« : Lipnja 12, 2007, 13:16:48 »
LIÄŒKE KUĆEKuće nekada davno nisu bile ovakve kakve su danas. U krajevima gdje je bilo dosta kamena, kuće su se zidale od njega. Kamen se nije puno obraÄ‘ivao, već se najÄešće ugraÄ‘ivao onakav kakav je pronaÄ‘en u prirodi. Ono Å¡to se obraÄ‘ivalo bili su tzv.kantuni i Å¡palete. To je kamen koji se ugraÄ‘uje na uglovima kako bi se bolje povezali zidovi kuće. I veliÄina kamena je bila razliÄita, od vrlo sitnog pa sve do jedne tone. Veliko kamenje stavljalo se pri samoj zemlji poÅ¡to se nije mogao visoko podizati. Povezivanje se radilo malterom, koji se radio mjeÅ¡anjem kreÄa i bijele zemlje u kojoj je bilo sitnog pijeska. PriÄalo se da se zidalo i sa živim kreÄom, da bi malter bolje vezao kamen za kamen.
Kuće nisu bile visoke. Njihova visina od poda do plafona iznosila je oko 220 cm. Debljina zidova kretala se od 60 do 80 cm. Onaj ko je imao daske taj bi podove oblagao njima, a oni drugi bi imali pod od zemlje ilovaÄe. Ta ilovaÄa se dobro nabijala i uglancavala. Takvi podovi bi se svaki dan premayivali tankim slojem razmućene ilovaÄe ili gline kako bi se oÄuvali i oÄistili od praÅ¡ine.
Plafoni su bili od dobro oblanjanih dasaka, složenih jedna do druge. Krov je bio strmiji da se na njemu ne bi zadržavala kiÅ¡a ili veliki nanosi snijega. ObiÄno je imao dvije strane, a Äeoni dijelovi krova bili su skliÅ¡eni u obliku strehe. Na Äelima kuće su bila dva prozora, jedan nasuprot drugom, a služila su za provjetravanje tavana od dima. Na sredini krova, viÅ¡e ognjiÅ¡ta, bije je otvor koji se zvao badžva. Taj otvor je služio da bi njime izaÅ¡ao dim iz kuće kada na ognjiÅ¡tu gori vatra.
Krovovi su se pokrivali šimlom ili šindrom koja se cijepala od jelovine. Prije upotrebe šindre kuće su se pokrivale slamom. Dimnjaci nisu ugrađivani.
VeliÄina same kuće zavisila je od veliÄine porodice. Sve kuće su uglavnom bile prizemnice. Samo poneka bi imala podrum. Jedan dio podruma bi služio za Äuvanje zimnice, a u drugom dijelu je bila stoka.
RazmjeÅ¡taj prostorija je u svim kućama bio gotovo isti. Tu se nalazila jedna veća soba u kojoj se spavalo i u koju su se primali gosti. Onda tu je bila i jedna manja soba u kojoj bi spavali mladenci i njihova djeca. NamjeÅ¡taj u sobama je bio jednostavan. Tu su bili kreveti, onoliko koliko ih je bilo potrebno, drveni stol i stolice, ormar i Å¡krinja za robu. Kuhinja se nalazila izmeÄ‘u velike i male sobe. Tu je bilo ognjiÅ¡te. Na njemu bi obiÄno bile verige, tronoge, crijepnja ili pekva, prijeklad, tronoÅ¡ci i police na koje bi se stavljalo suÄ‘e. PosuÄ‘e je obiÄno bilo drveno ili zemljano. Bogatije porodice su imale posuÄ‘e od bakra. A i ono se Äuvalo za poneko specijalno slavlje.
Kruh se mijesio u naćvama, a pekao ispod crijepnje. Na ognjištu se kuhalo. Najslađa je bila tako skuhana palenta, još onako vruća prelivena mlijekom ili kiselinom.
Osim zidanih kuća gradile su se i brvnare. Brvna su obiÄno bila od jele ili hrasta.
Ono Å¡to joÅ¡ karekterizira ove stare kuće su preteÄa danaÅ¡njih balokona tzv.ganjci. Oni su se dograÄ‘ivali do ulaznih vrata ispred ili iza kuće. Danas predstavljaju pravi raritet.
Rijetko je danas vidjeti starinsku kuću. Takve kuće država tretira kao povijesne spomenike. U neke od njih smjeÅ¡taju se muzeji i zaviÄajne zbirke.
A, ja evo ispriÄah vam ovu priÄu o njima. Nek se zna i Äita. NajljepÅ¡e ispisane priÄe su one priÄe koje su otrgnute od zaborava. . .