« : Studenoga 25, 2010, 20:38:22 »
OTKRIĆE GLAGOLJAŠKE ŠTAMPARIJE U KOSINJU I NJENA AKTIVNOST
Trebalo je da prođe preko dvije stotine godina od onih vremena kad su Karaman i Sović zabilježili prve vijesti o izdanjima glagoljaške štamparije u Senju: stoljeće i četvrt otkad je Šafarik publicirano njihove vijesti u jednom svom fundamentalnom i tada veoma poznatom djelu; točno stotinu godina što je Barčić štampao prve fragmente senjskog Misala u svojoj Chrestomathiji; sedamdeset i jednu godinu od Ivančićeva otkrića o radu glagoljaške štamparije u Senju potkraj XV st. a, šezdeset i tri god. Od Asbothova poziva, da se nađe neki Hrvat koji će shvatiti sav značaj tog pitanja za hrvatsku kulturnu historiju, te se prihvatiti posla – i više ne prepričavati ono što su rekli drugi prije njega, nego pokušati da stvari sagleda svojim vlastitim očima.
Držim da mi je dosadašnjim redovima uspjelo ovo vrlo važno pitanje pokrenuti s mrtve točke, a taj moj napor shvatlili su tako i drugi.
Baveći se već decenijima pojedinim bibliološkim pitanjima, sagledavajući knjigu, koja
je nesumnjivo najsnažniji medij ljudske kulture do danas, najdjelotvorniji instrument humanizacije čovjeka i najsigurniji most među narodima i najpogodnije sredstvo za kukuliranje i širenje svekolikog ljudskog znanja—hiljadama godina unazad i hiljadama godina unaprijed – polazeći od tih saznanja, ali sagledavajući knjigu kao materijalni fenomen u njenom razvoju i transformacijama kroz stoljeća i milenije, i to uvijek, a naročito naglašenim interesom za našu vlastitu knjigu, za njenu ulogu u razvitku naših naroda, više je nego logično da sam morao „zagristi“ da je bilo neophodno da „zagrizem“ kako ćemo to još vidjeti a upravo djevičanski netaknuto pitanje problematike najstarijih hrvatskih štamparija i izdavačkih kuća.
To kompleksno pitanje i taj veoma skliski teren, kome su do tada svi mudro izricali, zahtijevali su čovjeka, koji bi bio voljan da ga uzme u detaljniji pretres, svjestan da se pri tome može sukobiti i s neuspjesima i poskliznuti, ali isto tako znajući da samo hrabri moreplovci koji se ne boje zaploviti u nepoznato mogu pretendirati da pronađu i iznesu nešto novo. Ali dakako da je suvišno naglašavati, da ni sama dobra volja tu nije dovoljna.
Ukratko među mnogima ne neriješenima, kao što već rekoh djevičanskim pitanjima iz hrvatske kulturne povjesti, preciznije povjesti hrvatske knjige, naišao sam na tri veoma krupna pitanja za koja sam smatrao, da preko njih nikako ne bih smio preći, a da im bar ne pokušam naći neko riješenje:
1) Zaiteresirao sam se za izvor golih vijesti nekih koji su samo spominjali Kosinj kao mjesto u Hrvatskoj gdje su se štampale knjige.
2) Zainteresirao sam se za pitanje mjesta štamparije najstarije hrvatske i ujedno južnoslavenske knjige: Misala iz 1483.g., za koju se tvrdilo da je „sigurno““svakako“ bez ikakve sumlje pod izvjesno „kako po svemu zaključujemo „morao biti štampan u Mlecima“……..itd. S tim mišljenjem, koja su preko stotinu godina svi naši dosadašnji autori samo varirali i nekritički prepričavali jedan od drugoga, ja se nikako nisam mogao složiti jer za to nisam nigdje vidio niti jednog plauzibilnog argumenta. Najjači i jedini „dokaz“da taj Misal morao biti štampan u Vaneciji bio je da tako savršeno izvedeni posao i tako golemi rad nebi mogao biti djelo naših ljudi, na našem domaćem tlu, odnosno „da je prvi glagoljski Misal m o r a o biti štampan u tadašnjem središtu tipografske vještine, tj. u Veneciji i to samo „ s obzirom na uglednost izdanja uopće, a posebno na čitkost i ljepotu samih slova. Sva ta i takva shvaćanja – odbio sam u priori.
3) Zainteresirao sam se za drugu po redu hrvatsku i ujedno južnoslavensku knjigu, glagoljaški Brevijar iz god. 1491. od koga se sačuvao jedan jedini primjerak, koji se čuva u Venecijankoj biblioteci San Marco, a za koji se u našoj nauci uopće nije znalo, iako je o njemu još god. 1896. u jednoj publikaciji talijanske akademije objavljena čitava monografija.
Ispitujući ta tri problema, došao sam do ovih zaključaka:
Vijest o staroj štampariji u Kosinju, potječe od senjskog biskupa Sebastijana Glavinića (1630-1697) koji je preuzimajući nakon izgona Turaka, Liku i Krbavu pod jurisdikciju svoje biskupije, putovao po tim krajevima god. 1691/2 i vodio o tome putni dnevnik. Došavši u Kosinj – u kome je tom prilikom, prema Schematismusu cleri Segniensis, pro anno Domini 1836, osnovao župu (i to u Gornjem Kosinju)—zabiilježio je.
„Odavde prešavši planine i šume silazeći stiže se u Kosinj (tj.grad).
Utvrda se nalazi na uzvisini i od nje su preostale samo ruševine. Bogat je nepresušnim izvorima. Da je ovo mjesto za vrijeme onih kršćana, koji su to prije obitavali, bilo slavno i nadaleko poznato – vani i u zemlji—dokaz su štampani Ilirski brevijari, koji su ovdje štampani, kao što se to čita u bilješci onih brevijera kojima se sada služe svečenici glagoljaši pri i tanju kanonskog časoslova. Prije je narod slavio Boga u ovom kraju u sedam crkava. Još postoji mjesto, gdje je bio samostan pustinjaka (eremita) Svetoga Pavla, prvog anahorete“.
Nakon svestranog provjeravanja toga teksta i vjerodstojnosti Glavinića kao povjesnog svjedoka doša sam do zaključka da u taj tekst možemo imati puno povjerenja.
„Ako se Glavinić – zaključio sam — dosada pokazao kao pouzdan povjesni svjedok u svim drugim prilikama, nema nikakvog razloga da posumljamo u vjerodostojnost baš tog njegovog podatka ,u kojem on kao biskup govori o brevijerima ,kojim ase služe svečenici u njegovoj biskupiji a na kojim aje on svojim očima pročitao da su štampane u KOSINJU.Štoviše on o tim brevijerima govori kao o nečem što je bilo opčenito poznato ,pa zbog toga i ne navodi neke pobliže podatke ,a kao biskup on je svojim mnogobrojnim vizitacijama imao mnogobrojne prilike , da se na licu mjesta kod mnogih župnika ,osvjedoći da se oni njima služe pri čitanju kanonskih časoslova .
Pored svega toga Glavinićevo svjedočanstvo nije ni metaforično dvosmisleno ili u bilo kojem pogledu neodređeno; naprotiv ono je sasvim određeno i izričito ,a čitav izvještaj je tako suh i prepun činjenica ,da se ono zaista ne može shvatiti nikako drugačije ,nego upravo onako kao jest.
To Glavinićevo svjedočanstvo podupire i niz drugih dokaza koje mi je do sada uspjelo prikupiti ,prije svega veoma živa tradicija koj aje kod naroda u tom kraju prenosi već stolječima s koljena na koljeno ,a koj aje vezana uz jedan određeni i sasvim konkretni lokalitet u Kosinjskom Bakovcu.Ta trdaicija je i danas veoma živa
Ako taj lokalitet ,uz koji narodna tradicija stavlja red prve hrvatske glagoljaške tiskare , na licu mjesta usporedimo s gore citiranim Glavinićevim tekstom vidjet čemo da se zaista“ utvrda nalazi na uzvisini“ a od objekta za koji je on zaključio da su preostale samo „ruševine“ danas je nestao s lica zemlje,za laičko oko i posljednji trag.Međutim prema usmenom obaviještenju Vladimira Mirosavljevića rekognosciranje terena i prve pokusne sonde poklazuje da se tu zaista nalazio srednjovjekovni burg, izuzetnih dimenzija.
Klikni na slike da se povećaju
Glagoljaška štamparija u Kosinju
Glagoljaška štamparija u Kosinju
Glagoljaška štamparija u Kosinju
Štoviše stroga naučna verifikacija povijesnih vijesti i ovih i onakvih zaključaka i teza kao i mojih osobnih impresija na licu mjesta u jesen god. 1960. kad su me moja istraživanja prviput dovela u KOSINJ ,izvršena pos vim principima arheološke nauke ,kao rezultat iskapanja koja je izvršila jedna naučna ekspedicija ustanovila je n e d v o j b e n o da je u Kosinju cvjetao bujni kulturni život u protohistorijskim vremenima , u vremenima Jopada i Ilir( tamo pred nekih 3000 godina);predrimska, ranorimska ,rimska i kasnorimska civilizacija ;da je tu ostavila tragove kulturnog ranog srednjeg vijeka. Kao i poznatog srednjeg v ijeka ---sve do onih dana kad je tu djelovala prva hrvatska i i prva općejugoslovenska štamparija.I ta iskapanja dala su upravo iznenađujuće bogate rezultate ,koji dokazuju jezikom hladnih i neosporenih naučnih činjenica da je tu, kroz stoljeća i tisućljeća ,cvjetao bujan kulturni život u kojem kontinuitet nikada nije bio prekidan kroz najmanje tri do pet hiljada godina ,a u kojem kosinjska štamparija stoji samo kao normalni i logički, skoro bih rekao neizbježni završetak, kruna, rezultanta svega svega onog što se na tom tlu događalo prije toga, kroz stoljeća i mijenije.
Do sličnih zaključaka dolazimo i daljnjim ispitivanjem Glaviničeva teksta.Zaista u najneposrednijoj blizini tog srednjovjekovnog grada,kule Ribnik ,samo neku stotinu metara udaljeno od gradskih zidina (danas dakako samo još temelj ispod zemljine razine) nalazi se „nepresušeni izvor“koga navodi Glavinić ,s izvanrednom vodom ,koji je i danas aktivan,a za koji se u selu tvrdi da nije nikada presušio.
Karakterizirajući Kosinj,Glavinić kaže „Da je ovo mjesto za vrijeme onih kršćana koji su tu prije obitavali (tj. Prije dolaska Turaka ,prije 1493—ZK.),bio slavno i nadaleko poznato,vani i u zemlji….“Ako uvažimo da je Kosinj (u donekle filozoški deformiranom obliku –Khessin)ucrtao u svoj čuveni geografski atlas čitavog svijeta TheatrumOrbis Therarum slavni holandski geograf Abraham Orthelius(1527.—1598),nap.u izdanju od 1595.u Amsterdamu ,a „nije uveo stotine i hiljade gradova i mjesta,koje mi danas smatramo neupotrebljivo značajnima od beznačajnog ličkog sela Kosinja ,onda zaista ne postoji nikakav argument koji bi dopuštao , da sumljamo da je Kosinj u ono vrijeme koje nas ovdje interesira ,bio nesumnjivo veoma značajan kulturno historijski i geografski pojam.“
Štoviše izgleda da je ono Glavinićevo „slavno i nadaleko poznato v a n i …“,odnosi baš na taj podatak u Ortheliusovom atlasu,kao i na činjenicu, da je za Kosinj kao takav zvao i slavni mađarski humanist i historičar Johannes Sambucus (1531-1584),koji je kartu Iliyricum sa ucrtanim Kosinjem i poslao god.1572.Ortheliusu,što ovaj i sam navodi.
Nakon svih tih dokaza ,kao i niza drugih manje značajnih ,o kojima sam opširno govorio u svojoj knjizi Kosinj i drugim manjim redovima spomenutim u bilješci 77, moramo stvoriti zaključak da je u Kosinju prije krbavske bitke (1493) i daljnjih turskih osvajanja koja su nastupila iza nje postojala šttamparija u kojoj su štampane glagoljaške knjige—točno onako kako to svjedoči biskup Glavinić.
Ko takav Kosinj je postao naučna činjenica protiv koje do sada nitko nije mogao iznijeti niti najmanjeg protudokaza ,koju su kao takvu pozdravili mnogi autori,koja je ušla već u osnovnoškolske udžbenike,enciklopedije i slična izdanja,te koja je prihvačena štoviše u najvišem svjetskom nivou kao nešto što se treba dalje dokazivati.Ne samo što su Nijemci Kosinj uvrstili u popis najznačajnijih datuma svjetske historije knjige,a Helmut Presser direktor Gutenbergova muzeja u Mainzu i profesor historije štamparstva na Univerzitetu u istom gradu,uvrstio ga u zidnu geografsku kartu prvih štamparija čitavog svijeta ,nego se za njega zainteresiraoi najviši svjetski naučni forum za tu naučnu materiju—Internationale Vereinigung fur Geschichte und Gegenwart der Druckkuns,Gutenberg Gesellschaft—za koji sam napisao iscrpan prikaz o toj krupnoj kulturnoj baštini hrvatskog naroda i jednoj od najnovijih tekovina naše novije historiografije.
Prikazujući tu raspravu odštampanu u toj najautoritativnijoj svjetskoj naučnoj ediciji,prof.Marko Orešković je napisao u svom prikazu u Telegramu ,da je „tom raspravom ,sada s tom problematikom upoznat cijeli naučni svijet“ te da je „naš Kosinj postao elementom kulturne baštine cijelog čovječanstva ,koji neče moći mimoići nitko tko bude pisao o prvim štamparijama svijeta“.
Polazeći od postavke da je Kosinj kao mjesto naše prve nacionalne štamparije dokazana naučna činjenica ,da za preko stotinu godina ponavljanu i u raznim varijacijama prepričavanu pretpostavku ,da je prva hrvatska štampana knjiga produkt rada neke venecijanske štamparije ;odbacujući a limine tezu da to remek –djelo srednjovjekovnog štamparstva ne bi moglo biti produkt ruku naših ljudi,samo zato što je tako dobro izvedeno –ne našavši ni najmanjeg plauzibilnog dokaza koji bi ipak upućivao na Veneciju ,postavio sam tezu ,da je ta knjiga jedno od djela kosinjske glagoljaške štamparije .Tragajući za podacima koji bi govorili u prilog toj radnoj tezi (ili protiv nje);pronašao sam na samoj knjizi ranije neuočenu siglu od deset glagoljskih slova :GBDKGBROZZŽ utisnutim istim slovima kojima je štampan Misal ,ali bez boje u tkv.Suhom tisku (Blinddrucku),Konzultirajući sve sačuvane primjerke Misala ,ali bez boje ,u tkv. Suhom tisku ,ustanovio sam da se ta sigla nalazi na svim poznatim nama primjercima ,iz čega se sam od sebe nametnuo zaključak da ono svakako mora stajati u nekoj vezi sa samom štampanjem Misala.
Uočivši na sigli ime BROZ ,odmah sam za završno slovo Ž došao na ideju ,da-u prvom redu zbog toga što dolazi iza imena—označava zvanje nižeg svečeničkog čina,Ž(akan).Za četiri prednja slova došao sam do zalključka da predstavljaju kratice za neku aplikativnu frazu onog vremena ,kakva su prepisivači i štampari knjiga stavljali uz svoje ime ,prije kojeg su redovito stavljali i epitetom Griješni.Ta fraza ,koja se- nakon mnogo odbačenih pokušaja –nametnula sama pos ebi ,jeste Gospodu Bogu dika i kraljvstvo i tako sam čitavu siglu konjektirao ovako:G(ospodu)B(ogu)D(ika i) K(raljevstvo) G(rišni)BROZ Ž(akan)“.
Glagoljaška štamparija u Kosinju
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Glagoljaška štamparija u Kosinju (Posjeta: 15456 )
