Autor Tema: Ostali stihovi  (Posjeta: 17747 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Snježana

  • Stariji Ličan/ka
  • ***
  • Points: 105
  • Postova: 210
  • Karma: +10/-0
  • Spol: Ženski
Odg: Ostali stihovi
« Odgovori #20 : Svibnja 12, 2013, 19:33:29 »
                                                     LJUBAV SE UČI

Neću vam pisati pjesmu. Ispričat ću vam priču. Ne bajku, jer bajke su lijepe i nisu stvarne. Ispričat ću vam priču mog života. Znam da će mnogi sada pomisliti kako nisam normalna, kako sam u najmanju ruku naivna, jer ću vam povjeriti dio sebe. Vama, koje uopće ne poznajem, Vama, koji mene uopće ne poznajete. No ja ću ipak ispričati ono što nikom nisam rekla.... nikad. Jer, nemate pojma koliko je teško nositi kamen na duši. Koliko je teško biti među ljudima, a biti sam. Ispričat ću vam ovo jer zaista želim da nitko više ne upozna ljubav na teži način. Da, zaista vam kažem.... ljubav ne dolazi sama od sebe. Ljubav se uči. Mene nisu učili ljubiti onako kako sada, kad sam duboko zagazila u život, mislim da su me trebali učiti. Učili su me ljubiti i voljeti svoju domovinu, najviše na svijetu. I neizmjerno sam im zahvalna zbog toga. Da, volim je, ona je dio moga Svemira, dio moga srca. Učili su me poštivati starije. Da, i to je potrebno. Ali me moji rodititelji nikada nisu naučili  kako roditelj treba voljeti dijete ili kako dijete treba voljeti roditelja, kako se oni međusobno vole. A sad se pitam.... da li se uopće i vole. Sama sam nekako naučila, jednostavno otkrila, da volim svoju sestru, da volim svoje roditelje, da sam možda najviše voljela svoju baku, svoju mačku, svoga psa... svoju šljivu koju su srušili.... Iskreno sam i neutješno plakala. Ja nikad nisam vidjela moje roditelje da su se poljubili, da su se uhvatili nježno za ruke.... da su pokazali privrženost. I mislila sam da se to tako radi, da se to tako mora. Da se voli samozatajno. Mene mama niti tata nikada nisu poljubili od moje treće godine života, nikad me nisu zagrlili, niti kad sam se udavala, nije bilo poljupca na rastanku. I mislila sam da se tako pokazuje koliko si jak, koliko si čvrst. Mislila sam da se tako mora. Moja mati je imala težak život uz mog oca. Kao vrlo mala , možda negdje oko treće godine moje, sjećam se kako je odlučila  otići od njega. Riječi koje mi je uputila pri odlasku kroz suze neću nikada zaboraviti. Tiho mi je rekla, bez zagrljaja.... nemoj me zaboraviti. Nijemo sam gledala. Nisam znala da se to tako ne radi. Mama se kasnije vratila, ali je i dalje sve bilo kao i do tada. Nikad poljupci, nikad zagrljaji, samo gorke suze. Odrastanjem sam shvatila i odlučila da nikad, ali nikad neću biti takva i da ću svoju djecu stalno grliti. Otkad sam se udala, ne stidim se javno poljubiti svoga muža, uhvatiti ga za ruku, svima reći kako ga i danas puno volim i nakon 28 god. zajedno. Svoju djecu ljubim pri svakoj prilici i nikad ne bih otišla ili pustila njih da odu bez da ih izgrlim i izljubim. Moja djeca znaju da se ljubav mora živjeti i svjedočiti. Sve vam ovo pišem jer sam danas napravila nešto što je moje srce učinilo većim od onog mog Svemira. Danas je Majčin dan i ja sam na putu do roditeljskog doma stala na jednoj livadi kraj puta i ubrala velik buket raznobojnog poljskog cvijeća, odnijela ga mami i poljubila je. Valjda prvi put u životu. Donosila sam ja njoj i inače za rođendane ili neke prigode koješta, ali bih samo dodala dar i "izrecitirala" čestitku. Nikad je zagrlila ni poljubila nisam. Nisam znala kako ili se nisam usudila otkriti njenu reakciju. Bila sam kukavica, slabić, ili bezosjećajna kuja, kako god me nazvali.... zaslužujem. Danas sam je poljubila. Lice joj je bilo meko, naborano i staro. U očima je pokušala sakriti suzu. Vidjela sam to. Naprosto sam znala. Sad sam neizmjerno sretna bez obzira što je ona pokušala prikriti dojam prelazeći odmah na neku drugu temu. Ni nju nisu nikad naučili kako se pokazuje ljubav. Jednostavno mi zato to nije ni znala pokazati. Ništa joj ne zamjeram niti joj imam šta oprostiti. Ona je žena koja mi je podarila život i koja bi, sigurna sam, za mene učinila sve, osim uzvratila poljubac.
...još nas ima....

Offline Snježana

  • Stariji Ličan/ka
  • ***
  • Points: 105
  • Postova: 210
  • Karma: +10/-0
  • Spol: Ženski
Odg: Ostali stihovi
« Odgovori #21 : Svibnja 29, 2013, 10:28:03 »


        STOLAR

Kroz fini oblak prašine
mirisa hrasta suha,
po robi svuda piljevine -
dlijetom je stjecao kruha.
Moj djed je stolar bio
i cokule drvene dlijeo
i kolar biti je moro -
kotače popravljat htjeo.
Iza, u verkštatu tamo
gdje se ide na tavan,
dasaka, letvi posvuda -
nitko mu ne bio ravan.
Tu je majstor on znao
napravit sanjke za mene,
ofarbat ih u žuto
onako lake drvene.
Taj miris meki i fini
još mi u nosnicama.
Grube mu ruke od špranja
i tamo ne smjedoh sama.
- Da se ne uvraziš! -reče,
ponekad kradom zavirih
da djed il baba ne vide
pa znatiželju smirih.

...još nas ima....

Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Odg: Ostali stihovi
« Odgovori #22 : Svibnja 29, 2013, 15:17:36 »
Nasa vrckava Snješka,divno ti to nama prirediš, herz; svaki put nas iznenadiš  ;ljubav

Offline Snježana

  • Stariji Ličan/ka
  • ***
  • Points: 105
  • Postova: 210
  • Karma: +10/-0
  • Spol: Ženski
Odg: Ostali stihovi
« Odgovori #23 : Svibnja 29, 2013, 18:05:26 »
 ;ljubav tebi Dražo! A šta sam te sad iznenadila, čime?
...još nas ima....

Offline Snježana

  • Stariji Ličan/ka
  • ***
  • Points: 105
  • Postova: 210
  • Karma: +10/-0
  • Spol: Ženski
Odg: Ostali stihovi
« Odgovori #24 : Lipnja 01, 2013, 22:03:39 »


(ovaj pjesmuljak opisuje jedan smiješni događaj iz mog djetinjstva)


                     ANDRIJA

Baš se uto kum Andrija na rakiju svrati
kad se krava poče telit, a baba će s vrati
- Idi djete po susjede da pomognu meni!
Sve od Ontla pa do Krčme otrčah ih zvati.

Ispred štale pričekala onda dobre vijesti,
lavor vode donesla sam i sve što već znadem.
- Eto, muško! netko reče - Sad idemo sjesti.
Ja u kuću na kalendar da mu ime dadem.

Zanijemili svi odreda, a baba od stida
kad povikah da će tele Andrija se zvati,
jer tog dana tako piše baš u kalendaru,
gdje pogriješih, kao dijete nisam mogla znati.

Onda se svi stali smijat, a i baba s njima,
sva trojica pomagača Andrije su bili!
Ja zbunjena zacrvenjeh, pa ispričah svima,
sad se nadam da mi nisu puno zamjerili.

...još nas ima....

Offline Snježana

  • Stariji Ličan/ka
  • ***
  • Points: 105
  • Postova: 210
  • Karma: +10/-0
  • Spol: Ženski
Odg: Ostali stihovi
« Odgovori #25 : Lipnja 05, 2013, 22:47:23 »


                 JOŠ

   Može se okretati svijet,
može voda oticati u beskraj,
    noć se sklanjati danu
i svatko držati svoju stranu.
   Ništa neće odvući mene,
   moje misli će uza te biti.
Slast ne zagorči grumen soli
jer u ovoj duši netko još voli.
...još nas ima....

Offline Snježana

  • Stariji Ličan/ka
  • ***
  • Points: 105
  • Postova: 210
  • Karma: +10/-0
  • Spol: Ženski
Božić mog djetinjstva
« Odgovori #26 : Prosinca 21, 2013, 09:33:51 »
Božić mog djetinjstva

Zvoni Pozdravljenje. Hladna noć je. Zima.
Baba će unijeti Božić nam u kuću.
U naramku slame prostrt ispod stola
da žito urodi godinu iduću.

Mrak će parat svijetlost svijeće
što je mama nosi ispred sebe tada,
a mi djeca gledat svime zanesena,
slutnjom, čarolijom koja tad zavlada.

Iz kutije sa ormara izvadit kuglice.
Sjajne će se caklit na našemu boru
kog su snažne ruke moga tate
zarile u lonac na malome stolu.

U mokrome pijesku blistati će dugo
i ostat zelene sve iglice čvrste
pa nećemo lako skidati bombone
jer bi mogle dječje ubosti si prste.

Rano bi u krevet na spavanje pošle
da se zorom možemo ustajati sutra,
stariji bi k Polnoćki tada pješke pošli,
nama djeci najviše su sviđala se jutra.

Nije bilo teško vrijedno se ustati,
budio nas miris hrena, kobasica,
među slamom tražile smo oraha, jabuka,
umila nam radost nasmijana lica.

A na stolu stolnjak bijeli i svetašnji
ispod kojeg baba prostrla bi zrnje,
u križ poslagala pšenice i ječma,
da nam rode polja, ne ovlada trnje.

U peći se vatra ugasila nije
jer se noću dizala često da podloži,
da nas grije sloga u kući i štali,
bolest da izgori, zdravlje da se množi.

© by nasa-lika, all rights  reserved

ila_rendered
Ostali stihovi

...još nas ima....

Offline Snježana

  • Stariji Ličan/ka
  • ***
  • Points: 105
  • Postova: 210
  • Karma: +10/-0
  • Spol: Ženski
Odg: Ostali stihovi
« Odgovori #27 : Siječnja 09, 2014, 15:37:33 »


               NAUKA

Kad zahladi, zapuše sjeverac,
zima stisne i dugi su sati,
baba kaže da se svaka cura
mora učit iglom baratati.

Prvo merkat križić do križića,
- Vidiš djete kako je to lako!
Pa krpati rupe na čarapi
- Okreneš ih samo naopako!

Al ja nisam nikad spretna bila,
u prst bih se stalno ubadala,
pa zaplela u konce i vunu
i naučit nikad nisam znala.

Uzalud joj ta nauka bila
i sve znanje koje mi je dala
kad je meni u ruci oduvijek
olovka od igle bolje stala.
...još nas ima....

Offline Snježana

  • Stariji Ličan/ka
  • ***
  • Points: 105
  • Postova: 210
  • Karma: +10/-0
  • Spol: Ženski
Odg: Ostali stihovi
« Odgovori #28 : Siječnja 13, 2014, 18:49:21 »
          ZA STOLOM

Još se nije ni dan promolio
kad se baba vrijedno ustajala,
pa da telac nebi sve popio -
Jagoda bi pol kravljače dala.

Prokuvala baba friško mlijeko,
skorup bi se hvatao debeli,
za doručak sve bi nas dočeko
kad bi za stol svi odreda sjeli.

Iz stepke bi maslo povadila,
iz simple bi ispekla nam jaja
i prežganu juvu napravila,
tu jelima nebi bilo kraja.

Na zafrigu i dinstanom luku
na trenicu taranu ribala,
zadovoljni ne vidjesmo muku
i trud koji ona nam je dala.

Kad je šeflja po raljki strugala,
a mi siti za poslom bi pošli,
ona sretna što nas nahranila,
za ručak smo opet dobrodošli.

Iz ladljina sukalo vadila,
tijesto s cukrom fino razvaljala,
sa pekmezom buhte napravila
i cimetom - onako da valja.

Razvukla je mlinčenjakom mlince,
na vrućem šparatu ih ispekla,
namastila dobre dve tri žlice,
nije dobro ako mast bi tekla.

Iz role bi račju izvadila,
nako vruću - da mjehuri skaču,
i šalate iz vrta donijela
il glavicu zelja malo jaču.

Uz kiselo mlijeko što se sječe
krumpira je ispekla ucijelo
kad umorni dođemo uveče,
i jabuka finih tad se jelo.

Onda sjela da odmori noge
pa razmišlja šta će kuhat sutra,
gleda u nas zadovoljna, sretna,
neće dugo spavati do jutra.

...još nas ima....

Offline Snježana

  • Stariji Ličan/ka
  • ***
  • Points: 105
  • Postova: 210
  • Karma: +10/-0
  • Spol: Ženski
Odg: Ostali stihovi
« Odgovori #29 : Ožujka 28, 2014, 21:39:42 »

                MALI KRIŽIĆ

 U to sretno doba dok sam djete bila
nije sve baš sretno bilo ko u priči,
pa kad dođe vrijeme Sakramenta svetih
ni na Vjeronauk nismo mogli ići.

U školi se tada o tom smjelo nije,
do crkve daleko, čak u selo drugo,
pa se tata sjeti i dogovor pade -
Velečasni Vlado dolazit će dugo.

Cijelo to proljeće u našoj se kući
sakupljala djeca nedjeljom odreda,
učili smo molit, voljet bližnjeg svoga,
nije nam trebala ni ploča ni kreda.

Nasmijana lica stisla se na kauč,
posjedali svi smo gusto oko stola,
a na kraju baba nudila kroflina
kad bi završila naša mala škola.

I nije mi bilo jasno šta ne valja
kad me je sutradan mrgodnoga lica,
izvela pred ploču da za kaznu stojim,
nastavnica naša - Đurđa drugarica.

Svima nek objasnim što na vratu nosim
obješen o lančić zlatni križić mali,
neka sutra dođu i mama i tata
da i njih upita što su mi ga dali.

Nisu došli sutra, ni preksutra nisu,
a ja sam moj križić i dalje nosila,
samo nisam više u prednjeme redu
već u zadnjoj klupi od tada sjedila.

...još nas ima....

 


Back to top