, detalji na obje ploče govore o zadivljujućoj sličnosti detalja i vremena nastanka. Ako pogledamo originalni snimak iz Sinčić špilje (speleolozi nisu sve nacrtali, mnogi detalji nedostaju) vidimo nešto što sliči na slovo E. To nikako ne može biti slovo E. Srednja crta ne dodiruje veću liniju. Odmaknuta je. Na Visočkoj ploči susrećemo potpuno isti znak. Da bude još interesantnije, isti znak smo našli na nekoliko mjesta u tunelu Ravn
Kameni megalit iz tunela Ravne u Visokom s urezanim znakovima (bojama ih je istaknuo Goran Čakić).
izvor: piramidasunca.ba
U međuvremenu, Siničić špilja je ove godine zaokupila i nekolicinu Brinjaka, koji od ulaznog dijela špilje žele napraviti izletište. Na webu Zavičajnog kluba "Brinje" našli su se i ovi komentari: "Da je spilja u nekoj drugoj državi, onda bi sigurno bila pod zaštitom, no ovako je nije vidilo niti desetak Brinjaka" i "Konačno bi trebalo poradit na tome, da se najprije urede stazice do ulaza, stavi ispred tablu s imenom na vidljivo mjesto. Onda bi trebalo nečim ograditi prolaz uz jezero, koje je se prostim okom ne vidi i označiti put u unutrašnjost. Možda za početak...".
Crteuž znakova urezanih u vapnenačku stijenu Siničić špilje, na oko 550 metara od ulaza, koje su otkrili speleolozi tek 1997. godine nakon probijanja kroz dugački i uski sifon
A Majrjan Prpić iz Brinja dodaje: Postoji način kako se to odrađuje, a on ide preko mjerodavnih - znači lokalnih vlasti. A mi ćemo za početak cijelu akciju pokrenuti odavde, sa portala. Ili da malo proširim inicijativu - iz Zavičajnog kluba. Prostim računicama jasno je da to nije velika investicija. ... Ostaje pitanje vrijedi li to, jer ipak nisu Siničići kao Cerovačke pećine? Pa mislim da vrijedi. U Siničiće se odlazilo grupno na izlete već prije 100 godina, a znam da i dan danas brinjska osnovna škola povede učenike gore - znači, ima razloga. Da postoji uređen put, bilo bi i još više izleta. ... Isplati se vidjeti i to zelenkasto jezero (zelenkaste boje je kad nema bujica), veliku dvoranu kroz koju se probija svjetlost iz otvora na samom vrhu kao i nastavak spilje - uski, vijugavi prolaz ukrašen velikim stijenama na kojima spavaju šišmiši. Dalje idu samo speleolozi i onaj hrabriji dio iz naše mladosti. U rano proljeće jezero se od viška vode prelije pa voda nađe put kroz rupe u stijenama i izvire vani u prekrasnim slapićima."
Crteuž znakova urezanih u vapnenačku stijenu Siničić špilje, na oko 550 metara od ulaza, koje su otkrili speleolozi tek 1997. godine nakon probijanja kroz dugački i uski sifon
Želimo Brinjacima da im općinske vlasti imaju sluha za ovaj poticaj i da tajanstvena špilja brzo postane novo izletište u Brinju. Za kraj, još jedan nadahnjujuć ovoproljetni upit posjetitelja brinjskog weba: "Pogledajte samo ovaj rub jezera na snimci, kao da je rađeno ljudskom rukom. Ne mogu vjerovati da je sama priroda stvorila ovako ravne bridove i kosinu. A ova gornja slika (i u ovoj reportaži gornja, no istu fotografiju, ali bolje razlučivosti možete vidjeti na portalu ZK "Brinje", op. ur.) što prikazuje nešto nalik na zid, posebno mi privlači pažnju. Na zidu vidim nešto, što drugi očito ne zapažaju.
Ovo je sad friško slikano u Siničićičima 2.11.2008.

Letinac

Letinac

Letinac

Letinac

Letinac

Letinac

Letinac

Letinac