« Odgovori #14 : Studenoga 09, 2009, 13:39:33 »
TUĐINA
Daleko od doma, rodne grude svoje,
mnogi život žive, misli im se roje.
Tuđina ih tišti, grudi stišće jako,
čežnja vuče domu, ni se vratit lako.
Tuđinu bi lako svi zaboravili,
jer ni u njoj nisu lagodno živili.
Ali svitom gnjezdu sa podmlatkom cijelim,
nije lako reći; sve nas doma selim!
Samo srce znade kako teško pati,
koliko bi htjelo domu da se vrati.
Da još nađe svoju staričicu majku
i sa ocem starim bude na uranku.
Da pokupe šljive i peku rakiju
da se nađu s društvom,
da se šale smiju.
Pa da oru njive, vrtove da sade,
i sve što su nekad da sad opet rade.
Da udaju kćeri i žene sinove
u veselju žive i prave pirove.
Opustjelom domu život da podare,
razvesele svoje roditelje stare.
Al život je ovaj neumoljiv, gorak,
kako domu doći, učinit taj korak?
Opustjela sela, nisu ko i prije,
svaka druga kuća naseljena nije.
Polja pusta, nerađena, zarasla u drače,
teško sve to gledat a da se ne plače.
Sve odvukla tuđina je za boljim životom
a srce nam ostalo je, tu za našim plotom!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved