« Odgovori #13 : Rujna 10, 2009, 17:16:01 »
SUZA U SLICI I KRÅ NOJ LICI
Šetam u slici po kršnoj Lici,
rijekama plutam i suze gutam.
Ljepotu njenu kroz suzu gledam
ovakve ljepote, nikome ne dam!
Oblaci tmurni skriše mi sliku
u jednom trenu ne vidjeh Liku.
Kad se provedri,oblaci ošli
evo nas slikom natrag smo došli.
Planine kršne gledam u rijeci,
svoju ljepotu pokazuju svima.
Likota stari poljima hoda
sa Å¡tapom krivim jedva da klima.
Ljepota se zrca u svakom kutku,
glavom mi prođe tisuću slika
ali ni u jednom trenutko
na njima ne vidjeh ni jednog lika.
I svi su ošli nekud daleko
samo za njima plaÄeÅ¡ ti rijeko.
i zato se sama planina zove
i sanja neke ljude nove.
I gleda se ona sama u rijeci,
poruku Å¡alje; samo teci.
Pođi po svijetu, odnesi sliku,
nek svi vide tu našu Liku.
PriÄaj im priÄe njihovih predaka,
tata, mama, djedova i baka.
Možda im srce razbukti želje
i dođu da vide stare prijatelje.
Ako im tuga u srce dođe
nek suzu puste niz lice da pođe
nek je ne žale zalit će s njima
cvijeće na groblju svojim precima!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved