« Odgovori #22 : Studenoga 01, 2011, 18:08:01 »
PAZARIŠTE - Bužani ili buška župa prostirala se između sadašnjeg sela Bakovca na sjeverozapadu u Velebitu i rijeke Like na jugoistoku. Upravno središte i župsko utvrđenje buške župe u to vrijeme je Potorjan – to znači pod tornjem ili nešto slično. Potorjan se nalazio između brda Oteša i brda Ostrovice – ili u to vrijeme grada Oteša i grada Ostrovice. Potorjan je negdje u središnjoj Aleksinici na brdašcu što se izdiže kod ovog sela. Ispod župskog grada Potorjana razvilo se obrtničko i trgovačko naselje koje je snabdijevalo robom okolinu, a naziv mu je Tržić. Sam naziv mjesta upućuje na njegov trgovački i obrtnički značaj.
Tržić se nalazio na važnoj prometnici koja je išla od Jablanca u unutrašnjost i tuda je pronošena roba. Bio je povezan dobrim putovima s primorjem i unutrašnošću; Bagom, Sv.Jurjem i Jablancem. Kad su Turci došli u ovo područje početkom 16. stoljeća 1527. godine oni su preimenovali Tržić u Pazarište.
U blizini Potorjana nalazilo se još nekoliko gradova – Ostrovica – zapadno od Potorjana i Oteš jugoistočno. Izgrađeni su u 15. stoljeću na dva brda koji nose i nadalje takav naziv. Naselje Oteš postoji i danas, a sadašnji stanovnici nisu potomci ondašnjeg stanovništva. Na brdu Otešu izgradili su grad i Turci i to u području brda – izgleda da im se ovaj grad na strmoj litici nije bio podesan. Oko grada Oteša, Potorjana i Ostrovice proslavilo se desetke sela, a spomenut ćemo samo selo Gvoznicu čiji onomastik govori da se tu talilo gvozdanu rudaču – to je vjerojatno na području današnjeg sela Kalinovača ili Popovača.
Zapadno od Potorjana nalazilo se naselje koje je nosilo naziv Zažično Donje – sada Donje Pazarište, a istočno od Potorjana je naselje Zažično Gornje – koje sada nosi naziv Klanac. Početkom 16. stoljeća zaposjedaju Turci ovo područje i stanovništvo bježi, iseljava se i raseljava. Turci se nakon 160 godina povlače, zapravo doživljavaju poraz i raspad pod konac 17. stoljeća i 1689 godine dolazi do novog kretanja stanovništva, do novog naseljavanja. U ljeto 1690. godine stižu u ove krajeve preci današnjih stanovnika Klanca, Aleksinice, Donjih Pazarišta i dr., njih oko 1000 čeljadi –pedesetak obitelji- a vodi ih knez jablanički Lovro Milinković.
Kasnije, ovo područje dio je Austrije i Austro-Ugarske postaje Granica – Vojna krajina – dio Hrvatske prema granici Turskog Carstva – s posebnim vojnim poretkom. Idućih skoro dvjesta godina sve do razvojačenja Vojne krajine 1880. godine kada se ovo područje pripaja civilnoj Hrvatskoj. Tada je ovdje postojala vojna vlast – satnija i vojna uprava vezana s pukovnijom u Otočcu i generalatom u Karlovcu.
POVIJEST ŠKOLSTVA NA OVOM PODRUČJUŠkola i školski sustav datira na ovom prostoru iz perioda Vojne krajine i na relativno dugu tradiciju od preko 170 godina što u životu naroda i škole nije tako dug, ali ni tako kratak period. Škola je u Klancu otvorena 1834. godine prvenstveno radi vojnih potreba i u njoj su se dobivala elementarna znanja – čitanje, pisanje, računanje, ali se učilo i gospodarstvo i sijanje žita, lana i konoplje, sadnja krumpira, graha, graška, repe, zelja, kukuruza i dr. Nešto kasnije počela je s radom pučka škola u Donjem Pazarištu, a u XX. stoljeću i u ostalim mjestima ovog područja. Škola je kasnije organizirana da se poslije završena četiri razreda pohađala opetovnica – još jedan razred kad su se utvrđivala znanja i dobivale pouke iz gospodarstva. Takva organizacija školstva zadržala se sve do konca drugog svjetskog rata, a onda je 1955. godine organizirana sedmogodišnja, a 1956. godine osmogodišnja škola tzv. tip B.
Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća na ovom području djelovale su škole u Klancu, Donjem Pazarištu, Velikom Žitniku, Aleksinici, Kruščici, Kalinovači, Velikoj Plani i Kaluđerovcu sa sljedećim brojem učenika: Klanac (287 učenika), Donje Pazarište (214), Kruščica (52),·Aleksinica (51), Velika Plana (46), Kalinovača (32) i Kaluđerovac (23). Ukupno je na ovome području bilo 705 učenika.
Nastava se odvijala od I.-VIII. Razreda u Klancu i Donjem Pazarištu, a radi međusobne udaljenosti i u Kruščici i Velikoj Plani gdje su jedan ili dvojica učitelja predavala od I.-VIII. Razreda sve nastavne predmete. Nastavu u višim razredima osnovne škole izvodili su, gotovo, u cijelosti učitelji koji su završili učiteljsku školu, ali su imali puno ljubavi, motivacije, volje i afiniteta za svoj posao, pa su, iako nedovoljno stručni, ipak svojim zalaganjem, marom, samoobrazovanjem i upornošću radili sustavno i korektno.
Školski objekti u kojima je izvođena nastava bili su potpuno ne uvjetni, loši građevinski izvedeni, bez dovoljnog donjeg svjetla, bez dovoljne površine za školske polaznike, najčešće vlažni, mračni i nehigijenski. Potrebno je napomenuti da u to vrijeme na ovom području nije bilo električne struje kao ni uređenih prometnica. Prometnice su bile potpuno izlokane, blatnjave, a za velikih kiša i neprohodne.
Prva žarulja zasvijetlila je 29.studenoga 1965. godine u Klancu, a prvi kilometri asfalta od Klanca do Aleksinice položeni su 1971. godine. Tekuća, voda i vodovodna mreža od Velike Plane do Perušića provedena je 1981., a telefonizacija čije troškove je u cijelosti snosilo mjesno stanovništvo provedena je 1996.
Tijekom drugog svjetskog rata – školske zgrade u Klancu su izgorjele i sva školska dokumentacija pa se nastava sve do 1963.g. odvijala u priručnim prostorima. U Donjem Pazarištu nastava se održavala sve do 1976. u dva stara građevinska objekta koji su izrađeni 1870.g. za vojne svrhe i potrebe vojne uprave u tom mjestu. U Velikoj Plani, Velikom Žitniku i Kalinovači školski su objekti izgrađeni neposredno poslije Drugog svjetskog rata. Škola u Aleksinici izgrađena je 1908. godine, a adaptirana i građevinski sanirana 1961. godine. Škole u Kaluđerovcu i Kruščici izrađene su poslije Prvog svjetskog rata i u školskim objektima izrađeni su i školski stanovi za učitelje. Školska zgrada u Klancu izrađena je 1963. godine, a u Donjem Pazarištu 1976. godine.
Godine 1962. prestaje s radom škola u Kaluđerovcu zbog organizacijskih okolnosti, a 1965. godine potopljeno je selo Kruščica jer je izgrađena HE-Senj pa je stanovništvo iseljeno, a škola prestala s radom. Općina Gospić 1966.donosi mrežu škola pa na ovom području Osnovna škola u Klancu postaje matična škola s pet područnih škola: Donje Pazarište, Kalinovača, Velika Plana, Aleksinica i Veliki Žitnik. Te školske godine u navedenim školama upisano je ukupno 588 učenika. U navedenom periodu ugasile su se škole u Velikoj Plani i Velikom Žitniku.
Evo dao sam si malo truda da prikupim podatke. Na slikama su učenici bivše osnovne škole „ Franjo Duić Puiz“ u Klancu, generacije školska godina 1973 i mlađi.
Zahvaljujem se ličkim novinama
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Pazarište (Posjeta: 42642 )
