« : Studenoga 18, 2012, 19:51:22 »
Nakana „Puta Otočkih graničara” je zadržati turiste u samome gradu i pokazati im postojeće vojnokrajiško nasljeđe, ali i podsjetiti same Otočane na bogatstvo urbane baštine. Tu spadaju ostatci utvrde Fortica iz 1619.,
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
osmerokutna kapelica Majke Božje od sedam žalosti,
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
stara vojna bolnica iz 1843.,
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
stožerna crkva ili današnja župna crkva Presvetog Trojstva,
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
pukovnija ili oberstarija ("zgrada na brdu") iz 1848.,
nekad sada
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
gradski park nastao iz vojnog vježbališta s kraja 19. stoljeća
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
te stara kaznionica iz 1773.
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
Mnogi ne znaju da je stara kuća uz glavnu prometnicu u centru grada zapravo stara kaznionica iz 1773. godine, o čemu svjedoče i ostatci gvozdenih uza u njenom podrumu. Na obavijesnoj ploči, nedavno postavljenoj ispred zgrade, mogu se iščitati osnovni podatci o samoj zgradi i okrutnim načinima kažnjavanja krajišnika.
Međutim, ranije postavljene ploče ispred kapelice na Fortici i ispred župne crkve jako brzo su oštećene, dok je ploča u gradskom parku razbijena u komadiće. I to ubrzo nakon postavljanja, tako da je mnogi građani nisu niti vidjeli i s čuđenjem se pitaju čemu služi prazan okvir u parku. Uništena ploča bit će postavljena opet, uz rizik novog napada vandala jer, na žalost, pojedinci koji ne znaju ništa stvoriti, nadomještaju taj svoj nedostatak uništavanjem i rušenjem postojećeg.
Ovdje donosimo i sadržaj obavijesne ploče ispred kaznionice, a koje isto danas nema, ostalo samo okvir:
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
Ova zgrada, sagrađena 1773. godine, bila je kaznionica, o čemu svjedoče i ostatci gvozdenih uza u njenom podrumu. U donjem dijelu kamena, a na katu izgrađena drvetom, služila je istovremeno i kao stan za dva auditora (vojna sudca), da bi svoju namjenu izgubila 1840. izgradnjom nove kaznionice na glavnom vježbalištu (trgu) i kao stanare primila gruntovničara i nadučitelja, a kasnije promijenila niz korisnika.
Nekoliko slika kaznionice od prije par dana.
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
Put Otočkih graničara-Stara kaznionica
Sustav kažnjavanja graničara u vrijeme Vojne krajine bio je okrutan i čest. Kaznionica je bila popunjena, rijetka iznimka je u starim tekstovima zabilježena kao kuriozitet i znak velika uspjeha u sprječavanju zločina na prostoru Otočke pukovnije. Godine 1852. na otočkoj je pukovnijskoj kaznionici dvaput bila izvješena bijela zastava kao znak da se od 67 tisuća žitelja ove pukovnije nitko ne nalazi u kaznionici. Taj sretan događaj služio je tadašnjem pukovnijskom zapovjedniku pukovniku Karlu barunu Billeku Augustu von Auenfelsu na hvalu i slavu. Svojim darom pametnoga i primjerenoga zapovijedanja uspio je podići ćudorednost na tako visok stupanj da je poštivana tuđa imovina.
Za krajišnike su kazne uvijek bile tjelesne, novčane kazne bile su rezervirane za činove. U nizu tjelesnih kazna ističe se kazna batinanja i kazna trčanja kroz šibe. Sto udaraca batinom se držalo mnogo težom kaznom nego desetorostruko trčanje kroz šibe (Gassenlaufen, Ruthenlaufen) u špaliru od 300 ljudi. Trčanje kroz šibe bilo je namijenjeno samo muškarcima. A kakva je to „nešto blaža tjelesna kazna“, govori sljedeći opis:
U trčanju kroz šibe osuđenik je morao proći između dva reda od ukupno 300 vojnika koji su ga udarali šibama. Ovisno o presudi, kroz šibe se trčalo od 1 do 10 puta. Osuđenik je nosio kapu spuštenu preko ušiju, a ruke su mu bile svezane sprijeda. Šibama se udaralo po golim leđima dok je bubnjar davao takt po kojemu je osuđenik morao trčati, a časnici su motrili udaraju li vojnici dovoljno snažno. Već kod drugog trčanja leđa osuđenika su bila sva modra i krvava, a nakon trećeg trčanja krv je tekla curkom, kod šestoga bi koža pucala i otpadala s leđa. Ako osuđenik tijekom kazne nije mogao trčati do kraja, liječen je i nakon izlječenja kazna je dovršena. Nakon trčanja kroz šibe, osuđenik bi bio zavijen u plahtu namočenu u slanu vodu i odnesen u bolnicu.
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Put Otočkih graničara-Stara kaznionica (Posjeta: 6943 )
