« Odgovori #12 : Prosinca 04, 2007, 13:16:50 »
Epske pjesme koje je Stjepanu Ugarkoviću kazivala, vjerijatno i pjevala Jele Borić iz Brinja, tematski proizlaze iz prekovelebitskog, primorskog kraja, npr. o Senjaninu Ivi, a dijelom su domaćeg porijekla. I one se kao i lirske pjesme nalaze u već navedenoj rukopisnoj zbirci Stjepana Ugarkovića.
20.
Falio se Senjaninu Jive
- Koliko je odavde do mora
sedamdeset i sedam gradova,
tote nije snaše ni divojke
koje junak obljubio nisam;
samo nisam Anice divojke.
Još govori Senjaninu Jive,
još govori staroj majki svojoj:
- Sveruj mene stara majko moja,
kako ću ju junak prevariti,
- Lako ćeš ju sinko prevariti,
učini se da si preminuo,
sve će snaše k tebi dolaziti,
i med njima Anica divojka.
- Mudra bila Anica divojka,
mudra bila, mudro dolazila,
kašnje došla, a najprvo pošla.
Još govori Anica divojka:
- Mili Bože, čudnoga mrtvaca,
jima oči, kajno da bi gledal,
jima usta, kajno da bi ljubil,
jima ruke, kajno da bi grlil,
jima noge, kajno da bi odil.
Još gobori Senjanu Ive,
još govori staroj majko svojoj:
- Ne mogu je majko prevatiti.
- Lako ćeš je sinko prevariti.
Ti mi gradi na vodi maline,
sve će cure u mlin dolaziti,
i med njima Anica divojka.
- Mudra bila Anica divojka,
mudra bila, mudro dolazila,
kašnje došla, a najprvo pošla.
Još gobori Senjanu Ive,
još govori staroj majko svojoj:
- Ne mogu je majko prevatiti.
- Lako ćeš je sinko prevariti.
Pušći kose za godinu dana,
pa ij pleti tanko od četvero
od četvero ili od sedmero,
pa mi odi u goricu crnu,
pa usici u goricu crnu,
pa usici drvo javorove.
Nigdir gudi da ti kruva dadu,
nigdir gudi, da ti konak dadu,
a kad dojdeš k Aničinoj majki,
ondi gudi, da ti konak dadu.
Pak je Jive majku poslušao,
pak se lipom divojkom učini,
i on pojde po širokom svitu.
Nigdir gudi da ti kruva dadu,
nigdir gudi, da ti konak dadu,
Kad je došla k Aničnoj majki,
sam se gudac s guslom razgovara:
- Mili Bože, čuda velikoga,
kad l' oću večer večerati,
kad l' oću konak konačiti?!
Al govori Anica divojko,
- Ne budali slipice divojko,
s mamom oćeš večer vičerati,
s mamom oćes konak končiti!
Još mi uze Anica divojka,
još mi uze slipicu za ruku,
pa ju vodi na gornje pendžere,
tamo jesu vičer vičerali,
pa pojdoše konak konačiti.
Kad je bilo noći u pol noći,
još govori slipica divojka:
- Bogaj tebi Anice divojko,
ja baš nisam slipica divojka,
već ja jesam Senjaninu Ive!
Pa mi ide k Anici divojki,
pa ju ljubi devet put do zore,
a deseti put po bijelu danu.
Ne pasala ni godina dana,
rodi Ane čedo premaleno.
Ona piše svomu Jivi pismo,
da sabere konje nekovane
i junak mlade neženjene,
pa da ide po nju u po čedo.
Skupio je Senjaninu jive,
skupio je kićene svatove,
pa an ide po nju i po čedo,
da ju vodi belom dvoru svomu.
Zdravo svati do divojke došli,
nezdravo se nazad povratili.
Kad su bili na sred polja ravna,
progovara Anica divojka;
- Danas nam se loše stića kaže,
vije nam se zastava na livo.
Još to ona mlada ni izreče,
al' izajde gorski arambaša
i njegovi trideset delija
pa posiče sve mlada junake
i med njimi Anica divojku.
Sve pogibe, Jive sam uteče,
onda bilo, sad se spominjalo.