« natrag naprijed »
 Str: 1   Dolje

Autor Tema: Lička starina  (Posjeta: 8112 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Sanja

  • Veteran Član
  • ******
  • Points: 21
  • Postova: 824
  • Karma: +62/-12
  • Spol: Ženski
  • Ličanka sam govor me odaje...
Lička starina
« : Ožujka 06, 2008, 16:07:47 »
 
ANŽ VIII. FRANKOPAN BRINJSKI 
  (oko 1458.- oko 1521.g.) 

Stari Grb
 


Starija povjest brinja i okolice, ona iz posljednje četvrtine 15. i u prava dva desetljeća 16.st., teško bi bila zamisliva bez uloge koju je knez Anž Frankopan ovdje odigrao. Treba naglasiti da se on najdosljednije od svih iz njegova roda smatrao Brinjakom, ššto je potvrđivao i svojim pridjevkom - Brinjski. U brojnim ispravam koje su izdavane u njegovoj kneževskoj kancelariji gotovo neiznostavno se nalazi podatak da je to pisano << va Brinjah >>. Dok su drugi Frankopani nerijetko mijenjali svoja sjedišta na širokom prostu od Krka do Tršca na Korani i Cetine pa do Ozlja na Kupi, Anž je pretežito stolovao u Brinju otkuda je upravljao svojim dijelom Frankopanske državine.

Anž, što će reći Angelo i Ivan, Frankopan, bio je osmi po redu zabilježeni knez Ivan, koji je prozvan Anžom. Rođen je u nezabilježenu mjestu od majke Jelže i oca Bartola IX. Frankopana (1416 - 1461). Bio je jedan od brojnih unuka Nikole - Mikule IV., moćnoga kneza i hrvatskog bana. Prema nedovoljno utvrđenim podacima imao je brata Nikolu VI. Tržačkoga ( - 1523) , sudionika Krbavske bitke 1493.g., tragičnoga događaja u hrvatkoj povjesnici, u kojoj je imao sreću dabude <<samo>> zarobljen, a ne i da pogine, što se dogodilo nekolicini bojovnika iz njegova roda. Kasnije je otkupom iz turskoga ropsta oslobođen. O Anžovoj sestri jeleni zna se samo ime, dok se sestra Doroteja udala za kneza Karla Krbavskog koji je u drugoj polovici 15.st. zapisivan svojem gradu Počitelju, južnije og Gospića, i komiću kod Udbine. Doroteja, majka budućeg ratnika kneza Ivana Karlovića, ušal je i u hrvatsku narodnu pjesmu.

Novi Grb

O Anžu Frankopanu brinjskom iz mladih dana nema pouzdanijih podataka. Također nisu posve sigurne godine rođenja i smrti. tek od vremena kad je naslijedivši oca Bartola uzeo u ruku rekosmo, kao izdavatelja i potpisnika svojih povelja, koje se tiču ulavnom njegova obdarivanja pojedinaca, crkva i samostana. Prema Vjekoslavu Klaiću, taj niz isprava počinje 1465.g. kad je zabilježeno da knez Anž sjedi << in castro nostro Brinje >> ( u našem tvrdom gradu Brinju) , što bi trebalo značiti u Sokolcu. Iz godine 1475. postoji Anžova brinjska darovnica upućena Dori Farkašić iz Kreščića, istočinje od Velike Kladuše, kojom joj daruje tvrdi grad Podzvizd u istom kraju.

Iz toga doba potječe i njegova listina o danrivanju crkve sv. Marije i samostavna augustinaca u Brinju. Ista isprava spominje darovane zemlje i kmetove, što redovnike obvezuje na služenje misa za Anžove pređe, poglavito za pca mu kneza Bartola kojega se grob nalazi uz oltar u današnjoj brionjskoj župnoj crkvi.

U osobi ugarsko-hrvatskog kralja Matijaša Korvina imao je knez Anz Anž VIII. Brinjski, a i drugi Frankopani, opasnog neprijatelja. Ovaj vladar, rezidirajući u Budimu, želio je u svojoj vlasti imati brinje, kao i u ono vrijeme važnu cestu koja je od Modruša preko današnje Kapele, onda još starog Gvozda, vodila u Senj. Godine 1479. knez Anž više ne stoluje u Brinju jer njime upravlja kraljev kaštelan. Bit će da je svoje izbjegličke godine proveo u Kosinju. godine 1492. pošto je dvije godine prije toga umro kralj Matijaš, kneza Anža opet nalazimo u Brinju, gdje 12.kolovoza izdaje glagoljsku isoravu kojom obdaruje Martin ( Matijaša ? ) Čubranića nekim zemljama oko grada Ilovika kod Brinja. Godine 1295. ispravom napisanom u Brinju knez Anž je nadario zemljom kmetovima pavinski samostan << sv. Mikule na Gvozdi >> današnjoj planini Kapeli. Iste godine novom darovnicom sbdaruje rečene pavline zemljom u Mokrom, a one samostanu sv. Spasa u Senju selom Mali Prokičci. Knez anž zamjenjuje 1499.g. s Jurjem kosinjskm zahumlje za Kosinj. U ispravi se spominje da je Zahumlje dio Anžove brinjske gospoštije, u kojoj se naselja Bitoranj, Jesen, Selcai Krakar. Po slovu tog lista kosinjski dobiva i << ... hiže va varoši našem Brinjah, ke su poli potoka.>>

Posljednje godine 15. i prce u 16. stoljeću obilježene su sve češžim turskim vojnim i pljačkaškim nasrtajima i na ove kraljeve Hrvatske. Poput svoga nećaka knez ivana Karlovića i nekih drugih hrvatskih velikaša i knez Anž se, da bi spaštavao što se spasiti može, davao i pod tursku zaštitu. To se obično očitavalo u tome da je Turcima plaćao danak, tj. porez. Zna se da su učenici tih poteza bili slabo djelovorni i kratkorajni, jer Osmanlijama nije bilo do toga da hrvatsku zemlju i njene ljude štite nego upravo suprotnog - da ih podvrgnu svojoj nezasitnoj pohlepi za truđim.

Prema nekim autorima knez Anž je umro oko 1514.g. prema drugima oko 1520.g. ostaviši za sobom sinove Vuka I. i Krstu I., o kojima je bilo riječi u II. poglavlju, te kćer Katarinu. Da li je knez Anž našao svoje počivalište uz oca mu Bartoča ili mu je grob negdje drugdje, ne zna se. Njega naime nema u popisu petnaestak Frankopana čiji se grabovi nalaze, ili su se nalazili, po crkvama u Zagrebu, Senj, na Trsatu, Košljunu na otoku Krka, u Sveticama kod Ozlja, na Modrušu i u Brinju.
Evidentirano
Guests can not give points :(
point 0 Points
This topic did not receive points.

Offline vuksamotnjak

  • Opći Moderator
  • Stariji Ličan/ka
  • *****
  • Points: 3
  • Postova: 209
  • Karma: +7/-1
  • Spol: Muški
Odg: Lička starina
« Odgovori #1 : Kolovoza 19, 2010, 21:28:19 »
Borna je bio knez Primorske Hrvatske, koji je područjima Dalmacije i Liburnije, kao i Gacke, vladao od otprilike 810. do 821. Prvi se put u europskim izvorima, točnije u „Franačkim ljetopisima“, spominje kako je 818. godine Borna kao dux Guduscanorum, to jest „knez Gačana“, poslao svoje izaslanstvo na saboru u Heristallu. Potom je uz njegovo ime zapisano dux Dalmatiae (knez Dalmacije), a 821. i dux Dalmatiae atque Liburniae (knez Dalmacije i Liburnije). Čini se stoga da je prvotno bio vladar hrvatskog plemena naseljenog oko rijeke Gacke, a dobrim je odnosima s Francima  uspio proširiti svoju vlast isprva na Dalmaciju (bez latinskih gradova i otoka), a onda i na Liburniju. Tako je prvi put ujedinjen hrvatski jug od Raše u Istri do Cetine, s izuzetkom gradova i otoka koji su bili pod bizantskom upravom.

Sukobi se nastavljaju sve do 822. kada je Ljudevit prisiljen na bijeg. U jeku tih borbi 821. Borna umire, a franački ga ljetopisac tom prigodom opisuje kao kneza Dalmacije i Liburnije. Dio povjesničara drži da je Borna zapravo Porga o kojem govori Konstantin VII. Porfirogenet u svome djelu De administrando imperio.
Evidentirano
 Str: 1   Gore
« natrag naprijed »
 


Novine Posjetite Lifestyle Ličke novine TV & Radio
Večernji list Otočac Pliva Glas Gacke M.D. Kanal
Jutarnji list NP Plitvička Jezera Zdravlje Ličke Novine Gacka Dolina
24 sata TZ Otočac Ordinacija Lika Expres HR Otočac
Sportske novosti Rakovica Moj cvijet Slobodna Lika Loki TV
Glorija Sjeverni Velebit Narodni lijek Lika Plus
Back to top