« Odgovori #1 : Srpnja 22, 2007, 14:31:05 »
POVIJESNI PRESJEKProstor općine PeruÅ¡ić intenzivno je naseljen tijekom Äitavog 1. tisućljeća prije Krista. O tome nam svjedoÄi Äitav niz gradinskih naselja. U antiÄko vrijeme, 1.-5. stoljeće prije Krista, veća naselja (Kosinj, Kvarte) žariÅ¡ta su gospodarskog i kulturnog života. Posebno je obilježje ovog razdoblja Å¡to je zahvaljujući magistralnim prometnicama ovaj prostor integriran u gospodarski i kulturni život Å¡ireg prostora ( rimska provincija Dalmacija te Äitavo Rimsko carstvo). U srednjem vijeku ponovno se javlja veći broj naselja .
Nastanak PeruÅ¡ića kao organiziranog naselja datira iz ranijeg razdoblja 16. i 17. stoljeća kada je ovaj prostor na graniÄnoj liniji izmeÄ‘u Turske i Europe.
Iz tih vremena vuku svoje podrijetlo akroplski smješteni spomenici kulture:
utvrda - Kula (Perušićki stari grad) i kasnobarokna crkva sv. Križa, smještene na uzvisini neposredno uz centralni dio naselja, te predstavljaju vrijedne spomenike i svjedoke dugog razdoblja organiziranog življenja na ovom prostoru.(fotografije)
Prvi puta PeruÅ¡ić se spominje 1487.g. Osnivaju ga braća Dominik i GaÅ¡par PeruÅ¡ić, plemićka obitelj koja dolazi iz Dalmatinske Zagore. Po njihovom prezimenu mjesto dobiva ime, a na uzvisini grade obrambenu utvrdu koja u literaturi ima razliÄite nazive - PeruÅ¡ićki stari grad, Gradina, a u narodu najÄešće Turska kula ili samo Kula, premda je nastala prije turskog vremena).
Perušić je u to vrijeme pripadao Buškoj župi ( Bužimska župa, prostor današnjeg Pazarišta).
Kula je bila sagraÄ‘ena na tri kata, bila je opasana debelim suhozidom Äiji se ostaci danas tek naziru, u obliku nepravilnog Äetverokuta, na Äijim su kutovima postojale stražarnice.
GaÅ¡par PeruÅ¡ić bio je banski namjesnik. ZnaÄajan po potpisivanju Požunskog mira kojim je habsburÅ¡koj kući zajamÄio pravo nasljedstva na hrvatskom prijestolju. Navodno se povelja o potpisivanju Požunskog mira Äuva u BeÄu i na sebi ima peÄat sa simbolom lava ( danaÅ¡nji simbol Općine PeruÅ¡ić). (logo općine - slika lava)
Nakon Å¡to su 1514.g. Turci poharali i popalili Liku i Krbavu, knezovi PeruÅ¡ići sele se u SlovaÄku.
1527.g. Turci su pokorili Liku i Krbavu pa pod njihovu vlast dolazi i PeruÅ¡ić, a njime vlada bosanski beg MalkoÄ koji grad daje utvrditi i popraviti.
Ovaj je prostor u vrijeme stalnih ratova i nesigurnosti gotovo potpuno opustio, te su Turci poÄeli sustavno naseljavati novo stanovniÅ¡tvo- muslimansko i nemuslimansko( vlaÅ¡ko-balkanski stoÄari).
Osim Kule, od turskih su utvrda na ovom prostoru danas vidljivi ostaci kule Å titar u Kvartama nedaleko PeruÅ¡ića, te niz manjih suhozidnih i zidanih utvrda koje su takoÄ‘er povremeno imale obrambenu funkciji, a povremeno su služili samo kao vlaÅ¡ki stoÄarski stanovi.
Tako PeruÅ¡ić kao dio LiÄkog sandžaka postaje glavno tursko uporiÅ¡te Like. Turcima je u istom razdoblju pripadao i Äitav kosinjski kraj. Stalno naseljavanje opustjelih podruÄja Turci poduzimaju kako bi utvrdili svoj graniÄni pojas prema Veneciji i HabsburÅ¡koj monarhiji. Ovo je graniÄno podruÄje izmeÄ‘u tri velika imperija ( HabsburÅ¡ke monarhije s ostacima Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, Venecije i Otomanskog carstva), bilo popriÅ¡te stalnog ratovanja.
U to vrijeme Turci crkvu Sv. Križa, sagrađenu na mjestu starije srednjovjekovne crkve 1698.g. na susjednom uzvišenju od Kule, pretvaraju u džamiju i pregrađuju.
Godine 1636. graniÄari iz OtoÄca upadaju u turski PeruÅ¡ić i razaraju ga, ali je brzo bio obnovljen. Toponimi ŤRazbojiÅ¡teÅ¥ i ŤBojiÅ¡teÅ¥ na Å¡irem podruÄju JanjÄa, izmeÄ‘u PeruÅ¡ića i Gackog polja, podsjećaju upravo na razdoblje stalnih sukoba na prostoru turske i austrijske granice.
OsloboÄ‘enje od Turske vlasti u Lici je otpoÄelo 1685.g. PeruÅ¡ićko podruÄje oslobaÄ‘a vojska OtoÄke pukovnije, narod voÄ‘en Popom Markom Mesićem i Senjski uskoci.
Neke Turske obitelji ostaju u PeruÅ¡iću i Mesić ih pokrÅ¡tava. Njihovi potomci i danas nose ondaÅ¡nja turska prezimena: JuriÅ¡ići, Milkovići, AsanÄaići, Hećimovići, Turići, Krekovići, Karići, Kasumovići, Uremovići itd.
Zanimljivost:
Ispod platoa crkvenog dvoriÅ¡ta nalaze se grobnice sa ljudskim kostima, neke od njih su masovne, sa kostima od cca 20ak tijela. Opsežna forenziÄka istraživanja nikada nisu obavljena da bi se sa sigurnošću moglo reći Äije su se kosti naÅ¡le u grobnicama. Ono Å¡to je nesporno jest da grobnice datiraju iz vremena osmanlijske okupacije, i da je produkt bitke za teritorij, ali ne i odgovor na pitanje da li je tamo pokopano tursko ili domicilno stanovniÅ¡tvo.
Kako je crkveno dvoriÅ¡te opasano zidom, sa vanjske strane zida nalaze se prozorÄići kroz koje se jasno mogu vidjeti kosti. Pravu masovnu grobnicu moglo se vidjeti u crkvenom dvoriÅ¡tu kada je u proljeće 2005.g. uslijed nekih radova radni stroj-rovokopaÄ svojom težinom na jednom mjestu propao i odronio zemljani sloj koji je Äinio pokrov masovne grobnice.
PeruÅ¡ić 1712. postaje dijelom Vojne krajine do njenog razvojaÄenja. Za to vrijeme postaje upravnim i administrativnim srediÅ¡tem( sud, uprava, vojska). StanovniÅ¡tvo je uglavnom živjelo od stoÄarstva i poljoprivrede, a bilo je organizirano u kućne zadruge.
1765.g. pripao je OtoÄkoj pukovniji i postaje srediÅ¡tem satnije zbog svoga prometnog položaja ( na glavnoj krajiÅ¡koj prometnici OtoÄac - Gospić).
Nakon raspada Vojne krajine pripojen Banskoj Hrvatskoj.
1857.g. popisom stanovništva utvrđeno je da Perušić nastanjuje oko 600 žitelja, otvoren je poštanski ured.
1874.g. otvorena je djevojaÄka Å¡kola.
1886.g. osnovan je Odbor za uređenje Samograda, koji se smatra prvim speleološkim društvom u Hrvatskoj.
1910.g. podruÄje kotara PeruÅ¡ić broji blizu 21000 stanovnika. Tih godina regija je dosegnula najveću naseljenost, a uslijed nepovoljnih gospodarskih prilika urzo dolazi do iseljavanja stanovniÅ¡tva.
1920.g. izgraÄ‘ena je željezniÄka stanica.
Cijelo 20. stoljeće obilježeno je stalnim demografskim padom, uslijed stalne emigracije, ali i ratnih zbivanja - 1. i 2. Svjetski rat, Domovinski rat.
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Perušić (Posjeta: 80592 )
