Autor Tema: Lovinac  (Posjeta: 28859 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Mile

  • Admin
  • Lički/a sokol/ica
  • *
  • Points: 985
  • Postova: 1100
  • Karma: +67/-2
  • Spol: Muški
    • www.nasa-lika.com
Lovinac
« : Srpnja 22, 2007, 19:09:26 »



ila_rendered
Lovinac

Aoj Liko kamena državo,
tebe mi je ostaviti žao.
Guests can not give points :(
point 2 Points

This topic did not receive points.

Offline vele-bit

  • Novi Ličan/ka
  • *
  • Points: 0
  • Postova: 2
  • Karma: +0/-0
  • Spol: Muški
  • tamo gdje su moji korijeni sto ljepota živi u meni
Odg: Lovinac
« Odgovori #1 : Listopada 13, 2007, 18:59:00 »
Pozdrav svim Ličankama i Ličanima )))
Jako mi je drago da Ličani imaju ovako kvalitetnu i sadržajanu web stranicu. Molim administratora da ako je u mogučnosti poveća kartu Lovinca i okolice ili mi da link na neku od karti gdje bih mogao potražiti selo Vranik gdje mi je otac rođen. Molim sve koji imaju podatke i informacije o Vraniku da mi ih proslijede. Unaprijed zahvaljujem
Pozdrav iz ravne Slavonije (=?

Offline Ivka

  • Mladi Ličan/ka
  • **
  • Points: 0
  • Postova: 62
  • Karma: +5/-4
  • Spol: Ženski
Odg: Lovinac
« Odgovori #2 : Listopada 15, 2007, 21:07:43 »
Bila sam ti vise puta u Vraniku. Od tamo su mi bratici. Lipo selo..  ;)

Offline vele-bit

  • Novi Ličan/ka
  • *
  • Points: 0
  • Postova: 2
  • Karma: +0/-0
  • Spol: Muški
  • tamo gdje su moji korijeni sto ljepota živi u meni
Odg: Lovinac
« Odgovori #3 : Listopada 16, 2007, 20:28:45 »
Bila sam ti vise puta u Vraniku. Od tamo su mi bratici. Lipo selo..  ;)
Jel imaš koju fotku? Koliko sada ima stanovnika? Otac mi je rođen u Vraniku 1940 kao četvrto dijete od Vida i Ane Blažević (rođ. Pešut). Zbog ratnog vihora je djed sa obitelji došao u Osijek tako da se rodnog sela ne sjeća već o njem zna samo iz priča. A ja se  zahvaljujem na svakoj informaciji.  ;)   

Offline dinamo

  • Novi Ličan/ka
  • *
  • Points: 0
  • Postova: 22
  • Karma: +4/-1
  • Spol: Muški
Odg: Lovinac
« Odgovori #4 : Listopada 18, 2007, 11:12:21 »
Grb Lovinca je u zelenom plava kapljica vode sa srebrnim odsjajem. Ovaj lik odabran je da pokaže bogastvo svježe prirodne vode kojom je općina bogata.
Do 1997. godine Lovinac je bio u sastavu Zadarsko-Kninske Županije
Na jugoistoku najvećeg hrvatskog kraškog polja, Ličkog polja, smjestio se Lovinac. U stara doba vodili su tuda preko Velebita najkraći trgovočki putevi od mora prema prema unutrašnjosti, a i autocesta između središnje i južne Hratske potaknut će nove mogućnosti razvoja tog kraja Like i Ličko-senjske županije.
Općina Lovinac administarativno pripada Ličko-senjskoj županiji. Ima površinu od 317,27 km2. Uz Lovinac obuhvaća i naselja: Gornja Ploča, Kik, Ličko Cerje, Raduč, Ričice, Sveti Rok, Smokrić, Štikada i Vranik.
Iznad samog mjesta Lovinac su ruševine srednjovjekovnog grada Lovinca a ima i nalaza iz rimskog doba. U srednjem vijeku posjedovali su plemići Lovinčići. Od početka 16. stoljeća pripadao je banu Ivanu Karloviću. Turci ga osvajaju oko 1522. godine. Nakon izgona Turaka 1689. naseljava ga bunjevačko pučanstvo.

Srednja godišnja temperatura u Lovincu nešto je veća od 8°C, a u planinskim predjelima od 4 do 6 stupnjeva. U višljim predjelima snijeg se zadržava od 20 do 70 dana tijekom godine.
Prosječno je od 30 do 80 snježnih dana s više od centimetra snijega. Visine snijega kreću se od 80 do 150 cm, u planinskom dijelu je 1980. godine zabilježeno 286 cm.

Krajem protječu rijeke Ričica, Opsenica, Krušnica i Banica i bogate su ribom a ima i domaće potočne pastrve.
Tu su i dva akumulacijska jezera u Sv. Roku i Štikadi za potrebe RHE "Velebit" u Obrovcu na kojima uz ribe ima i pataka. Po obroncima Velebita, Resnika i Ličkog sredogorja velike su mogućnosti lova na visoku i nisku divljač gotovo tijekom cijele godine.

Geološki sastav i građa relativno su jednostavni u najvećem dijelu općine. Prevladavaju karbonatne stijene (vapnenci i dolomiti) uglavnom mezozojske starosti specifične po svojoj topivosti. Takav sastav stijena utjecao je na prevlast krškog reljefa sa svim zanimljivostima na površini i u podzemlju. Iako su manje zastupljene, geološki starije paleozojske naslage (škriljavci, lapori, pješčenjaci, vapnenci...) značajne su za taj krški prostor. Naime, te nepropusne naslage okružene vapnencima uvjetuju pojavljivanje vrela u inače bezvodnoj okolici. Uglavnom se javljaju u podvelebitskom području općine.
Granicu razdvajanja između dvaju geoloških različitih područja čini velebitski (lički) rasjed koji se pruža u dinarskom smjeru (SZ-JI) od Raduča preko Svetog Roka.
U reljefnom smislu to je prostor neobične ljepote. Osnovu reljefa čine hrbat Velebita na jugozapadu, masiv Resnika na sjeveroistoku i ravničarski dio uz lički rasjed. Najviše kote u općini su velebitski vrhovi: Sveto brdo (1753 m) i Babin vrh (1744 m). Od tih vrhova na primorsku se stranu ruše strmoglave stijene završavajući gotovo 1000 m duboko u Velikoj Paklenici. Na ličku se stranu planinski hrbat također strmo ruši linijom ličkog rasjeda prema Lovincu, ali tu je krš mnogo pitomiji i zeleniji. Uzduž ličke padine od prijevoja Mali Halan postoji pregib na kojem se izmjenjuju guste šume i travnati dolci s nepresušnim izvorima.
Hidrološke osobine lovinačke općine odraz su dominantne vapnenačko-dolomitne građe Like. Ričica, Obsenica i Krušnica s pritokama, manje su ponornice koje nadzemno teku promjenjivim kapacitetom i nestaju u podzemlju. One su značajan vodoopskrbni i energetski potencijal tijekom cijele godine. Osim toga dobar dio vodotoka u novije je vrijeme (1999/2000) poribljen i uređen pa su stvoreni dobri uvjeti za športski ribolov.

Ričica - izvire u selu Raduč na koti 595 m n.m., a ponire na 547 m n.m. kod Gračaca u području Štikade. Duljina toka kroz područje lovinačke općine je 15 km. Širina joj je 5-15 m, a dubina 50-300 cm. Desni pritoci Ričice su: Jadičevac i Brničevo, a lijevi Rakitovac i Suvaja. Nekada je na Ričici s pritocima bilo 13 vodenica.
Obsenica - izvire u selu Lipač na koti 580 m.n.m., a ponire nakon osam kilometara. Duboka je 50-400 cm. Široka je 5-10 m. Glavna pritoka je Radučica. Na Obsenici kod Sv. Roka izgrađena je akumulacija za RHE Obrovac. Vode Obsenice se kanalom dužine 1230 m odvode u Ričicu. Nekada su preko Obsenice prelazila četiri mosta i na njoj su bile vodenice i valjaonice sukna.
Krušnica - formiraju je dva izvorišna bujična kraka što izviru podno Velebita na visini 660 m (580 m n.m.). Ponire blizu zaselka Šilovići u Lotićima na 536 m n.m. (najniža kota u općini). Desna pritoka joj je Prosinjak. Velika visinska razlika (124 m od izvora do ušća) uvjetuju njenu veliku brzinu i erozionu snagu. Srednji godišnji protok je 0,5 m/sek. Preko Krušnice prelazi most i cesta iz Sv. Roka na Mali Halan.
Stalna vrela: Krušnica, Obsenica, Holjevac, Lišćani bunari, Crveni potoci...) U masivu Resnika visinom se ističu grebeni Trovrh (1234 m), Risovac (1112 m) i Jasenar (1178 m). Pojedina brda (Komič, Mirkača, Vrletuša, Petrašića vrh) od grebena su odvojena dugim dolcima. Raščlanjenost reljefa slika je tog dijela općine. Visoki grebeni i zasebni vrhovi izmjenjuju se s bujnim dolinama, dragama i prijevojima.
Vrela Resnika (sjeveroistočno od ličkog rasjeda) uglavnom su periodična.
Najpoznatija su: Zirovac, Šestanovac, izvori Jadove i Suvaje, Čatruja, Bakovac, Grabovac.
Središnji dio općine smješten je na jugoistočnom rubu Ličke zavale. Taj ravničarski prostor utonuo uz lički rasjed zatvoren je planinskim okvirom Velebita, Resnika i izdancima Ličkog sredogorja. Specifičnost tog dijela općine su veća i manja polja u kršu - Lovinačko, Svetoročko, Vraničko, Smokričko, Brničevsko. Rijeke ponornice koje teku poljima periodično ih plave i talože bogate nanose. U pitomom pejzažu Lovinačkog polja posebno se ističu osamljeni brežuljci (humovi) s kojih se pruža prekrasan pogled - Zir (852 m), pri vrhu je atraktivna spilja, i Cvituša (665 m). Stalna vrela u Lovincu i okolici su: Sarića jezero u Pareginom polju, Lovinački izvori, Klokotuša, Kuduzovac... Plodno tlo, površinski tokovi (Ričica, Suvaja, Obsenica, Krušnica), niže nadmorske visine (oko 600 m) i prohodnost okupili su glavninu stanovništva općine upravo na rubovima polja u kršu.

Na području općine Lovinac razlikujemo prirodna (krška) i umjetna jezera. Krška jezera - izvor Jadova je jezerce na koti 640 m u blizini naselja Ploča. U njega utiče nekoliko potoka i ima stalnu vodu. Jezero Sarića također ima stalnu vodu, nalazi se u dijelu Lovinca - Peregino polje. Posebna zanimljivost su podzemna krška jezera u Vraničkoj i Poljanskoj spilji, ali nisu u dovoljno istražena (za sada).
Umjetna jezera - akumulacije Jezero Obsenica (Sv. Rok) dugo je oko 2,5 km, a široko 200-800 m. Površina mu je 90,0 ha. U njemu se akumuliraju vode Ričice i Obsenice. Jezero Štikada je kompenzacijski bazen za akumulaciju voda Obsenice, Ričice i Otuče. Površine je 334,0 ha. Dovodni i tlačni tunel služe za rad HE Obrovac (u Muškovcima, uz desnu obalu Zrmanje). Oba jezera su poribljena uglavnom potočnom pastrvom.
Tla su u Lici određena vapnenačkom podlogom, većim nagibom zemljišta i vlažnijom klimom. Raširena su isprana kisela tla, te smeđa i crna tla na vapnencima i dolomitima su plitka i slabe kakvoće, pogoduju rastu šuma i livada. Najveću vrijednost imaju mlade naplavine polja u kršu, kao najpogodnije za ratarsko-stočarsko gospodarstvo, ali zbog izrazite depopulacije općine nisu dovoljno iskorištene.
Šume su velika prirodna vrijednost općine Lovinac. Uglavnom su rasprostranjene na planinskom okviru. Najveći udio imaju biljne zajednice bukovih šuma. Ovisno o nadmorskoj visini mijenja se sastav (i izgled) šume. U nižim zonama na manjim površinama šume su hrasta kitnjaka. U višoj zoni (600-900 m) pojas je gorske bukove šume koja na većim visinama prelazi u pojas bukve s jelom. U tim zonama na većim čistinama gorske su livade i pašnjaci. Pretplaninska bukova šuma uspijeva u najvišoj zoni, a stabla su sve niža i zakrivljenija zbog hladnoće i vjetra. Gole padine najviših vrhova u podnožju
obrasle su klekovinom ili travom.

Čovjek se na ovom području javlja kao lovac na pećinskog medvjeda u obližnjim Cerovačkim pećinama u Velebitu.

U povjesno doba kraj nastanjuje ilirsko pleme Japoda. U antičkim izvorima opisuju se njihove borbe s Rimljanima koje su počele 126. godine prije Krista. Pacificirani su tek 9. godine prije Krista. Romanizacije nije dublje prodrla u postojbinu Japoda koji dolaskom Rimljana nastavljaju živjeti životom stočara.

Naselja su građena uz rub plodnih oranica i pod šumom čime se pokazivala briga za obradivo tlo i blizinu materijala za gradnju brvnara koje su poodavno zamjenile zidane kuće. Od stare gradnje još se ponegdje zadržao strmi krov na četiri vode te ograda zemlje od suhozida ili pletera grana.

Proizvodnja odjeće i rublja, u pravilu se odvijala tijekom zime od pripremljene vune, lana i konoplje. Pojedini dijelovi nošnje, naročito prsluci, ukrašavani su zlatnim ili srebrnim tokama i dukatima. Uz proizvodnju odjeće i rublja od kože se proizvodila i obuća-opanci oputar.

Na blagdan sv. Lucije, 13. prosinca, a u susret Božiću, pravio se poseban borak. U jedan otesani otpiljak ugrađuje se svića a drvo se obloži smjesom zemlje, vode i žita i nakon nekoliko dana pažljivo polijeva. Pred sam Božić borak iznikne i dobije oblik stoga, malo se obreže, ukrasi trobojnicom i voćem.


Aj Licko Lesce, Otocac i Brinje
ej mala moja, ne zaboravi me

Offline welebit

  • Mladi Ličan/ka
  • **
  • Points: 0
  • Postova: 67
  • Karma: +5/-0
  • Spol: Muški
Odg: Lovinac
« Odgovori #5 : Travnja 17, 2008, 12:52:01 »
DVI, TRI O LOVINCU


    Lika je oduvijek bila jedno od najatraktivnijih područja Hrvatske. S Velebitom, najimpersivnijim hrvatskim planinskim masivom, čistim vodama, čistim tlom, očuvanim krajolikom i malim brojem stanovnika predstavlja i jedno od najatraktivnijih područja za razvoj tradicijske i ekološke poljoprivrede i planinskog turizma.
Na samom jugu Like, u krajnjem jugoistočnom dijelu gorske Hrvatske, u trokutu Gospić – Udbina – Gračac smještena je Općina Lovinac. Prostor koji se tradicionalno naziva Lovinačkim krajem (prema najvećem naselju, Lovincu) uglavnom se poklapa s prostiranjem današnje Općine Lovinac. On je prirodno omeđen izdancima Ličkog sredogorja na sjeveru te planinskim masivom Resnika na sjeveroistoku i istoku. Izrazitu geografsku među prema submediteranskom prostoru s južne, jugoistočne i zapadne strane, čini Velebit. Povoljnost i važnost geografskog položaja Općine proizlaze iz njezina smještaja na rubu Ličke zavale koja je prirodno povezana s Gračačkim poljem. Relativna uravnjenost, manje nadmorske visine (većina naselja je na 570-600 m.n.m.) i prohodnost kraja, prednosti su tog prostora u društvenom i gospodarskom smislu. Geoprometno značenje Općine Lovinac proizlazi iz njezina smještaja u dinarskom planinskom prostoru preko kojeg vodi najkraća i najpovoljnija prometna veza Dalmacije sa Sjeverozapadnom Hrvatskom (time i Srednjom Europom). Glavnim tranzitnim pravcem u dolini rijeke Ričice, između Velebita i Resnika, prolaze značajni cestovni, željeznički i energetski pravci. Danas Općinom Lovinac prolazi i najznačajnija autocesta, «Dalmatina», prometna žila kucavica Hrvatske. Tu se nalazi i tunel Sveti Rok, dok se u Općinu Lovinac spuštaju dva odvojka s autoceste što je izuzetno pridonijelo gospodarskom razvoju kraja. Povoljan geografski položaj omogućio je kontinuitet naseljenosti toga kraja od pretpovijesti do danas.
Teritorijalno-administrativnom podjelom općina Lovinac pripada Ličko-senjskoj županiji i obuhvaća površinu veličine 350 km².  Susjedne općine su joj Gračac, Gospić, Jesenice, Obrovac, Starigrad i Udbina. Lovinačka općina gravitira glavnom regionalnom središtu Like – gradu Gospiću

   Naseljenost lovinačog kraja seže još u prapovijest. Arheološka i paleontološka istraživanja u nedalekim Cerovačkim pećinama (kod Gračaca) otkrivaju nalazišta iz paleolitika. Nađene su tisuće kostiju spiljskog medvjeda, divljeg konja, jelena... ali i kosti čovjeka, najvjerojatnije lovca na spiljske medvjede. Ostaci keramike, oruđa, brončano dugme... upućuju na to da su se spiljom koristili u kasnijim razdobljima i pripadnici ilirskog plemena Japoda. Tragovi njihove keramike pronađeni su i u špiljama u neposrednoj blizini naselja Vranik. Utvrđeno je da su Japodi naseljavali ovo područje u prvom tisućljeću p.n.e. Bili su stočari i hrabri ratnici. Kultura Kelta (Gala) prodire preko Like u te krajeve u 4. st. p.n.e. donoseći svoje tekovine. Prožimanjem dviju kultura stvara se ratničko-stočarska organizacija ilirskih i ilirokeltskih plemena. Ostaci nekropola, ali i japodskih naselja poput Vrkljanskih gradina, Rukavinske gradine, Cvituše i Razvale, svjedoče o životu tih plemena na ovom prostoru. U 2. st. p.n.e. preko Ličkog polja prodiru Rimljani želeći pokoriti Japode. Žestoki otpor ilirskih plemena u sukobima s Rimljanima vremenom su se smirili i tada započinju mirnija vremena. Organizacijom rimske uprave, Japodi ostaju u sastavu Ilirika (Ilyricum), odnosno provincije Dalmacije. Najvažnija baština iz rimskog vremena su ceste. Dvije su se rimske ceste spajale kod Lovinca. Jedna je iz Salone preko Gračaca i Lovinca vodila do Otočca i dalje, a druga iz Zadra preko Velebita i Lovinca prema unutrašnjosti. Na ulazu u mjesto Lovinac, pored Ričice, ispod brda Cvituša, gdje su Rimljani imali svoju postaju, pronađeni su tragovi rimske ceste u dužini od 70 metara. Hrvati u to područje dolaze u prvoj polovini sedmog stoljeća kao saveznici bizantskoga cara Heraklija (Heraclius), s ciljem da sruše avarsku moć. Živjeli su u rodovsko-plemenskim zajednicama. Legenda kaže da je jedan od braće Lovelos na području današnjeg Lovinca utemeljio svoju zajednicu.
U srednjem vijeku, raspadom prvobitnoga rodovskog uređenja, izdvajaju se moćne feudalne obitelji koje imaju svoje zemljišne posjede i grade utvrđene gradove. Povijesni podaci govore da je početkom 14. st. na tom prostoru postojala starohrvatska župa Hotuča. Ostaci starohrvatskih gradina na lovinačkom području svjedoče o tom vremenu - grad Lovinac, Novak grad sa Štulića kulom, Vranik, Budak grad, Zagon i Lukavac.
   Osmanlije su taj prostor vojnički zaposjeli 1527. godine. Hrvatsko stanovništvo bježi pred njima i sklanja se na sigurnija područja, dok osvajači počinju naseljavati novo stanovništvo – kršćane pravoslavne vjere (Vlasi, Srbi) koji su imali posebne povlastice. U ratovima za oslobođenje Like od osmanske okupacije osobito se istaknuo senjski pop Marko Mesić.
Osmanska vlast se zadržala do 1683. godine. Izgonom Osmanlija uglavnom odlazi i njihovo stanovništvo. Jedini materijalni trag iz tih vremena jest kula u Vraniku.
   Lovinačko područje je planski naseljavano u razdoblju 1691.-1712.god. kada i nastaje većina današnjih naselja. Austrija dobiva u posjed Liku 1699. godine (mirovni ugovor u Srijemskim Karlovcima).Doseljavaju se Hrvati starosjedioci, zatim Hrvati Bunjevci te u velikom broju srpsko stanovništvo. Prva evidencija o broju stanovnika iz 1712.god. pokazuje da je u lovinačkom području živjelo oko 2000 stanovnika. Austrijski pokušaj civilnog organiziranja prostora nije uspio i južna je Lika 1712. godine pripojena Vojnoj krajini. Polovicom 18. st. organizirana je Lička pukovnija (sjedište u Gospiću) u sklopu koje je uređena Kumpanija (satnija) sv. Mihovila sa sjedištem u Lovincu.
 Stabilizirana naseljenost, uvođenje ratarske privrede uz postojeću stočarsku, te općenito bolji uvjeti života pridonijeli su porastu broja stanovnika lovinačkog kraja. Krajiškim popisom iz 1857.god. zabilježeno je 8385 stanovnika u kumpaniji Sv. Mihovil - Lovinac. Tada je dostignuta najveća naseljenost ovih prostora i najveći, ikada zabilježen, broj stanovnika općine Lovinac. U krajiškom razdoblju formiraju se nova manja naselja uz postojeća starija (Lovinac, Cerje, Sv. Rok, Ploča, Ričice, Vranik, Smokrić, Kik). Grade se nove ceste i popravljaju stare. Godine 1789. izgrađena je cesta Gospić - Lovinac - Gračac (dio ,,dalmatinske ceste" koja povezuje Žutu Lokvu preko Like s Kninom). Godine 1832. sagrađena je cesta Sv. Rok - Mali Halan - Obrovac i tako je ostvarena najkraća veza između Like i Sjeverne Dalmacije. Grade se i crkve: Sv. Mihovila u Lovincu, Sv. Rok isposnik u Sv. Roku, Sv. Marije Magdalene u Ričicama. Godine 1779. osnovana je državna trivijalna škola u Lovincu, a 1816. i narodna Ilirska škola. U Svetom Roku je Ilirska škola osnovana 1854., a 1869. u Ploči i Štikadi. Vojna je krajina razvojačena 1873., a konačno ukinuta 1881. godine. Do kraja 19.st. ukupan broj stanovnika lagano pada. Razlozi su uglavnom ekonomske prirode. Dio stanovništva (pretežno Bunjevci) iseljava u rijetko naseljene, ali plodne dijelove Bosne (doline Sane i Vrbasa). Nakon razvojačenja Vojne krajine, a pogotovo na prijelazu stoljeća, Hrvati lovinačkog kraja sve se više uključuju u prekomorsku emigraciju, ponajprije u SAD. Kasnija odredišta Lovinčana bit će Kanada, Australija, Venezuela, Njemačka i druge zemlje. Spori gospodarski razvoj općine, nepovoljna gospodarska struktura (najveći udio primarnih djelatnosti), sve veći udio starog stanovništva, loša prometna povezanost ubrzali su iseljavanje od početka 60-ih godina do početka 90-ih godina. Tragedija koja je zadesila Hrvatsku 1991. godine, u općini Lovinac prekinula je stoljetnu naseljenost u rujnu 1991.godine. Preživjeli stanovnici otjerani su u progonstvo, a u svoj razrušeni zavičaj počinju se polagano vraćati nakon 1995.godine. Prema procjeni, u cijeloj općini Lovinac danas živi oko 1000 stanovnika u deset naselja: Gornja Ploča, Kik, Ličko Cerje, Lovinac, Raduč, Ričice, Sveti Rok, Smokrić, Štikada, Vranik. Naselje Vranik ne samo da je najviše općinsko naselje (na koti 920 m n.m.) nego i jedno od najviših u Hrvatskoj. Naselja su se formirala uglavnom tijekom 18.st. kada se stabilizirala naseljenost. Većina današnjih naselja nalazi se u blizini nekadašnjih srednjovjekovnih gradina. U nizinskom dijelu općine naselja su smještena uz glavne prometnice i vodotoke, na rubovima plodnih polja. Osobitosti općine su raspršena naselja uz malobrojne obradive površine uglavnom na planinskom okviru. Zaseoci patronimičkih imena međusobno su odvojeni. Imena tih zaseoka ujedno su i prezimena njihovih stanovnika (bivših i sadašnjih). Tako su najpoznatija prezimena iz lovinačko kraja - Ivezići, Rupčići, Šulentići, Vrkljani, Pavičići, Budaci, Jurjevići ... Najveća koncentracija stanovništva i gospodarskih funkcija je u općinskom središtu - Lovincu (533 stanovnika) Današnje stanovništvo općine Lovinac čine katolički Hrvati – Bunjevci,  pravoslavni Srbi i nešto Roma.
   
    Klima općine Lovinac i južne Like odgovara općim obilježjima klime Gorske Hrvatske. Modifikatorski utjecaj reljefa i nadmorske visine na temperature zraka i raspored padalina vrlo su veliki. Niži dijelovi imaju osobine pretplaninskog podneblja, dok viši imaju značajke planinske klime. Ljeta su umjereno topla i vrlo ugodna, obzirom na ostale dijelove Hrvatske. Srednje srpanjske temperature kreću se između 18 i 22ºC u nižim dijelovima. Zime su vrlo hladne i oštre. Srednje siječanjske temperature niže su od 0ºC (prosječno od -2 do 0ºC). Okolne planine ističu se kao hladniji otoci s 2-5 stupnja nižim srednjim temperaturama ljeti i zimi. Temperaturne inverzije česta su pojava u kotlinama i poljima tijekom zimskog razdoblja.
   Lovinački kraj spada u najkišovitije u Hrvatskoj. Velebit i podvelebitski dijelovi općine primaju najviše padalina (oko 3000 mm god.), jer su kao reljefna prepreka vlažni ,,otok" obzirom na nižu okolinu. Povećana količina padalina rezultat je hlađenja vlažnoga i toploga maritimnog zraka. Niži, sjeverniji dijelovi općine primaju nešto manje padalina (oko 2000 mm god.), a zbog utjecaja kontinentalnog režima padaline su učestalije u toploj polovici godine.U tim krajevima snijeg je uobičajena pojava u zimskim mjesecima i njegov udio u ukupnoj količini padalina varira između 5 i 20%. Iako u pravilu počinje padati u studenome, nije rijetkost da zaleprša i u travnju. Prosječan broj sniježnih dana u Lovincu je između 30 i 80 godišnje. U ravničarskim dijelovima snježni pokrivač debljine 30 i više centimetara zadržava se desetak dana godišnje, dok na planinama između 20 i 70 dana. Maksimalna visina snijega se kreće između 80 i 150 cm. Najučestaliji vjetrovi u Lovincu su iz sjeverozapadnjak i sjevernjak.
   
     Danas je Općina Lovinac najpoznatija  po očuvanim i zaštićenim prirodnim vrijednostima. Tu su atraktivni prirodni pejzaži, guste netaknute šume, brojni krški fenomeni, čiste vode i čisti okoliš.  Područje Općine Lovinac obuhvaća velike dijelove Nacionalnog parka Paklenica, poput specijalnog rezervata Sveto brdo, i Parka prirode Velebit. Geološki sastav i građa relativno su jednostavni, u najvećem dijelu općine, prevladavaju karbonatne stijene (vapnenci i dolomiti) uglavnom mezozojske starosti specifične po svojoj topivosti. Takav sastav stijena utjecao je na prevlast krškog reljefa sa svim zanimljivostima na površini. Tu su slikovito oblikovani vrhovi, kukovi, grede, ponikve, škrape, krške depresije ... Brojni su i speleološki objekti (spilje, ponori, jame), ali zasada manjim dijelom istraženi. Posebno se mogu izdvojiti špilja Debeljača, pronađena prilikom eksploatacije kamena za izgradnju autoceste, buduća velika turistička strakcija, zatim Rokina špilja, Vranička špilja, Strmotića ponor i Babina jama. Općina obiluje riječnim tokovima, ponornicama, potocima i izvorima kvalitetne podzemne vode što joj je  jedan od najvećih gospodarskih potencijala.
     Vegetacija je goleme vrijednosti i gotovo je potpuno očuvana. Osim vrijednih biljnih zajednica bukovih šuma, pozornost privlače brojni endemi (Kitaibelov jaglac, hrvatsko zvonce, dinarska oštrica, Waldsteinova zvončika, velebitski karanfili, sirištare, pakujac) i zaštićene biljne vrste (tisa, božur, veprina, alpski kotrljan, kranjski ljiljan i mnoge druge). Posebnu vrijednost lovinačkog kraja čine brojne vrste samoniklog ljekovitog bilja, čiji uzgoj u kontroliranim uvjetima, a u cilju očuvanja prirodnih staništa i njhove biološke raznolikosti razvija Poljoprivredna zadruga Lovinac. Najviše kote u općini su velebitski vrhovi: Sveto brdo (1753 m) i Babin vrh (1744m).  Područje općine Lovinac obiluje i jezerima. To su prirodna (krška) i umjetna jezera poput akumulacijskog jezera u Štikadi i akumulacije rijeke Opsenice u Svetom Roku, omiljenog ljetnog izletišta stanovnika Općine s uređenom šljunčanom plažom.
     Općina Lovinac danas se ubrzano gospodarski razvija. U cilju što boljeg očuvanja svojih priodnih resursa, kulturnih i tradicijskih vrijednosti, porenula je projekt održivog razvoja ruralnog  turizma baziranog upravo na valorizaciji naslijeđa. Jer, upravo ono što je do nedavno bilo kočnica ekonomskog razvoja: malo stanovnika, disperzija naselja, male poljoprivredne površine i nerazvijena poljoprivreda, danas je postalo najveća komparativna prednost Općine Lovinac.
 Veliki je pokretački činitelj nova autocesta, koja se u ovom prostoru spaja s brzom cestom Gornja Ploča - Udbina i koja ovdje ima dva ulaza/izlaza: Gornja Ploča i Sveti Rok (gdje se križa sa starom cestom Gospić – Gračac). Malu udaljenost od Jadrana savladavaju i željeznička pruga Zagreb - Knin - Split (Zadar, Šibenik) te regionalna i državna cesta (Gospić - Gračac - Obrovac). Turizam i proizvodnja zdrave hrane, pri uvjetima velike prometne dostupnosti – upravo su oni aduti s kojima Hrvatska računa biti konkurentna na europskom i svjetskom tržištu u budućnosti.


                                                                                                                                                     Autori članka
                                                                                                                                            Bojana Markotić-Krstinić
                                                                                                                                                    Nikola Vidaković





Reci mala il oćeš il nećeš,
da baraba ne dolazi džaba smijem

Offline welebit

  • Mladi Ličan/ka
  • **
  • Points: 0
  • Postova: 67
  • Karma: +5/-0
  • Spol: Muški
Odg: Lovinac
« Odgovori #6 : Travnja 21, 2008, 21:58:50 »
SPOMENICI KULTURE U OPĆINI LOVINAC

Arheološki lokaliteti: gradine s nekropolama ilirskog plemena Japoda iz prvog tisućljeća p.n.e. do 2 st. n.e. - Piplica, Razvala, dvije Vrkljanske gradine, Brkina greda, Rukavinska gradina, Cvituša.

Starohrvatske gradine srednjovjekovne Hotučke župe

Grad Lovinac - pretpostavlja se da ga je u 14. stoljeću. sagradila porodica Lovinčić. Smješten je kilometar jugoistočno od crkve u Sv. Roku.

Grad Novak (Štulića kula) je gradila starohrvatska plemićka porodica Novaković. Prvi put se spominje u 15. stoljeću. Ostaci razvalina u naselju Ploča.

Batinića kula; nalazi se dva kilometra jugoistočno od Novak grada
 
Vranik grad - u predturska vremena bio u posjedu plemićke porodice Vranioh, po kojoj naselje Vranik baštini ime. Sagrađen je na oštrom vrhu grebena Budak-Krkinac.
 
Budak grad je sagrađen na usamljenoj glavici Visočici malo sjevernije od Lovinca.
 
Zagon grad nešto južnije od Budak grada na usamljenoj glavici Volarici. Pretpostavlja se da je njemu pripadalo područje današnjeg Lovinca.
 
Grad Lukavac (Gradina, Gradac) u Ričicama se spominje u zapisima iz 1509. god. kao tvrdi grad (Kastrum) kneza Ivana Karlovića. Pretpostavlja se da je grad bio upravni centar župe Hotuča.
Reci mala il oćeš il nećeš,
da baraba ne dolazi džaba smijem

Offline welebit

  • Mladi Ličan/ka
  • **
  • Points: 0
  • Postova: 67
  • Karma: +5/-0
  • Spol: Muški
Odg: Lovinac
« Odgovori #7 : Travnja 21, 2008, 22:05:13 »
SPOMENIČKE VRIJEDNOSTI

- dio rimske ceste (II-VII st. n.e.) kod Cvituškog mosta

- Vranička turska kula, kuća Marka Kovačevića "Markine"
   
- avan u kojem se sitnio barut izdubljen u stijeni kod utvrde Lovinac
   
- stanica diližanse - Mali Halan
   
- Zdunić kula, koju je izgradio župnik Zduna u 18. stoljeću.

- vodenice na vodotocima (Suvaja, Jadova, Banica, Ričica, Obsenica, Goljevac)
   
- kapele (Štikada, Vranik, Ivan na gori - Velebit kota 1017 m)
   
- oznake i spomenici u spomen gradnje ceste (Mali Halani)
 
- cestarske kućice, miljokazi, lijepo oblikovani kaptirani izvori za prolaznike
   
- stočarski stanovi - bivci (bivak)
   
- mirila, mjesta vezana uz pogrebe, počivališta
   
- ZIR kamen, najveći kamen međaš u Lici (825 t)
   
- stare škole koje treba obnoviti u Lovincu, Sv. Roku, Ploči, Cerju, Ričicama i Smokriću
Reci mala il oćeš il nećeš,
da baraba ne dolazi džaba smijem

Offline welebit

  • Mladi Ličan/ka
  • **
  • Points: 0
  • Postova: 67
  • Karma: +5/-0
  • Spol: Muški
Odg: Lovinac
« Odgovori #8 : Travnja 22, 2008, 08:17:37 »
 ŽUPE LOVINAČKOG KRAJA

Župa svetog Mihovila - Lovinac
Osnovana je 1690. godine na prostorima gdje je župa postojala od davnina. Osnivač župe je kanonik Senjske biskupije, župnik u Brinju, zapovjednik i organizator oslobađanja Like od Turaka - župnik i svećenik Marko Mesić.
Župna crkva svetog Mihovila arhanđela izgrađena je 1704. god. u Lovincu. Građena je u baroknom stilu s visokim zvonikom.
Unutrašnjost su joj krasila tri oltara, orgulje, strop oslikan freskama, ispovjedaonica, krstionica, propovjedaonica.
Uz župnu crkvu sagrađena je na glavici Cvituši crkvica posvećena sv. Anti - zaštitniku pastira. U selu Vranik izgrađena je crkvica posvećena sv. Franji.
U središtu Lovinca 1936. god. izgrađena je kapelica posvećena Gospi - Blaženoj Djevici Mariji.

Župa svete Marije Magdalene - Ričice
Osnovana je 1790. god., a Župna crkva sv. Marije Magdalene izgrađena je 1811. god. u baroknom stilu.

Župa svetog Roka - Sv. Rok
Župa je osnovana 1790. godine., a crkva je izgrađena 1768. god. na mjestu nekadašnje srednjovjekovne crkve. Dodatno ju je uredio 1824. god. barun Josip Vrkljan.

Sve tri župne crkve teško su stradale u Domovinskom ratu. Potpuno su spaljene, sa svim inventarom. Ostali su samo goli zidovi.
Kapele u Vraniku, u središtu Lovinca i na Cvituši su minirane.
Zahvaljujući pomoći Ministarstva razvitka, useljeništva i obnove, Ministarstva kulture RH, te donacijama pojedinaca iz domovine i svijeta, crkve i kapele su u potpunosti obnovljene. Svete mise se redovito održavaju u sve tri crkve.
Reci mala il oćeš il nećeš,
da baraba ne dolazi džaba smijem

Offline medvid

  • Novi Ličan/ka
  • *
  • Points: 0
  • Postova: 33
  • Karma: +0/-0
Odg: Lovinac
« Odgovori #9 : Lipnja 19, 2008, 12:57:42 »
evo malo Lovinca,slikano nekidan



 


Back to top