« : Listopada 06, 2010, 11:40:04 »
STOLAC je naselje u sustavu grada SENJA.
Malo opširnije pročitajte u knjizi Mirka Raguža.
Do Stoca možete na 4 strane,kad dođete do Vratnika kod Motela ,pa u Senjskoj Dragi kod Perdasa,iz samog Senja preko
Trbušnjaka i sa onu stranu Jurjeva.
I sama vučem korijene sa Stoca.
Na Stocu se stoljećima rađalo, živjelo i umiralo slično ili isto kao u drugim sesjednim selima,ali nažalost o tome ne znamo gotovo ništa.Nema nikakvih pisanih tragova o njima sve do kraja 20.st..Bio je stoljećima blizu tu na dohvat svega što resi ovaj kraj Hrvatskog primorja,ali vrlo daleko zbog prometne izoliranosti i mnogih drugih razloga o čemu nešto više .
Naša saznanja se temelje isključivo na usmenom kazivanju starijih osoba od kojih i danas neki žive na Stocu, a neki su gotovo pol stoljeća van njega.Poneka sjećanja blijede , a neka su činjenična i istinita da ih sa sigurnošću možemo predstaviti javnosti.
U novije vrijeme Stolačani dijele istu ili sličnu sudbinu sela i zaselaka,bliže i dalje okoline.Podgorje,Krivi Put,Vratnik i ostala susjedna mjesta ostaju posljednje desetljeće bez svojih stanovnika.Tko i Stolac .I gotovo kad se izgubila sva nada za bilo kakvu revitalizaciju ovoga kraja nekim čudom ideje mladih Stolačana protpomognute zagovorom senjskog župnika Mile Čnčara se ostvaruju i pretvaraju u realnost.Gradi se crkva Sv. Petra i Pavla na Stocu ,unatoč činjenici da u selu živi više od desetak osoba .
ZEMLJOPISNO-POVIJESNE ODREDNICE PODRUČJA STOCAZapadni bronci Senjskog bila obrasli su djelomićno šumom i niskim raslinjem.Kamenito i škrto plodnim tlom,stolačko područje ispresijecano je škrapama ,vododerinama,s malo obrađive zemlje.Jedino Žukalj i Ljubežine raspolažu s nešto više plodnog tla koje pruža veće mogučnosti tamošnjem stanovništvu da se bavi poljoprivredom.
Mjestimice travnate površine omogućuju uzgoj malog broja krupne stoke.Ovdje se čovjek mukotrpnim trudom stvarao male obradive površine ,krčeći pedalj po pedalj zemlje.Tako su nastajale male livadske i obradive površine koje neke od njih i danas nose naziv krč,krčevina,krčić i sl.
Novosagrađena crkva leži na 838 metara nadmorske visine , u samom središtu mjesta i odatle se može za lijepa vremena vidjeti cijeli Kvarner s otocima:Rabom Krkomi dijelom Cresai Paga.Stolac čini sedam zasebnih zaselaka udaljenih jedan od drugoga i po nekoliko kilometara.Osim toga visinska razlika pojedinih zaselaka viša je i od 300 metara.Državna šterna u Žuklju leži na 1000 m. nadmorske visine.
Veliki Stolac kao zaselak , zauzima središnje mjesto sela ,koje odnedavno krasi prelijepo zdanje crkvice Sv.Petra i Pavla.U njemu žive obitelji Nekići Biondić.
U ljubežinama su Biondići ,Nekići i Rončevići ,U malom stocu Biondići i Rončevići u Liskovcu Biondići,Turine i Margete te u Batinovcu samo Margete.
Sjevernije od Velikog Stoca izdvoje su dvije obitelji Biondića u Buljini I Alanu .U Stolačkoj Dulibi živio je Petar Babić –Kukaš sa svojom obitelji .Danas tamo nema nikoga.
Do sada nije pronađen niti jedean lokalitet koji bi ukazivao da je ovo područje bilo naseljeno u pradhistorijsko doba.Prije doseljenja sadašnjih žiteljaSenjsko bilo je bilo naseljeno starosjediocima koji su se bavili zemljoradnjom i stočarstvom.Međutim tijekom turskog upada na ovo područje doseljenim i prebjezima,a i šire največa briga im je bila obrana njihovih ognjišta i imovine.
Večim dijelo u tome nisu uspijevali.Neredovite turske čete ,lako naoružane ,plijenile su i robile sve pred sobom.Bile su strah i trepet u Podvelebitju,pa i u ovom kraju zapadnog dijela Senjskog bila .Zvali su se martolozi.(Te martološke čete bile su sastavljene i po nekoliko stotina ljudi ,koji su potjecali uglavnom iz kršćanskih sela iz bližih turskih krajeva gdje su neki narodi odmah bili pristali uz Turke ,ili gdje su Turci ubrzo po osvojenju bili naselili svoje stočare iz južnijihh krajeva zaposjednutih u ranije vrijeme.Treba odmah reći da su ti turski martolozi bili u ratno vrijeme vrlo teška napast koja je načinila mnoga zla ,a protiv koje se bilo vrlo teško borit.Gdje su se oni pojavljivali obično je taj kraj ubrzo ostak pust jer je tu narod nalazio svoj spas jedino u iseljenju..1522god.)Prema Pavičičevom iskazivanju nakon 1522 god. Kada su Turci iznenadili Karlobažane i velik broj žitelja poubijali,kuće spalili i ostatak razorili.kraj je opustio jer je preostalo stanovništvo pobjeglo na sigurnij a mjesta.Ovi Turski upadi događali su se često pa su čak nerijetko0 dolazili i do Senja.Turci su pljačkai ,robili i odvodili zdrave muškarce i tamo ih prodavali po visokim cijenama .To je doba velikih imigracija ovdašnjih žitelja. Neki su se sklanjali na otoke ,a neki kopnenim putem duž obale sve do Crikvenice i Rijeke pa i dalje.Kraj južnije od Senja je pogotovo potpuno opustio.Jedino su se zadržali u nekim utvrđenim naseljima poput Jablanca,Starigradai Karlobaga.Tih godina a i kasnije sredinom 17. st. Zbog svoje sigurnosti i Senjani su bili zaintersirani da se ovo pusto podrućje naseli novim žiteljima,da Podvelebitje oživi.a time i ojača obrana od Turaka.
Od god. 1645 područje južno od Senja naseljavaju mnogi prebjezi područja Jasenice,Obrovca i Karina…a god.1677.prema navodima Stjepana Pavičića i Ante Glavičića velik dio uskoka useljava podrućje oko Sv.Jurja i sjevernije od njega.To su bile obitelji Anić Amtić,Babić ,Bralić,Buljević, Devčić,Dujmešić,Glavaš,Katalinić,Lemić,Margeta,Miljević,Milošević,Miškulin,Modrić,Nekić,Popović,Rogić,Rončević,Samardžije,Tomaić,ŽarkovićŽukelja i Žunac.
Oni po dolasku u ovaj kraj odmah osnivaju naselje po položaju današnjih Oltara,Hrmotina,Stoca,preko Vratnika sve do Melnica.Nedugo iza njih od strane Krmpota i Krivog Puta doseljuju uz ostale i Biondići .Prema Pavičiću Biondići su porijeklom iz Novoga ,odakle su došli u tijeku druge polovice 17.st. najprije u Melnice pa u Podgorje gdje su bili zauzeli zemlju na Stocu. Pavičići i Glavičić kažu da su Biondići iz Gržeta kraj Dobrinja(Krk).Večina se njih doselila iz Dalmacije i Hercegovine bježeći pred Turcima.Svi su odreda to bili Hrvati katolici čija je osnova privređivanja bila stočarstvo i poljpoprivreda,kasnije i poslovi koji su bili vezani i uz šumu.
Administrativno ,vojno i vjersko središte bio im je Sv.Juraj.
ŽIVOT NA STOCU NEKADAU svojoj dugogodišnjoj izoliranoj povijesti Stolac je bio van svih prometnica koje su povezivale veća naselja ili bliža i udaljenija gradska središta.Od pamtivjeka je bilo nekoliko kolskih puteva izgrađenih zajedničkim naporima svih mještana.Jedna od njih je makademska cesta što je povezivala Stolac sa Senjkom Dragom kroz Jarugu,drugi put vodio je prema Hrmotinama i alje prema Sv. Jurju ,kojim se također moglo prolaziti samo uz veliki napor i konjskom zapregom ,a reći onaj prema Perdasima.Postoja jei onaj kolski put od Alana kroz Gube prema Vratniku.Drugih puteva nije bilo osim pješačkih staza isprepletenih i povezanih s kućama i zaseocima diljem Stoca.
Obradive površine s pašnjacima vlasnici su sami povezivali kolskim stazama i tako lakše odvozili i dovozili godišnje plodove svoga rada.Svaki metar pašnjaka dobro je čuvan za ispašu ili za kosidbu jer se ovdje moralo mnogo truda uložiti da se osigura dovoljno stočne hrane za vrijeme zime.Stolačke obitelji nisu držale velik broj stokeObitelji su najviše držale po jedni ili dvi krave ,par volova ili po jednog konja ali vrlo rijetko neka obitelj dva konja koji su bili jako potrbni za obrađivanje zemlje i prijevoza tereta.Ona obitelj koja je imala par volova ili par konja u štali smatrali su se imućnijim u selu.
Bavili su se sitnim stočarstvom ,najviše ovcama i to u malom broju (20)Stanovalo se u malim prizemnim kućama sagrađenim od kamena i drvene građe najviše pokrivena šindrom .Kuće su imale kuhinju s ognjištem na podu ,a uz kunjinju i soba u kojoj su spavali svi članovi obitelji .Svaka obitelj uz kuću je imala šternu .Zajedničke dvije šterne mještani su izgradili nakon Drugog svjetskog rata na Stocu i na Žuklju.To im je umnogome olakšalo napajanje sitne i krupne stoke tijekom cijele godine..Danas su obje državne šterne nan uporabe,potpuno devastirane u zapuštene.Zbog visoke namorske visine u ovom se području moglo uzgajati samo rijetke kulture kao što su krumpir,ječam, zob,zelje, i neke povrtlarske biljke potrebne za svakodnevnu prehranu;luk,salata, blitva, koraba,mahune i dr,,Od voća uspijeva trešnja ,kruška,jabuka ,a u nižim djelovima i šljiva.U prehrani žitelja ovog kraja važnu ulogu su imale i domaće životinja,kao i svinjsko ,kravlje i ovčije meso,bili su značajan prilog boljoj kvaliteti prehrane.Z a obradu zelje ,oranje i kopanje zemlje mještani su se oduvuijek služili priručnim alatima,oruđem bez čega nije bila ni jedna obitelj.Plug,ralo,motika ,grablje sjekira i dr. alati izrađivali su se u selu.Imali su svog kovača Gajo Nekić-Vapor i Marko Biondić-Grgin u LJubežinama.Kako su Stolačani poznati kao dobri šumski radnici ,povremeno su odlazili i u slavonske šume i tamo radili kako bi prehranili svoju obiteljŽitelji ovoga kraja večinom su se međusobno ženili i udavali Rijetko je neko od njih stvarao obitelj izvan Stoca Stolačani su se crkveno vjenčali u crkvi Sv. Mihovila u Vratniku,crkvi Sv. Križ u Senjskoj Dragi iu crkvi Sv. Jurja u Sv. Jurju.
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Stolac (Posjeta: 10499 )
