« : Prosinca 15, 2007, 17:49:39 »
Bunjevci su jedna od najbrojnijih grana hrvatskog naroda Äija je kolijevka zapadna Hercegovina i kontinentalna Dalmacija, odakle su se u kasnijim vremenima naselili na podruÄju Velebita, dijelovima Like i Gorskog kotara (LiÄ) i kasnije po Vojvodini, odnosno po Podunavlju i Potisju. -Život ranih Bunjevaca u podruÄjima Zagore, Ravnih Kotara, na podruÄjima Dinare, Promine i Svilaje, nije bio lagan. Živjeli su od stoÄarstva, po malenim kamenim kućicama poznatim kao "bunje" (jedn. bunja). Ove nastambe od suhozida saÄuvale su se sve do danas i najvjerojatnije su dale Bunjevcima svoje ime.
PodruÄje koje su nastanjivali u 16. stoljeću (tada nazivan HercegovaÄki sandžak) bio je pod masovnom islamizacijom koju su Å¡irili Turci, i vjerojatno su bili glavni uzrok Å¡to se bunjevaÄki puk (nazivali su se Krmpoćanima) krenuo prema sjeveru i naselio zaleÄ‘e Senja. Na svom putu do Senja su se nastanili u podruÄju Zagore, od Imotskog do Pozrmanja.
1605. godine prvi Bunjevci dolaze u tvrdi grad Senj. Iste godine dobili su i privolu grofova Nikole i Jurja Zrinskog da se mogu naseliti u LiÄu kod Fužina. Bila je to prva seoba Bunjevaca u LiÄ u kojoj je sudjelovalo 49 obitelji. BunjevaÄka plemena na Velebitu kasnije osnovaÅ¡e viÅ¡e naselja od kojih su najpoznatija Krivi Put, Krmpote i Alan u senjskom i novljanskom zaleÄ‘u. Ovdje Bunjevci Krmpoćani nastaviÅ¡e živjeti starim naÄinom života. Stada ovaca ovih ljudi Äesto zalaze na polja Senjanima Å¡to dovodi do sukoba i Äestog sporenja na sudu. BunjevaÄke kuće i ovdje su malene, bave se proizvodnjom vrhnja i sira Å¡kripavca, a od divljih Å¡umskih plodova (kupina) izraÄ‘uju sok poznat kao trambuva. Svoja Malena polja opasavali su kamenim zidovima kako bi ih zaÅ¡titili od erozije. ÄŒvrsti i snažni ovi ljudi uspjeli su se prilagodoti divljoj prirodi Velebita. Njihove žene su snažne, jedre i plodne. Obitelji su velike, s mnogo djece. Identitet i etnogeneza primorskih Bunjevaca.
Seoba Bunjevaca u LiÄ
Prvi puta Bunjevci (49 obotelji) dolaze u LiÄ, u blizini Fužina, 1605.-6. godine, pristankom koji su im 'teÅ¡ka srca', po Juliju ÄŒikulinu, dali grofovi Zrinski. Grofovi su ih nastojali dovesti u red svojih kmetova, ali to nije odgovaralo ovim Krmpoćanima koji su na podruÄju pod turskom vlašću pripadali martolozima, pa su kao vojnici uživali posebne povlastice. U LiÄu sebi sagradiÅ¡e crkvu na Äijemu mjestu danas stoji veliki križ u spomen na nju. Obitelji Krmpćanana koje su naselile LiÄ pripadale su skupini Krmpotića meÄ‘u kojima se spominju prezimena Skorupović, Mikulić, ButorÄić, i drugi, sva prezimena su poznata. Spominju se takoÄ‘er i Krmpotići iz skupine Vojnića (Matijević, GaleÅ¡ić, Petković, Vojnović, Gudelić, Božić i najbrojniji Vojnići). Treća grupa Krmpotića pripadala je Sladovićima (prezimena Sladović, Lovrić, Mikulić, HorÄević i druga). Sve ove grupe Bunjevaca koje su se naÅ¡le u LiÄu poÄeli su isticati svoje hrvatsko ime. IzmeÄ‘u 1608. i 1614. Bunjevci iz LiÄa, vjerojatno zbog visokih nameta, poÄinju se seliti prema moru i otocima. Dio Bunjevaca do 1609., osobito Butorci, predvoÄ‘eni Pericom ButorÄićem, napuÅ¡taju LiÄ, oni osnivaju nova naselja izmeÄ‘u Ledenica, LiÄa i Kapele. Glavnina Butoraca naselila se pak u podruÄju Krmpota gdje mnogi i danas žive.
Druga seoba u LiÄ
Plodnim bunjevaÄkim obiteljima podruÄja u senjskom zaleÄ‘u uskoro postadoÅ¡e pretijesna. Već na poÄetku 1627. godine dolazi do novih pokreta Bunjevaca-Krmpoćana koji se uputiÅ¡e opet prema LiÄu. Ovaj puta LiÄ naseliÅ¡e Deranje, Blaževići, Prpići, Tomići, Tomljanovići, Jovanovići (izgovor je drugaÄiji nego u srpskom prezimenu Jovanović. Bunjevci Jovanovići svoje prezime izgovaraju brzo. Jovanovića dana ima dosta u Gospiću), Pilipovići, Blaževići, Marasi, Krpani, PavliÄevići, Pavelići (koji su uskoro opet otiÅ¡li), PeriÄići, Å ojati, Vukelići i danas tamo najbrojniji RadoÅ¡evići i StarÄevići. Neveliko LiÄko polje, veoma plodno i poznato po uzgoju krumpira, brzo im je postalo pretijesno, pa se Krmpoćani uskoro opet poÄeÅ¡e seliti prema moru. RadoÅ¡evići i StarÄevići, danas najbrojniji stanovnici LiÄa joÅ¡ se uvijek tamo nalaze. Kad danas sluÅ¡ate Bunjevca iz LiÄa, odmah ga možete prepoznati po onome 'bija sam', jezik im se naravno razlikuje od susjednih stanovnika Fužina, ili pridoÅ¡lica koji su doÅ¡li u LiÄ.
Treća seoba
Mons. Martin Davorin Krmpotić, Bunjevac iz krivopuskog zaselka Veljun, roÄ‘en 1867., apostolski protonotar, umro 1931. u podruÄju Grand Canyona u Arizoni. U Kansas Cityju nalazi mu se spomen ploÄa.Nakon druge seobe Bunjevaca u LiÄ mnogi se vratiÅ¡e u krajeve izmeÄ‘u Ledenica i Senja. DoÅ¡avÅ¡i s mnogo stoke i tražeÄi paÅ¡njake poÄeli su upadati na pasiÅ¡ta i polja LedeniÄanima i Senjanima. Uzurpiraju i paÅ¡njake, a i na nekim sjenokoÅ¡ama poÄinju obraÄ‘ivati tlo. Ne mogavÅ¡i im statio na kraj LedeniÄani i Senjani poÄinju voditi sudske sporove protiv ovih Bunjevaca. Oni pak za tužbe ne mare, ne boje se ni vojne sile. NastaviÅ¡e i dalje po starom te si grade nastambe i krÄe Å¡ikare i polja ograÄ‘uju kao svoja. Zapisi o sudskim sporovima protiv Bunjevaca Krmpoćana javljaju se sve do 1681. godine. Krmpoćani do 1636. osvojiÅ¡e sva zemljiÅ¡ta od Ledenica do Senja. Treća seoba zapoÄinje 1654. Bunjevci naseliÅ¡e Senjsku Dragu, Melnice, Vratnik te na podruÄje Krasnog. U ovoj seobi sudjelovali su Rukavine, DevÄići, Å tokići, Babići, Adžići, Margete, HorvaÄevići, MiÅ¡kulini, Markovići, Popovići, Lukanovići, Skorupi, Smokrovići, Vrbani, Žarkovići, TroÅ¡elji, Buljevići, Njegovani, Lucići, Gržetići, Mandekići, GrubiÅ¡ići, DeÅ¡ići, Rogići, VukuÅ¡ići i Dadići. Svega skupa na tlo Like, Gorskog kotara i Primorja naselilo se preko 6,500 Bunjevaca. Pred Turcima je u to vrijeme od Senja do Karlobaga izbjeglo preko 12,000 Hrvata-Äakavaca, ovi su nastanili podruÄje Gradišća. Vidi Gradišćanski Hrvati.
Seoba Bunjevaca u BaÄku
Bunjevci u BaÄku i MaÄ‘arsku sele u prvoj polovici 17. stoljeća (negdje 1620) pod vodstvom franjevaca Andrije DuboÄca (sa 2,700 duÅ¡a), Mihovila iz Velike sa 2,300 ljudi, Ivana SeoÄanina (1,500 ljudi), zatim Ilije DuboÄca, Josipa RanÄanina i Å imuna iz ModriÄa sa 6,500 ljudi koji su poveli i svoju stoku, zatim Grge ZgonÅ¡Äanina iz podruÄja Mostara sa 4,500 ljudi i Jure Turbića sa 5,300 ljudi. Gotovo 23,000 Bunjevaca nasaelilo je Podunavlje i Potisje. NaseliÅ¡e gradove i mjesta u krajevima od Deronja preko Sombora i dalje do PeÅ¡te i Ostrogona. U starim rukopisima nazvaÅ¡e ove ljude 'Dalmatincima' navodeći da s njima pod vodstvom franjevaca doÅ¡li i Bunjevci iz Hercegovine. Bunjevci u BaÄkoj usprkos teÅ¡koj politiÄkoj situaciji saÄuvaÅ¡e takoÄ‘er svoj jezik, kulturu, pjesme i pisanu rijeÄ.
U starijim dokumentima se bunjevaÄki Hrvati nalaze i pod imenima Dalmatinaca, Bunjevaca i Ilira
BunjevaÄka plemena
Baleni.- Balene poznajemo joÅ¡ od ranog 17. stoljeća kao Balenoviće, 1605. sele u LiÄ, Äetiri godine kasnije (1609) nalazomo ih u selima Å ator i Podomar, gdje su se joÅ¡ zadržali. Dio Balena kasnije odlazi u Balensku Dragu, a kasnije i u Lovinac (Lika). 1745. dolaze u SkoÄaj i Sveti Rok. Baleni su snažno bunjevaÄko hrvatsko pleme koje danas nalazimo po mnogim mjestima. Mnogo ih je (kao Balenovića) kod Slavonskog broda.
Blaževići.- ovo pleme veoma se razgranalo po Gorskom kotaru, Primorju i Lici, osobito u Mrkoplju, Sungeru, Smokvici, Starom Selu, i Mrzlom Dolu. Pleme kasnije odlazi u Lovinac i GraÄac, pa u Bužim i Smiljan, na koncu i Sibinj kod Slavonskog Broda gdje su odselili i mnogi Pavelići.
Budisalići ili Budiselići.- veoma poznato hrvatsko bunjevaÄko pleme koje 1605. nalazimo u LiÄu. PrenapuÄenost ih tjera u Liku (Lovinac). Ovi se uskoro se Å¡ire po Lokvama, Sungeru i Mrkoplju, na koncu polaze tragom Balena i Pavelića u Sibinj kod Slavonskog Broda gdje ih nazivamo Budisavljevićima. Pleme je veoma plodno a Å¡ire se i nadalje pod imenom Budiselići.
Butorci. - Ovo je jedno od najpoznatijih plemena Bunjevaca, selili su se u LiÄ ali su odselili u Mrkopalj, Tuk i Sunger. Odlaze i u podruÄje Ledenica.
Cvitkovići.- Cvitkovići su porijeklom iz Hercegovine (podruÄje rijeke Neretve), takoÄ‘er sele u Krmpote, (Klenovicu) i viÅ¡e naselja u Lici.
Krmpotići.- Pleme Krmpotića, nalazimo joÅ¡ u 15. stoljeću u Hercegovini. U LiÄ dolaze 1605. odlaze a neki u naseljavaju Veljun, dio Krivog Puta.
Jedno od najmnogoljudnijih plemena Bunjevaca naseljavaju i podruÄja Senjske Drage, Stolca, Senja, zatim u PazariÅ¡te, Bilaj pa i u Udbinu.
Krpani.- Pleme Krpana također je snažno, od 1627. mnogo ih je u Mrkoplju. Osobito ih ima u Krmpotama, i to Drinku i Ruševu, otuda neki sele u Liku, Lovinac i Lipe kod Gospića. Mnogi odlaze u Zagreb, Rijeku, Crikvenicu, Novi Vinodolski i Slavoniju.
Matijevići.- U LiÄ 1605. seli dvije obitelji, napustili su ga kao i Pavelići. Matijevići sele u podruÄje Prizne, a otuda kasnije i PazariÅ¡ta, Lovinac i Kanižu u Lici.
Miletići.- Ovo pleme takoÄ‘er seli 1605 u LiÄ, ali ih viÅ¡e tamo nema. Pleme kasnije odlazi u krmpotsku Klenovicu, pa i u Smiljan, PazariÅ¡te i Lovinac.
Pavelići. - su jedno od najsnažnijih i najpoznatijih bunjevaÄkih plemena, najpoznatiji pripadnik zasigurno je poglavnik bivÅ¡e NDH dr. Ante Pavelić, Äija je obitelj u Bradine (BiH) doÅ¡la s podruÄja Krivog Puta. U zaseoku Serdari Pavelići su sebi podigli dom. Sam Ante rodio se u Bradini ([[1]]) -Kuće u Serdarima viÅ¡e nema, mjesto gdje se nalazila danas je obraslo travom koju uvijek svake godine neko pokosi. Pavelići u LiÄ sele u drugoj seobi (1627.) ali se tamo nisu dugo zadržali i tamo viÅ¡e nema nijedne njihove obitelji. U Poljicama podno Mosora (po R. Pavelićevim) podacima postoje 3 obitelji. nadalje ima ih u selu ÄŒaporice kod Sinja gdje žive kao Pavelići i pod prezimenom Pavel. Iz LiÄa Pavelići se vraćaju natrag i naseljavaju se u spomenutom Krivom Putu, toÄnije u Mrzlom Dolu i Serdarima, a jedna grupa odlazi u Krmpotsko selo Bilo. U 18. stoljeću dio Pavelića naseljava Zabukovac i Podbilo. Pavelići se dalje Å¡ire u Liku , pa dolaze u Smiljan, OtoÄac i Lovinac. otuda mnogi odlaze i u Sibinj kod Slavonskog Broda.
PavliÄevići.- Iz LiÄa PavliÄevići sele samo u Krmpotsku Luku i Drinak. Neke obitelji sele u Slavoniju. Od ovog plemena poznat je povjesniÄar dr. Dragutin PavliÄević, autor knjiga o porijeklu Bunjavaca Like i Hrvatskog Primorja.
Pećanići. - u LiÄ dolazi 1605. jedna obitelj, odlaze zatim u Å ator pa u PazariÅ¡te u Lici.
Petrovići.- Pleme Petrovića porijeklom je od krmpotskog kneza Damjana Krmpotića koji ih 1605. dovodi u LiÄ. Danas žive u Mrkoplju, Sungeru i Fužinama.
Pilipovići.- Pilipovići ili ponekad Filipovići su iz Hercegovine doÅ¡li u Dalmaciju, pa u LiÄ. 1626. naseljavaju Bilo, Podomar i RuÅ¡evo. Ovo pleme snažno se razvilo pa su mnogi naseljeni u Zagrebu, Senju, Novom Vinodolskom, BIH i Slavoniji.
Prpići.- Ovaj snažan rod Bunjevaca u 17. stoljeću naseljava Primorje i sve do Karlobaga. Veoma se brzo šire, pa odlaze u Mrkopalj, Švicu, Gospić. Ima ih po svim kontinentima. Jedan od Prpića (Rudi Prpić; tamo poznat kao Rudy Perpich, [2]) bio je i guverner države Minnesote.
RadoÅ¡evići. -Druga najjaÄa bunjevaÄka grupa u LiÄu. Ima ih dosta u Mrkoplju i neÅ¡to u Tuku i Sungeru. Preko Primorja neki RadoÅ¡evići odlaze u PazariÅ¡ta a kasnije sele u Slavoniju.
Rukavine.
StarÄevići.- Oni su uz RadoÅ¡eviće najbrojniji stanovnici LiÄa, 107 kuća (1933), nadalje tridesetak kuća u Mrkoplju, neÅ¡to u Sungeru i Tuku. StarÄevići su brojni i u Lici, osobito u Gospiću i Smiljanu. Najpoznatiji im je pripadnik dr. Ante StarÄević iz Žitnika (1823-96.)
Å ojati.- Å ojati takoÄ‘er sudjeluju u podruÄje LiÄa gdje ih joÅ¡ ima. Dio Å ojata naseljava kasnije i Senjsku Dragu, neki prelaze i u Liku, osobito u Gospić. IzmeÄ‘u dva svjetska rata mnogi odlaze u Slavoniju. Danas su brojni u Zagrebu.
TomiÄići.- Ovo pleme 1633. iz LiÄa odlazi na Stanića Brig, zatim dolaze bliže moru, kod TomiÅ¡ine Drage, i na koncu se za stalno nasaeliÅ¡e u naselju Rupa. Veliki dio TomiÄića danas živi u Senju, Rijeci, Novom Vinodolskom i Zagrebu.
Tomljanovići.- Ponekad se nazivaju i Tomljenovići, sudjeluju u seobi u LiÄ a neki odlaze i u Sunger. Obitelji Tomljanovića 1633. prelaze na podruÄje izmeÄ‘u Ledenica i Senja pa i na podruÄje Karlobaga, Lukovog Å ugarja i Crnog Dabra, neki odlaze i u Sunger. Naseljavaju se i u Lici u Smiljanu i Lovincu. Tomljanovići su veoma brojni, mnogo ih je danas u Zagrebu. Tomljenovići su u danaÅ¡nje vrijeme naseljeni najviÅ¡e na podruÄju grada Zagreba, u inozemstvu u Vancuveru, Illinoisu, Chichagu, Sidneyu, Nebraski, Michiganu, Kaliforniji. Jedan od najpoznatijih Tomljenovića bio je izabran 2 puta za Hrvatskog bana 1919. - 1920. dr. Tomislav Tomljenović i 1920. - 1921. godine.
Vrkljani.- Vrkljani iz Senja naseljavaju Lovinac (1691) pod vodstvom Petra Vrkljana. Njegovi potomci potom naseliše Sveti Rok i Pazarišta u Lici. Neke obitelji Vrkljana postaju plemićke. U Hrvatskom Zagorju 1828, barun Vrkljan sagradio je dvorac Januševac.
Vukelići.- Veoma su brojan rod, nalazoimo ovaj plemeniti narod hrvatski u Drežnici gdje ima i Srba Vukelića. Vukelića ima nadalje u Vukelić Dragi, Kuterevu (odakle je i pleme RonÄevića), zatim u Klancu, Melnicama, Žutoj Lokvi. -Sva su ova bunjevaÄka plemena pokazala veliku reprodukcijsku moć i snagu za održanjem.
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Bunjevci (Posjeta: 13248 )
