« : Prosinca 11, 2010, 18:27:47 »
Struppijeva Jozefinska cesta (1775-1779) Građevni radovi na cesti započeli su ljeti 1775. spočetka na najtežim dionicama, tj. na Velikoj Kapeli i u Senjskoj Dragi,
Gradnja ceste preko Kapele Gradnja ceste preko Vratnika 
Struppijeva Jozefinska cesta (1775-1779)
Struppijeva Jozefinska cesta (1775-1779)
Klikni na slike i povećajno brzo zatim, nakon dovršenih priprema, gradilo se svim mogućim pospješenjem po cijeloj 100 km dugoj trasi.
Radi što bržeg napredovanja radova podijeljena je cijela trasa od Karlovca do Senja na pojedine građevne odsjeke podređene pojedinim cestograđevnim ravnateljstvima. Na čelu svakog ravnateljstva stajao je časnik kao cestograđevni inspektor.
Građevni radovi bili su vojnički organizirani, iako se radilo pretežno civilnim radništvom uz nadnicu od prosječno 10 novčića. Za prijevoz građevnog materijala, uglavnom kamena, služila su volovska zaprežna kola uz nadnicu od prosječno 25 novčića.
Na taj način došlo je siromašno krajiško pučanstvo do prijeko potrebne zarade. Minerskim radovima znatnog opsega, koje su vršili
mineri iz Furlanije, rukovodio je minerski majstor Cachiaro iz Trsta, pa je za miniranie stijena utrošeno ukupno oko
25 tona baruta. Najteži minerski radovi izvršeni su u dolini Mrežnice kod Zvečaja, kod mosta na Tounjčici, na sedlu Košare, na prijelazu preko Velike Kapele između bivšeg samostana Sv. Nikole i Jezerana, između Žute Lokve i Melnica te u Senjskoj Dragi između Sv. Križa i Senja.
Na nekim mjestima između Tounjčice i Senja, gdje je nasječena stijena bila zdrava i glatka, uklesali su mineri svoje minerske znakove nevjerojatnom preciznošću, a na nekim mjestima još i carsku krunu sa inicijalima Josipa II. Ovi minerski znakovi i danas su još vidljivi, iako od zuba vremena teško načeti, kod nizvodne lijeve glave Josipova mosta preko Tounčice na odsjeku od bivšeg samostana Sv. Nikole preko Vrha Kapele do blizu Razvale na 4 mjesta, te na silasku ceste s Vratnika u borovoj šumi iznad Gornjih Lopaca niže ostataka porušenog kamenog mosta preko potoka Pristolca. Carska kruna sa inicijalima Josipa II sačuvana je na tri mjesta između Sv. Nikole i Razvale.
O postojanju ovih minerskih znakova i inicijala Josipa II nije se ništa znalo. Jedino su već prije bili zapaženi tajnoviti znakovi u borovoj šumi nad Gornjim Lopcima, ali nitko ih niie znao tumačiti.
Tek iscrpnim istražnim radovima na terenu u godinama 1936-1938, te 1957-1961 uspjelo je autoru detaljno izmjeriti i snimiti sve ove znakove, ustanoviti njihovu lokaciju i odrediti značenje. Minerski znakovi kod Josipova mosta na Tounjčici (Snimio ing. S.Nossan 1958 god).
Struppijeva Jozefinska cesta (1775-1779)
Klikni na sliku i povećajOvi minerski znakovi jedinstvena su pojava u historijatu gradnje naših starih planinskih cesta u hrvatskom kršu, pa su Struppijevoj staroj Jozefinskoj cesti, zajedno sa drugim njezinim značajkama, dali posebnu karakteristiku i visoko estetsko značenje. Na gradnji ceste bilo je zaposleno 1000 krajišnika za težačke radove te još oko 200 minera, klesara i zidara.
Trasa Struppijeve Jozefine položena je tako da je prolazila naseljima i drugim istaknutim točkama, slijedeći uz to približno potez nekog starog puta. U duhu onog vremena cesta je građena na način da se što više moguće prilagodi topografiji terena, kako bi se izbjegli veći transporti masa, te usjeci, nasipi i umjetni objekti. Stoga je cesta imala mnogo tzv.
izgubljenih padova i vrlo strmih odsjeka, naročito na prijelazu preko Velike Kapele i na spustu s Vratnika u Senjsku Dragu. Maksimalni nagibi na navedenim sektorima dostižu mjestimice 20%, a izuzetno čak i do 30%.
Širina Struppijeve ceste bila je vrlo različita, prosječno' iznosila je oko 5 m, no bilo je duljih odsjeka širine 6 pa i 7 m; u kotlini Senjske Drage nije širina ceste prelazila 4 m radi teških terenskih uvjeta. Na mnogim odsjecima građena je cesta spočetka smanjenom širinom, kako bi se promet mogao što prije otvoriti, pa je kasnije proširena na određenu mjeru. Tako je pod upravom pukovnika Pase-a cesta na prijelazu preko Velike Kapele spočetka izvedena širinom od samo 3,50 m, pa je kasnije proširena na 5 m.
Čudno je, a i teško razumljivo, što su stare ceste u hrvatskom kršu građene tokom XVIII stoljeća sa širinom od 5 do 8 m, iako se transport robe radi velikih strmina, loše kaldrme, slabog održavanja i. drugih neprilika odvijao na konjima i mulama, dakle minimalnim intenzitetom.
Struppijeva cesta izvedena je u duhu cestograđevne tehnike XVIII stoljeća vrlo solidno. Na pretežno pećinastoj podlozi terena izvedena je kamena kaldrma u obliku grubog taraca od neobrađenih plosnatih kamena. S obje strane kolovoza položene su rubne trake, tzv. kordoni, od teških masivnih kamena, koje su služile stabilizaciji gornjeg stroja ceste. Na opasnim mjestima postavljeni su kameni kolobrani.
Na strmijim odsjecima položene su kosa preko kolovoza kamene traverze s užljebinom radi bržeg odvoda oborinskih voda sa ceste, kao i u svrhu stabilizacije kolovoza.
Ruševni ostaci ovakvih kamenih dijagonalnih traverza vidljivi su na prijelazu preko Velike Kapele između Sv. Nikole i Jezerana, te na silasku s Vratnika.
Na strmijem terenu podignuti su potporni zidovi od djelomično obrađenog kamena u suho, tj. bez veznog sredstva. Propusti izvedeni su jednostavno sa ravnom kamenom pokrovnom pločom.
Bušenje vrtača za miniranje stijena vršilo se isključivo ručnom snagom, i to nabijanjem željeznih dlijeta teškim minerskim batovima. Veliku je većinu tih bušotina zub vremena raspadanjem trošnih stijena uništio. Ipak su stijecajem prilika neke Struppijeve minerske bušotine, odnosno unutarnje kalote paljenih mina, ostale sačuvane (pomnim sam istraživanjem na terenu u godinama 1936-1938 i 1957-1959 pronašao i lokalizirao).
Promjer tih bušotina iznosi 25-40 milimetara. Ostaci tih minerskih bušotina vidljivi su, među ostalima, na silasku ceste ispod Zvečaj grada u dolini Mrežnice, na izlazu iz Bukovske Jame, kod lijeve nizvodne glave mosta preko Tounjčice, na sedlu Košare, na prijelazu preko Velike Kapele između Sv. Nikole i Razvala, na odsjeku između Žute Lokve i Dolnjih Melnica, te u Boriku iznad Gornjih Lopaca.
Na prijelazu preko Velike Kapele pronađene su 3 minerske bušotine koje ili nisu bile paljene ili nisu eksplodirale, pa su tako u cijelosti sačuvane. Jedna bušotina nađena je između prvih minerskih znakova na desnom pećinastom nasjeku iznad Sv. Nikole, a druge dvije na silasku s vrha Kapele na lijevom pećinastom nasjeku približno 8 m nizbrdo od carske krune sa inicijalima J. II.
Dobrom organizacijom rada i izvanrednim zalaganjem svih zaposlenih uspjelo je građevne radove dovršiti do kraja 1779. tj. za cijele 3 1/2 godine, što odgovara prosječnom godišnjem učinku od približno 30 km, ili 2 1/2 km mjesečno. Uvaži li se okolnost da se u zimsko doba kroz nekoliko mjeseci radi vremenskih nepogoda i visokog snijega nije uopće moglo raditi. onda je taj efekat stvarno bio znatno veći te mogao mjesečno doseći i do 5 km gotove ceste.
Ukupni građevni troškovi dosegli su iznos od približno 350.000 austrijskih forinti, a specifični građevni troškovi po kilometru gotove ceste: na odsjeku Karlovac-Josipdol 2.500 a. for. (47,15 km), Josipdol-Jezerane 4.500 a. for. (20,05 km), Jezerane-Vratnik 3.500 a. for. (24,55 km) i Vratnik-Senj 5.500 a. for. (8,25 km).
Od Senja do Karlovca bila je cesta obilježena lijepo izrađenim
miljokazima u obliku piramida, koji su bili smješteni idući od Senja prema Karlovcu ovako:
Od ovih miljokaza nijedan nije više sačuvan. Ukupna duljina Struppijeve Jozefinske ceste iznosila je prema, tadanjim mjerama 13 1/4 njemačkih (germanskih) milja ili 100 km.
Da se, putnicima po staroj Jozefini olakša vremensko orijentiranje postavljene su usput na viće mjesta sunčane ure.
Željezne kazaljke bile su postavljene na horizonstalno odsječenim kamenim postamentima u obliku baze kaneliranog grčkog stupa, na čijoj su gornjoj horizontalnoj površini bile uklesane numeracije satova. Ti su kameni postamenti imali dolje prošireni podnožak i odgovarajući temelje.
Postamenti sunčanih ura sačuvani su danas još samo?
1) u Mrežničkim Poljicima uz rub ceste,
2) u Generalskom stolu na trgu,
3) u Jezeranama pred ulazom u školu,
4) u Brinju na lijevom (južnom) parapetu svođenog kamenog mosta preko potoka Radetića,
5) u selu Vratniku preko puta crkve (sada u Gradskom muzeju Senj).
Struppijev most preko potoka Radetića u Brinju sa sunčanom urom na mostu.(Snimio ing. S. Nossan 1957 God.)
Struppijeva Jozefinska cesta (1775-1779)
Klikni na sliku i povećajSigurno su i na nekim drugim mjestima Struppijeve Jozefine bile smještene ovakve sunčane ure, ali su tokom vremena nestale.
Potez stare Jozefine može se podijeliti na nizinski sektor Karlovac Josipdol (47,15 km) i na brdski sektor Josipdol-Senj (52,85 km).
Trasa stare Jozefine počela je u Karlovcu (km 0,0 kota 112) i odvajala se od stare Karolinske ceste za Rijeku blizu zapadnog kraja šanaca tvrđave.
Južnim smjerom spočetka kroz ravan teren popela se trasa na Švarću (km 2,05 kata 130), prešla ovu terensku uzvisinu te se kod Tulić Mlina (km 3,95 kota 118) spustila u dolinu Mrežnice, kojom je proslijedila uzvodno preko Gornjeg Mrzlopolja (km 6,00 kata 120), Duge Rese (Varao, km 8;60 kota 135), Sv. Petra na Mrežnici (km 10,10 kota 130) i Mrežničkih Poljica (km 11,10 kota 130) do Belavića (km 12,25 kota 135).
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Struppijeva Jozefinska cesta (1775-1779) (Posjeta: 14456 )
