Autor Tema: Dobivanje vapna  (Posjeta: 5051 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Dobivanje vapna
« : Siječnja 04, 2012, 15:09:51 »
Dali se tko sjeća kako se to radilo, bilo bi jako interesantno da se malo piše o tome, paljenju japlenica, čak sam i sama prisustvovala kao dijete i sad mi je drago da sam sa svojima to radila, ali interesantno svega se sjećam kako se to plelo od pletera i kamenje slagalo. Voljela bi ako se tko sjeća da piše malo o tome, našla sam jedan isječak, ali svaki kraj je radio po svome. Vapno je jedno od najstarijih veziva, a kod nas je u širokoj primjeni od rimskog doba. Na selu ima mnogostruku primjenu: kao građevni materijal za mortove, za objeljivanje kuća i kao dezinfekcijsko sredstvo – dodatak modroj galici za zaštitu vinograda ili za suzbijanje smrada iz upojnih jama u koje se obavlja nužda. Negašeno ili živo vapno (kalcijev oksid, CaO), dobija se pečenjem kvalitetnog vapnenca sa što većim sadržajem kalcijevog karbonata
(CaCO3, 80-90%) u procesu:CaCO3 >> (temp. 800-1300°C) >> CaO + CO2
U predajnom graditeljstvu vapno se peče u blizini mjesta gradnje, na način da se od lokalnog vapnenca sazidaju objekti japlenice (vapnenice) unutar kojih se neprekidno loži vatra tijekom više dana, dok boja kamena od bijele ne prijeđe u sivkasto-žutu, a kamen pršti kada se poprska vodom. Tada je proces završen. Japlenice su građevine od suhozida, kružnog oblika s lažnim svodom:
po konstrukciji su gotovo identične poljskim kućicama bunjama (kažunima, ćemerima, poljaricama) s tom razlikom što imaju manji otvor ulaza i što u svojim zidovima imaju kanale za bolju cirkulaciju zraka, za potpunije pečenje vapna. Japjenica treba biti vrlo kvalitetno zidana, a može se opasati i lancima da se ne bi raspala prije završetka pečenja. Zidanje japlenice se povjerava najboljem  majstoru u gradnji suhozida. Vatra se loži prosušenim grmljem i borovim granama ili cipljama, a drva treba biti dovoljno da se ne mora navrat-nanos brati zeleno grmlje u toku pečenja.
Živo vapno se nekad čuvalo u grumenima u posudama na suhom mjestu. Prije upotrebe se oprezno zalijeva, gasi vodom u posebnim posudama ili jamama u zemlji. Ponegdje su za to služili bazenčići, kamenice uz šterne. Pri gašenju vapna zbog topline koja se razvija nastaje burna reakcija kojom se dobiva gašeno vapno (kalcijev hidroksid)ili vapneno mlijeko.

ila_rendered
Dobivanje vapna
  ila_rendered
Dobivanje vapna
  ila_rendered
Dobivanje vapna

Guests can not give points :(
point 0 Points

This topic did not receive points.

Offline Vera

  • Lektor Foruma
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 605
  • Postova: 1283
  • Karma: +25/-2
  • Spol: Ženski
Odg: Dobivanje japna ili vapna
« Odgovori #1 : Siječnja 04, 2012, 18:16:33 »
Dobra tema Dražo.
Mogla bih vam ja napisati kako smo mi za našu kuću gasili vapno prije 24 godine. No znam nije to isto Lika - Slavonija.  huhu;jj
Volim Liku a Lika daleko!!!

Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Odg: Dobivanje vapna
« Odgovori #2 : Veljače 15, 2012, 19:36:48 »

JAPNENICA

Japnenica (vapnenica ili japlenica) također ne bi pripadalo u uži pojam graditeljstva, no kako su ih Kompoljčani zidali i kako je to zidanje zahtijevalo određeno znanje i spretnost, smatramo japnenice tradicijskim graditeljstvom. U japnenici se pali kamen (kamen vapnenac) i proizvodi živo japno (živo vapno). Tradicija gradnje u Hrv.Polju bila je jača nego u Kompolju, no nije bila niti u Kompolju zanemariva. Poljčani su gradili velike japnenice, od 3-5,5m promjera. Gradnju malih japnenica, od 1-3 m u Kompolju je donio iz Srbije Josa Fajdetić Samac.
Japnenica  se gradila u brini također u blizini kuće. U zemlji se kopala okrugla jama promjera 1,4-4 m dubine 1,3-2 m. Po završetku tog posla,jama se obziđivala kamenom i na vrhu bila prevoltana. Kamenje s kojim  volta zove se zubi. Oko dijela koji viri izvan zemlje u širem opsegu pozabijaju se kolci i uplete plot. Između plota i uzidanog zida nabija se zemlja, s tim da  se oko zemlje stavlja sitnije kamenje. To se zove košuljica. Umjesto plota za košuljicu mogu se uzeti daske koje izgore pri procesu paljenja, dok zemlja ne izgori. Košuljica može izdržati i tri puta paljenej japnenice. Na voltu se još natrpa deblji sloj kamena kako bi se dobila veća kolićina japna. U japnenici se prilikom zidanja ostavi otvor –vrata –od tri škrelje (kamene ploče)kroz koji se japnenica loži. Vrata su van zemlje u polovici volte (kupole) i kroz njih se u šupljinu japnenice guraju drva. Japnenica bi izdržala paljenje i nije se dogodilo da bi se urušila. Doduše, događalo se da nije  mogla izgorjeti jer je bila prenatrpana kamenom.


 


Back to top