« Odgovori #1 : Rujna 29, 2008, 14:25:02 »
Nikola Bićanić
(1871.-1928.)
Na poÄetku druge polovice 19.st. odselili su se iz brinja u Karlovac Nikola bićanić i supruga mu Ruža r. Ugarković. Od njihovih jedanaestero djece ona najstarija su roÄ‘ena u Brinju, meÄ‘u njima zasigurno i stjepan (1869.-1954.) budući profesor o kome će ovdje biti govora. Unuka Nikole st. I žene mu Ruže, danas 93-godiÅ¡nja gospoÄ‘a Marija Manasse r. Smokvina, Å¡tićenica u Domu Äasnih sestra >>Antunovac<< u Zagrebu priopćila nam je neÅ¡to biografskih podataka o ujaku joj Nikole, srednjoÅ¡kolskom profesora u nekim gradovima bosne te na kraju i hrvatskom ÄŒakovcu. Svih sedam Nikolinih i Ružinih sinova su se Å¡kolovali najmanje do velike mature. A neki pak stekli su i fakultetsku naobrazbu, meÄ‘u njima i dvojica spomenutih Stjepana i Nikola ml. Ovaj posljednji je nakon dipplomiranja (poko 1896.g.) kraće vrijeme službovao u Hrvatskoj i zatim preÅ¡ao u Bosnu. Najprije je služio na Å¡koli u Travniku, onda pak na trgovaÄkoj akademiji u Sarajevu. Odlazak u Bosnu bio je motiviran i njegovim hrvatskim rodoljubljem, da bi dao svoj doprinos Hrvata. Takvu djelatnost gledala je ondaÅ¡nja austrija vlast na Äelu s upraviteljem Bosne Benjamin kallayem prijekim okom, Å¡to će reći da nije baÅ¡ dopuÅ¡tala zbližavanje bosanskih Hrvata sa sunarodnjacima u banskoj Hrvatskoj. U bosansko-herzecegovaÄkom susjedstvu Bićanić je proveo >> ... puna tri decenija u svim mogućim položajima, Äas u Bosni, Äas u Hercegovini...<< kako je to zabilježeno u nekoloÅ¡kom Älanaku o njemu. Uslijedio je potom njegov prijelaz iz Bosne u Äakovec gdje je predavao na tamoÅ¡njoj uÄiteljskoj Å¡koli. No, zbog svoga rodoljubnog drćanja on je, pretpostavljamo 1924.g., prijevremeno umirovljen. U godinama 1925.-1926., kad je Stjepan Radić bio ministar prosvjete, u beogradskoj vladi, Nikola Bićanić je na Radićev poziv postao jednim od referenata tog ministarstva. Radićevim istupom iz vlade postao je položaj Nikole Bićanića težak, no ipak se nekako održao do stupanja u mirovinu. Prilikom jedne ranije vojne vježbe koju je odslužio u Pljevljima, Bićanić je obolio na jetra. Brat Sjepan, kanonik kustos Prvostolne crkve zagrebaÄke i tajnik, komornik NjegoveSvetosti Pape, poslao je brata Nikolu na lijeÄenje u BeÄ, no bez uspjeha. Nikole Bićanić umro u zagrbaÄkoj bolnici u vinogradskoj ulici 3. Ožujka 1928.g. i dva dana kasnije pokopan u obiteljskoj grobnici u arkadama na zagrebaÄkom Mirogoju.
Iako su pisani podaci o prof. Nikole Bićaniću oskudni, ipak nam i ovi do kojih smo doÅ¡li daju pravo da zakljuÄimo kako je on bio nadasve sposoban nastavnik i niÅ¡ta manje zauzet hrvatski rodoljub. Prisutnost Bićanićevih negdaÅ¡njih Ä‘aka iz ÄakoveÄke preparandije koje je predvodio ravnatelj prof. Dr. Ante Cividini, na oproÅ¡taju s njim Mirogoju, jedan je oblik njihove zahvalnosti profesoru koji ih je uvodio u svijet znanja. O njegovu rodobljublju zapisano je sljedeće: >> U kojem je god gradu Bosne i Herzegovine pokojnik služio, tami je doskora njegovo, suradnjom inicijativom bila stvorena po koja hrvatsko-narodna kulturna-prosvjetna ustanova (Äitaonica, pjevaÄko druÅ¡tvo, turistiÄki klub itd.), i ako je takav rad bio naroÄito u vrijeme zloglasnog ministra Kallaya, poznatog progonitelja i ugnjetavaÄa hrvatstva Bosne i Hercegovine redovito skopÄan s velikim rizikom. Stoga je bivao Å¡ikaniran, premjeÅ¡tavan i zapostavljen, a jednom prilikom i preko granice u Hrvatsku protjeran. Kulturna povijest Bosne i Hercegovine nakon 1878.g. neće moći ispustiti ime i djelo Nikole Bićanića.<< Nažalost nismo mogli ući u trag njegovim Älancima objavljenim u novinama koji se spominju u nekroloÅ¡kom Älanaku.
Iz života Nikole Bićanića zna se joÅ¡ tek pokoji podatak, npr. Da je bio strastven planinar, te je kao takav proÅ¡ao mnoge bosanske planine, a ni Alpe mu nisu ostale nepoznate. Videći da mu se bliži kraj života, izrazio je želju da bude pokopan na seoskom groblju u Å estinama, Å¡to bi moglo biti motivirano primjernom Oca domovine dr. Ante StarÄevića (1823.-1896.). To se meÄ‘utim nije dogodilo nego je svoj vjeÄni mir naÅ¡ao u mirogojskim srkadama. Na grobnoj ploÄi s imenima pokojnih Bićanića poteklih iz Brinja, Äitamo i imena trojce Nikola. Prvi je Nikola doseljenik iz Brinja u Karlovac, umro 1914.g., drugi pak sin mu je Nikola o kome je bila rijeÄ,treći pak jedan je od Nikolinih sinovaca.
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Bićanić (Posjeta: 4048 )
