« : Listopada 20, 2011, 14:35:18 »
U srcu Like pored županjskog središta Gospića nalazi se mjesto
Bilaj. Poput opisanih mjesta u bajkama resi ga prirodna raznolikost polja, Å¡ume, vode. Zbog svoje ljepote i prirodnog bogatstva kroz povijest mjesto je bilo izloženo Äestim napadima i bilo je želja osvajaÄima zauzeti ga. O životu i nastanjenosti u tom mjestu svjedoÄi srednjovjekovni grad Bilaj Äiji su ostaci na brežuljku u srediÅ¡tu danaÅ¡njega Bilaja. To su ruÅ¡evine srednjovjekovnoga grada Bilaja. U ratu Francuske, Rusije i Rajnskog saveza protiv Austrije general Marmont je krenuo iz Dalmacije kroz Liku s namjerom da preko Slovenije prodre do BeÄa.
Nakon zaÅ¡titniÄkih borba kod GraÄaca, krajiÅ¡ki Opservacijski korpus pod zapovjedniÅ¡tvom pukovnika Rebrovića sukobio se s Francuzima 21. i 22. svibnja 1809. godine kod Bilaja. Å toviÅ¡e, nedaleko od toga na župnoj crkvi u Gospiću postavljena je memorijalna ploÄa (R. FrangeÅ¡-Mihanović) poginulima u toj bitki. Iako je samo nekoliko kilometara udaljen od Gospića, Bilaj je župa za se.
Bilaj kroz povijestLiku u svojem dijelu «O upravljanju državom» spominje pisac Kostantin Porfirogenet već 818. i 823. godine. Godine 1071. prvi put se spominje ime naselja Bilaj u kontekstu raspada stare liÄke Župe na viÅ¡e upravnih jedinica. Do 15. st. Bilaj se spominje joÅ¡ pod ovim imenom 1256. g. u spisima kraljevske župne uprave.U Bilaju su bili posjednici Mogorovići. IzmeÄ‘u njih su tu posjede imali Tvrtkovići, oni isti kojima su pripadali dijelovi Sutpetara. Tvrtkovi su sinovi Stefan i Tomas, od kojih je Tomas bio izmeÄ‘u 1446.-1448. podban. MeÄ‘u Mogorovićima bila je posebna kuća (hiža) Tvrtkovića koja je svoje ime vukla od bosanskog kralja Tvrtka.Pisani spomenici 1449. spominju da je Bilaj uz Ribnik i PoÄitelj bio znaÄajno trgoviÅ¡te. Naselje se razvijalo na desnoj obali rijeke Like prije sastavaka sa Jadovom. SjediÅ¡te mu je bilo u Bilaju koji se nalazi ispod utvrÄ‘enja na visokom brdu. Podban Tomas zove utvrdu u Bilaju 1451. svojom, sudeći po tome zidao ju je on ili njegov otac Tvrtko. Po jednom rimskom zapisu tu je nekad postojala prastara utvrda iz rimskog doba. U jednom spomeniku stoji «Ja pop Blaž idoh za kaptol senjski v Liku i pridoh pod Bilaj v varoÅ¡ bilajski… Totu priseže sudac bilajski 1512.» u ovoj su ispravi popisani i neki graÄ‘ani bilajski, svjedoci u roti. Isti su se doselili u trgoviÅ¡te iz Krbave, Luke, Bužana i susjednih krajeva Like.To jasno pokazuje znaÄaj Bilaja u tom vremenu, jer su u njega naseljavali trgovci i obrtnici iz razliÄitih krajeva. Kasnije, kako posjedi, tako i utvrda, mijenjaju vlasnike da bi se 1509. naÅ¡la u rukama Ivana Karlovića, a VaroÅ¡ Bilajski razvija se neÅ¡to sjevernije od utvrde. SrediÅ¡te varoÅ¡i pokazuje crkvina stare varoÅ¡ke crkve koja je stajala nedaleko danaÅ¡nje. Zapadno od utvrde na Lici od starina nalazio se (brod) most, a izgraÄ‘ena utvrda uz njega kazuje da je bio i Äuvan. U jednom zapisu o naplati koriÅ¡tenja mlina (tlake) biti će da je kod istog mosta na rijeci Lici postojao i mlin.PoÄetkom upada Turaka u Krbavu i Liku 1526.-1527. Bilaj napuÅ¡ta većina stanovniÅ¡tva i odlazi na sjeverozapadne prostore danaÅ¡nje Hrvatske, a neÅ¡to kasnije i ostali. Već u jesen 1527. turska vojska zaposjeda utvrdu, ali je preko zime povremeno napuÅ¡ta. U proljeće 1528. u Bilajski VaroÅ¡ doseljavaju porodice stražara većinom izmeÄ‘u gornje Une i Sane. Narednih godina tursko stanovniÅ¡tvo se bitno uvećalo pa je1530.-1533. Muratbeg Tardić obnavljao utvrdu u Bilaju. Prvih godina Äesto su ga u tome ometale hrvatske Äete koje su upadale na ove prostore, tako je usmenom predajom opisana bitka na poljani izmeÄ‘u utvrde i Klise zvanoj Megdan. Kasnije je iz roda Murat Tadića postavljen i Dizdar da upravlja samostalnom kapetanijom, a njegova porodica ostala je do raspada i osvajanja hrvatske krajiÅ¡ke vojske. U rujnu 1685. KrajiÅ¡nici pod vodstvom generala Ivana Herbersteina prodiru pod samu utvrdu Bilaj, te pale podgraÄ‘e i odvode mnogo stoke (blaga) sa sobom. Ipak tada nisu uspjeli osvojiti utvrdu na brdu i potući one koji su se u nju sklonili. U ratovima koji su uslijedili 1689. godine hrvatske Äete u osvajanju Like okružuju Bilaj te sa muslimanskim stanovniÅ¡tvom dogovaraju predaju kojom su Turci slobodno preÅ¡li u Krbavu, a i dalje preko Une. Iz Bilaja je tad iziÅ¡lo oko tristo vojnika i tisuću stanovnika.Po sporazumu su mogli ostati i primiti kršćanstvo, tako je neÅ¡to kuća ostalo, a pop Marko Mesić ih je pokrstio1696. Kako je Bilaj bio jedno od jaÄih turskih naselja u popisu Glavinića od 1696. u Bilaju su bile 23 kuće pokrÅ¡tenika sa 154 stanovnika izmeÄ‘u kojih je neÅ¡to bilo sposobno za vojnu službu.Godine 1700. biskup Brajković zatekao je u Bilaju pokrÅ¡tenike koji su džamiju pregradili u crkvu sv. Leopolda. Već 1701. u popisu Bilaja i bliže okolice tu je 19 kuća pokrÅ¡tenika, ali tu se sad nalazi i 12 porodica doseljenih Hrvata koji su uÅ¡li u saÄuvane turske kuće. Butkovići 6, Fink 2, MihelÄići 5 i Tomljenovići 32, te Žagar dvije kuće sa po 5 i 6 Äeljadi.
Popis iz 1712. spominje po prezimenima stanovniÅ¡tvo u Bilaju i to Butković 6, Fink 2, JuriÅ¡ić 2, KlemenÄić 8, MihelÄić 5, Pozdarec 2, Prskonja 7, Resman 3, Skender 13, Tomljenović 32 i Žagar u jednoj kući 6 te u drugoj 5 Äeljadi ukupno 91.Od prethodnog popisa u Bilaju je ostalo samo tri kuće pokrÅ¡tenika i to su JuriÅ¡ići, kasnije su se odselili u PeruÅ¡ić, Pozdareci su otiÅ¡li preko Une, a Skenderi ostali u Bilaju. Od novih naseljenika Butkovići su Hrvati iz Ledenika, Tomljenovići iz bunjevaÄkih naselja, a ostali iz gornjeg Pokuplja.
Tokom narednog vremena u Bilaj se naseljavaju:LedeniÄani: Busije 20 Älanova u 4 porodice i Frkovići jedna porodica, Bunjevci: Krmpotići 4 Älana u jednoj porodici u Barletima, Krpani jedna porodica i Živkovići 3 Älana u jednoj porodici. Primorci: Valentići 10 Älanova u dvije porodice i Bronzovići 3 Älana u jednoj porodici. Gorani: Medunići 7 Älanova u dvije porodice, Sabljak jedna porodica i Å imunići 15 Älanova u 3 porodice.
Iz bližih krajeva Hrvatske: LjuÅ¡tik 4 Älana u jednoj porodici i Popravak jedna porodica.
Od OtoÄca: Ilići 8 Älanova u dvije porodice. Veliki rod Butkovića useljava se u joÅ¡ dobre kuće Muratove pod srednjim glavicom, a prvi doseljeni Butkovići nastanili su kuće kod crkve i Klise. Sjeverno pod utvrdom nastanili su se Å imunići i Medunići. Jugozapadni dio brda naselili su MihelÄići i Živkovići te južni dio Popravci i LjuÅ¡tik, a do njih k istoku Sabljaci.Busije su se naselile ispod Butkovića (Muratovih kuća), Valentići su gradili kuće jugo-istoÄno pod srednjom glavicom do Butkovića (Muratovih kuća), a Ilići su na prostoru izmeÄ‘u Busija i Valentića. Od Bilaja neÅ¡to sjevernije u naselje pokrÅ¡tenika doÅ¡li su Krmpotići, Žagari i Drenovci.Kasnije se uz sami Bilaj na lijevoj obali Like nastaje novo naselje (Bilajsko) u kojem su BorÄići jedna porodica, Kegljen dvije porodice iz okolnih naselja, Matići dvije porodice iz Ribnika, Mraovići 24 Älana u 4 porodice i Pilepići jedna porodica iz susjednog istoÄnog podruÄja. Å imunići 4 porodice iz Bilaja i Vidakovići jedna porodica iz Sv Roka.PoÄetkom 20 st. iz Bilaja na desnu obalu rijeke Like iseljavaju se Ilići, a za njima i tri porodice Busije pa tu nastaje zaseok Rosulje. Kasnije izmeÄ‘u dva rata doseljavaju se i dvije porodica Butkovića. Negdje u to vrijeme iz Barleta sele se i dvije porodice Krmpotića blizu sastavaka Like i Jadove u Dubravu.PoÄetkom stoljeća naseljavanje Like bilo je u punom jeku kad su u Ribnik doÅ¡ali namjesnici grof Anton Korninja i barun Fidrih RamÅ¡isel, a u Bilaj za kapetana Fralja Portner. Već po dolasku trojac je poÄeo uvoditi poreze i strahovladu te brojne neosnovane presude za koje su ljude slali u ropstvo na galije.Prisile i otimaÄine i onako siromaÅ¡nog naroda dovelo je do velike mržnje prema vlasti. Godine 1702. u jednom banalnom sporu izmeÄ‘u nekog StarÄevića i Butorca presudom su Butorca poslani na galiju, a taj dogaÄ‘aj je pokrenuo pobunu protiv Älanova suda. Pobunjeni LiÄani iz Lovonca(Skenderovići, Jurjevići…), iz Ribnika(Rendulići PaviÄići Jurjevići…),iz Bilaja i Barleta(Butkovići Krmpotići…) i od PazariÅ¡ta(Butorci) 22. kolovoza 1702. krenuli su u Ribnik da pogube Korninjija i RanÅ¡iserla. Oni su se pred razjarenim narodom pokuÅ¡ali skloniti u crkvu starog grada koja se je nalazila na otoku rijeke Like.Pobunjeni LiÄani su provalili crkvena vrata i na oltaru isjekli namjesnike potom ih ostavili pred vratima crkve, a pretukli su i Älana suda Pavla MudrovÄića i namjesnikova pisara. Iz Ribnika su pobunjeni LiÄani poÅ¡li u Bilaj da se osvete i kapetanu Fralji. ÄŒuvÅ¡i Å¡to se dogodilo u Ribniku Fralja je s obitelji i Äetom vojnika pobjegao u utvrdu na Gradini. Žestoke napade pobunjenika Fraljina vojska je odbijala je puna dva dana, a tad je Marko Mesić doÅ¡ao u Bilaj i postigao sporazum sa pobunjenicima. Mesić je obećao da za ove dogaÄ‘aje nitko neće biti kažnjen, a zauzvrat da se propusti Fralja sa obitelji i vojskom u Karlovac.
Već iduće godine u Liku je za upravitelja stigao barun AndreasObersburg koji je kasnije i sam protjeran, a upravu nad Likom preuzeo je privremeno veliki kapetan Senjski.Nastavljeno je naseljavanje puste zemlje iz krajeva koji su bili prenapuÄeni stanovniÅ¡tvom a najvećim dijelom od Svetog Jakova kod Krmpota i Senja.
Godine 1710. Bilajski župnik Å imun Zdunić s narod gradi crkvu svetog Jakova na mjestu gdje je prije turskog osvajanja postojala stara crkva. Ustrojom vojne krajine 1714. Bilaj je živio pod diktatom vojne uprave, a nju je u Bilaju predstavljala jedna od devet kapetanija koje su ustrojene u sastavu pukovnije sa sjediÅ¡tem u Ribniku. Kapetanija s upravom je bila smjeÅ¡tena u Ävrstu zgradu nedaleko od crkve. Nekoliko Bilajskih mladića pristupilo je i u vojnu službu te su sudjelovali u borbama na granicama sa Osmanski carstvom. Godine 1718 na trgovaÄkim putima izmeÄ‘u Turaka i MleÄana koji su vodili preko Like pojavila se opaka bolest kuge, koja je u nekim krajevima poprimila i epidemiske razmjere. U Bilaju je bilo bolesnih i sa smrtnim posljedicama. Na lijevoj obali NovÄice u Gospiću 1729. pukovnik Rajmund Attemsa gradi postaju za pukovniju i pukovniju prenosi iz Ribnika u Gospić.Sa dolaskom pukovnije i drugih državnih ustanova Gospić postaje srediÅ¡te Like. Odlaskom Rajmunda Attemsa 1733 nasljeÄ‘uje ga pukovnik Fralja ( onaj isti Å¡to ga LiÄani prognaÅ¡e poÄetkom stoljeća) koji je nedugo po dolaska izazvao pobunu kod LiÄana. U kratkoj pobuni LiÄani su pobili neke njegove Äasnike a zatim i popalili kuće Marka Mesića u MuÅ¡aluku.
U Bilaju nadalje ostaje kapetanija sve do 1737. a kasnije satnija sa Satnikom koji je upravljao sa mjestom.Za zapovjednika LiÄke pukovnije 1750 dolazi pukovnik Losy koji modernizira dotadaÅ¡nju vojsku. U Lovincu osniva centar za obuku sliÄan onima Å¡to ga ima vojska NjemaÄke i Austrije. Desetke mladih BilajÄana odlazi u taj centar za obuku, a kasnije postaju istaknuti Äasnici u austrijskoj vojsci. Crkveni pisar u Bilaju 5. prosinca 1768 zapisuje «Noćas se tako zacrveni nebo nad Likom da su nama k naÅ¡em popu pohitali seljani u Äudu tražiti odgovor na spomenuto. Potraja to crvenilo neba duboko u noć » Kroz proteklih pet desetljeće doÅ¡lo je do velikog razvoja mjesta gdje je veliku ulogu odigrala trgovina sa okolnim krajevima, a i do znaÄajnog prirasta stanovniÅ¡tva, a tomu je pogodovalo bavljenjem ratarstvom i stoÄarstvom na plodnoj zemlji. U Lici se je odvijala slobodna dioba izmeÄ‘u muÅ¡kog potomstva pa se zemlja rascjepkala na mnogo sitnih posjeda koji nisu bili dostatni za normalno življenje Već 1774. godine vlast uviÄ‘a da je zemlje sve manje za obradu i zabranjuje diobu pa se od tad živjeti u zajednicama. Vlast je strogo provodila ovu zabranu pa su se u Bilaju stvorile veće zajednice kao Å¡to su bile: Butkovića zajednica, Busija zajednica, Å imunića zajednica i druge u pravilu su bile vezane za prezime. Idući desetak godina veliki broj mladića odlazilo je dalje u potrazi za boljim životom a najviÅ¡e u Slavoniji pa i u druge zemlje.
PoÄetkom 1787. poÄela je izgradnja nove ceste od Gospića prema Lovincu i GraÄacu pa je sve sposobno za rad bilo angažirano na izgradnji ceste. Ti radovi zaustavili su raseljavanje i pomogli u razvoju Bilaja. Krajem 1787 na izgradnji Bilajskog mosta doÅ¡li su i zanatlije iz drugih krajeva koji su most izgradili za jednu godinu. Dva brata Mraovića i jedan BorÄić su se meÄ‘uvremenu oženili i ostali živjeti neposredno uz most. NovoizgraÄ‘ena cesta bila je zavrÅ¡ena 1789. Na vojnom popis u Bilaju 1800 godine naÅ¡lo se je 321vojno sposoban muÅ¡karac. U mobilizacijskom spisku iz 1809. godine za borbu protiv Francuza bile su ustrojene dvije Äete svaka po pedeset vojnika i pridodate satniku Ivanu Marojeviću u »Bitki kod Bilaja». Jednu od Äeta vodio je mladi Baltazar Å imunić koji je kasnije postao vitez austrijske vojske. Sudjelovao je u ratovima 1848 godine sa Äina podmarÅ¡ala, a odlikovanjem je i redom Marije Terezije, umro je u BeÄu 1861. godine. U bitki od stotinu Bilajskih vojnika petnaest je ranjenih a trinaest je poginula ili naknadno umrla od posljedica ranjavanja. StanovniÅ¡tvo koje nije bilo za borbu izaÅ¡lo je iza Rebranićeve vojske prema Gospiću. Nakon bitke Bilaj je bio razruÅ¡en i popaljen sa velikim žrtvama,a veći broj Bilajskih boraca ili je otiÅ¡ao sa Rebranićovom vojskom ili se pritajio u Å¡umama bojeći se Francuske osvete. Oporavak razruÅ¡enog sela bio je spor, usjevi su bili uniÅ¡teni stoka rastjerana ili potroÅ¡ena za prehranu velikog broja vojnika sa obje strane ,a i Francuska vlast usporavala je kakav takav oporavak. U kolovozu 1809 Austrija potpisuje predaju i u Liku ponovno dolazi liÄka pukovnija pod Francuskim zapovjedniÅ¡tvom. Iduće godine već u proljeće na Äelo pukovnije dolazi Marko Å ljivarić (kasnije general i podmarÅ¡al austrijske vojske)
.Francuska okupacija ipak je kratko trajala već 1813 odlaze iz Like, a za sobom ostavili korijene Å¡kolstva. Prva puÄka Å¡kola u Bilaju je zaživila tek 1843 godine.Bilaj nikako da se oporavi u broju stanovnika već 1815 godine pojavila se bolest kuga koja je poharala sva sela u Lici, a i Äesta ratovanja na granici prema Bosni
uzimala su svoj danak. Uz sve nevolje 1830. Bilaj sa Novoselom broji 120 kuća i oko 450 odraslih stanovnika. Ovaj narod 1848 gradi zidanu crkvu sv. Jakova koja je i danas postojeća. Iste godine velik broj BilajÄana otiÅ¡ao je u ratove na talijansko i maÄ‘arsko bojiÅ¡te, gdje je i nemali broj poginulo.
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Bilaj (Posjeta: 7438 )
