« Odgovori #9 : Prosinca 08, 2010, 18:01:59 »
CRNI KAL Gradnja škole u Crnom kalu Centar i svez ovih mjesta bio je Otočac. Njihova je molba tada bila uslišena, ali tek sad dolazi oko sukoba između Vrzičana i Kaličana. Vrzići zahtjevaju da se škola izgradi u njihovom selu, dok Kaličani traže gradnju škole sa središtem između dva sela. Sukobi su dugo trajali i bili su uzrok da izgubiše i jedni i drugi ono za čim su težili i što im je bilo potrebno, kao žednom putniku vode.
Od 1936. do 1939. godine molbe su bile često slane, jer prvo rješenje o gradnji škole bijaše prazna riječ na papiru.
Navedeni ljudi išli su sa molbom lično iz svoje domovine Hrvatske. 1939 godine dobivaju drugo odobrenje iz Zagreba. Prijašnji sukobi se nastavljaju dok konačno ne dovode komisiju koja određuje mjesto gradnje škole.
Mjesto je pronađeno ali zbog nemarnosti nitko se ne brine o gradnji i ostali potrebni materijal, koji je potreban da se udare temelji škole. Uvidjeli su svoju grešku prisjetivši se da im nitko neće pružit pomoć, mještani su sami pronašli seosku kuću, koju osposobljavaju za izvođenje nastave sa djecom. Bila je to kuća tako siromašnog izgleda, a opravljena je nakon oslobođenja tj. 1945 godine.
Slika kuće nije adekvatna prvom izgledu jer je kuće vlasnik sa popravcima izmjenio.
Selo saznavši da će jednoga dana u svom selu-mjestu ugledati učitelja, vrvjelo je od veselja i ljudskog žamorenja.
Djeca siromašna, ali pripravna za školu sa veseljem su išla sama po dotrajale klupe u školu Vratnik. Mještanima nije lako, jer su sami trebali nabaviti školski namještaj i najpotrebnija nastavna učila.
Nešto su mještani nabavili vlastitim snagama, a 1940 na njihovu molbu dobivaju od Općinskog –poglavarstva Brlog –svez Otočac 4800 dinara za nabavu najpotrebnijih učila. Teškim mukama su sve to pribavili a sad im jedino ostaje jedino da im se pošalje učitelja. Učitelja je tada bilo malo, a u malo i zabačeno mjesto nisu htjeli ni ići.
1940. godine dolazi prva učiteljica Dragica Grublajšić, o njenom radu ima vrlo malo podataka. Radila je svega nekoliko mjeseci, a smjenjuje je Lopac Srećko kojeg zahvaća NOB-a pa mora napustiti rad u školi.
Za vrijeme NOB-e nastava se je povremeno održavala. Stalnog učitelja nije bilo već su nastavu održavali pismeniji ljudi za omladinu, odrasle i djecu, a trajalo je po nekoliko mjeseci. Neka odrasla djeca odlazila su u Vratnik u tom razdoblju radio je i učitelj Đuro Vrzić kao pismeniji čovjek kojeg je selo izabralo. Nakon oslobođenja za učitelja je postavljen Petar Biondić, koji pohađa različite tečajeve i osposobljava se za učitelja. U Rijeci završava učiteljsku školu i vraća se u Općinu Senj gdje radi kao pripremni učitelj. Savez za prosvjetu i kulturu u Crni Kal šalje učitelja Podnar Ivana. Njega smjenjuje Biondić Petar, pa Aleksandar Provodica, te opet Biondić Petar i to izmjena se više do 1953. godine kad je na školu postavljena učiteljica Anić Marija.
Anić Marija preuzima dužnost učitelja u Crnom kalu. Radi kao mlada učiteljica u staroj školi sve do 29. novembra 1954. godine, kada se preseljava u novu školsku zgradu koja je sagrađena na zemljištu „Grobići“tj. baš na onom mjestu za koje su prvu put narodi sela dobili odobrenje za gradnju škole od načelstva u Otočcu. Ova gradnja i odobrenje izvršena je od strane NOK-a Senj, jer Crni Kal, Vrzići Vratnik nakon oslobođenja pripajaju se Senju. Inicijativa za rad potekla je od strane naroda i narod je dao mnogo dobrovoljnih sati da se što prije škola osposobi za rad, a također uz pomoć mještana sagrađena je i cisterna. Useljenje u novu školsku zgradu popraćeno je s velikim veseljem, jer zaista se narod imao zašto radovati i veseliti kad je ugledao svoju lijepu i novu školu .
Narod nije samo dobrovoljno radio na izgradnji škole, već je popravljao put, izgrađivali cisterne, a i podizali i popravljali kućice socijalno ugroženim ljudima. Svaki mladić i djevojka bila je bar jednom na radu.
Broj učenika u školskoj godini 19 52/53 iznosio je u svim razredima 24 učenika.
(Nastavlja se....)

Crni Kal

Crni Kal