« Odgovori #11 : Studenoga 07, 2009, 16:29:20 »
12.studeni, dan sjećanja na tragediju - SABORSKO -
U SPOMEN
12. studeni, suze, tišina se "sluša",
nitko ne zbori, prazna je duša.
Mislima samo slike se slažu,
rat, pucnjevi, ljudi zapomažu.
Nedužni ljudi, žene i starci
platiše glavom u četničkoj hajci.
Suze i vriisak, lome se zrakom,
plaču djeca nad mrtvom majkom.
I majka tužna lomi se od bola,
osta bez svoga, jedinog sokola,
žena bez muža, djeca bez oca,
prokleta mržnja ote hranioca.
I nema kraja, oružje zveči,
tenkovi bruje, sve zrakom ječi.
Padaju granate, kuće bez krovova,
ceste, dvorišta, puna su rovova.
Bezdušnici, tirani, bez srca tuku,
Saborsko muče, žele da razvuku,
da sravne mjesto i da ga nije,
hrvatsko srce žele da ne bije.
Sramno i podlo s vojskom se kriju,
robe i pale, sve živo ubiju.
Pustoš zgarišta, njema tišina,
12. studeni, crna sudbina.
Al srce hrvatsko još uvijek bije,
ne da se, bori, pokorno nije.
Rane duboke, milih nema
al ono vuče, zgarište sprema.
Gorčina i inat mješa se u svima,
vratit se kući želja je njima.
Sporo, polako kuće niču i crkva i škola
na temelju starih, na temelju bola.
Vraćaju se starci, pa mladi, djeca
i opet s tornja zvono jeca,
plače, pozdravlja žrtve, heroje
što život dadoše za ognjište svoje,
a žive zove na misu svetu
da se pomole za dobro na svijetu.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved