« : Listopada 17, 2008, 22:16:04 »
SINAC – očuvanje i revitalizacija kulturnih i prirodnih vrijednosti naselja
UVODPredmet ovog rada je globalna evidencija naselja, uočavanje osnovnih prostornih i graditeljski zakonitosti značajki te ukazivanje na izuzentu vrijednost obzirom na prirodni fenomen i tradicijsku kulturu.
Ovo je jedno od samo nekoliko naselja u Hrvatskoj nastalo zu vodu, brzace i slapišta a snaga te vode koristi se za pokretanje milina. Stupa i koševa. Danas je među posljednim relativno očuvanim budući da su slična naselja manje ili više uništena: Rastoke i Korana su razorene u domovinskom ratu , a Švica je izgubila specifične karakteristike i funkciju zbog izgradnje hidrocentrale.
Sva dosadašnja istraživanja ovog naselja skreću pozornost na vrijednost ambijenta zbog očuvane prirodne i kulturne baštine do danas, te izrazito loše stanje, pogotovo se to odnosi na narodno graditeljstvo i moglo bi se reći da su zadnji trenuci za njegovo spašavanje.
Danas u Sincu uglavnom živi starije stanovnistvo, ali postoje neki znakovi povratka mladih, obnavljanja kuća, pa čak i turističkog predvidanja. U ovom tekstu dati su konkretni prijedlozi za akcije revitalizacije, obnovu izvornih sadržaja i novih oblika privredivanja i dodatni funkcija naselja u novom turističkom i privrednom razvoju kraja.
Također su navedene i potrebe stanovnistva koje trba rješavati jer su preduvjet za kvalitetnije življenje stanovnika Sinca
Dragocjene podatke pružili su mi suradnici: prof Bralić, ing. Petrinec prof. Vekic, te im se ovim putem srdačno zahvaljujem
Ivo Bralić, dipl geogr. Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Služba za zaštitu prirodne baštine.
Tomislav Petrinec dipl. ing. arh. – konzervator i
Amelio Vekić, prof. arheologije – konzervator
Državna uprava za zštitu kulturne i prirodne baštine
Glavno povjerenstvo u Zagrebu, Mesnička 49, Zagreb
U tome svakako trebaju pružiti podršku sve nadležne stručne službe, općinsko i županijsko poglavastvo, te država putem svojih ustanova kao i uz financijsku podršku.
LOKACIJANaselje Sinac nalazi se jugoistočno od grada Otočca u kraju kamenjara, šume i vode. Sa sjevera je okruženo izduženim obroncima Godača.
Dio naselja situiran je oko crkve Sv. Ilije, a dio je lociran nešto južnije uz same izvore rijeke Gacka i u podnožju brijega.
Nedaleko naselja su prometnice Otočac – Gospić, Otočac – Plitvička jezera – Karlovac, te željeznička pruga Zagreb – Vrhovine – Gospić.
Do samog naselja vodi asfaltirani put, priključen s prometnicom Vrhovine – Otočac. Povezano je s nekoliko dnevnih autobusnih linija s Otočcem.
PRIRODNE VRIJEDNOSTIRijeka Gacka je najljepša i u mnogočemu najzanimljivija ponornica u Hrvatskoj. Njena vrela, ponori i hidrološka svojstva, među kojima se osobito ističu konstantna čistoća, boja i biološke vrijednosti, čine Gacku u cijelini jednim od najznačajnijih hidroloških fenomena našeg kraja.
Posebno zanimljiva i vrijedna su tri vrela ove rijeke, dva su stalna i snažna
Tonković Vrilo
i Majerovo Vrilo, 
a
Vrilo Klanac
(je nešto manje i za jačih bezvodica presuši). Sva tri su na jugoistočnom rubu Gackog polja. Vrela su ulaznog tipa i u obliku manjih jezera (s promjerom oko 100 m), što im daje određeno pejzažno i turističko značenje.
Kako je Gacka ujedno među najboljim pastvarskim vodama, njena vrela i u tom pogledu imaju specifičnu i osjetljivu funkciju. Zbog opisanih svojstava potrebno je navedena vrela posebno štititi kao spomenike prirode: geografske i geološke.
Vrelo Gacke je zaštićeno kao spomenik prirode. Prema prvom rješenju bilo je određeno kao „geografski i geološki“, prema trenutno važečem Zakonu kao „hidrološki spomenik“.
Na spomeniku prirode i u njegovoj neposrednoj blizini nisu dopuštene radnje koje ugrožavaju njegova obilježja i vrijednosti.
Jugoistočni dio Gackog polja (Lešće – Sinac)
S obzirom na cestu i prugu, vizuelno je najprisutniji dio Gackog polja. Dominantne vizure čine ga pejzažnom cjelinom u kojoj se izuzetnim kvalitetama ističe hidrografski sistem rijeke Gacke s pritocima Kostelkom i Sinačkom Pučinom.
Već opisanim i zaštićenim vrelima treba dodati i geomorfološki zanimljiv ambijent vrela Kostelke s lokacijom i nalazima japodske gradine, koja je obuhvaćala i špilju iznad vrela.
Izvorska voda koristila se za potrebe domaćinstva, a naselja cijele Gacke doline priključena su na vodoravno crpilište na rijeci Gacki (izvorište Tonkovića vrila),
naselja Vrhovine i Perušiće te trasa željezničke pruge.
Iz ovih obrazloženja vidjlive su karakteristike i vrijednosti ovih vrela i Gacke i cijelini.
KRATKI POVJESNI PREGLEDOvaj kraj riznica je krajobraznih ljepota, prirodne baštine kao i kulturnog blaga bliže i daljnje prošlosti.Za Liku je karakteristično miješanje kultura kroz povjest; japodske, rimske i slavenske.
Gradine nad Vrilom i na Rudinama te nekropola grobnih tuluma – tuluma na desnoj obali rijeke Gackepokazatelji su naseljenosti u pretpovijesti. O životu iz rimskog razdoblja svjedoče bogati nalazi novca, a u mjesnoj crkvi, kao kamenica za svetu vodu služi rimski kamen s natpisom. U pećini kod Sinca uklesan je reljef boga Mitre koji se nekoć ovdje štovao.
Sinac se prvi puta spominje kao selo 1408. God. (villa Synacz), ali zna se da je kao naselje već postojalo u neolitsko doba. U srednjem vijeku Sinac se nalazio u Gackoj ili Gatanskoj župi. To je područje rijeke Gacke i njenih pritoka s glavnim naseljem Otočcem i današnjim selima; Dabar, Doljani, Prozor, Ramljani i Vrhovine.Gačani kao naselje zabilježeni su već 818. god. U vijesti da su u franački dvor došli poslanici Borne „ducis Guduscanurom“. Konstantin Porfirogenet pored Krbave i Like spominje Gacku župu kojom upravlja hrvatski ban. Kralj Andrija 1219. God. Gatsku župu dariva templarima . U darovnici je naznačena granica koja je u najkraćim crtama tekla od Ledenica na Vratnik, Krasno, nedaleko od Sinca, jesenice kod Saborskog te Plasa i Žrnovnice.
Godine 1290. Gacka pripada knezovima Frankopanima koji je posjeduju do krajasrednjeg vijeka. Bila je podjeljena na velike posjede; Otočac, Obvršje, Doljane, i Lasničiće. Obvršje je obuhvatilo zemljište oko izvora Gacke i Sinca pa sve do Prozora i Zalužnice.
Od 1527 do 1689 razdoblje je turske vladavine u kojem je velik broj hrvatskog življa stradao ili se iselio u druge područja. Iako raseljavano tijekom 16 i 17 stoljeća na ovom području su se relativno očuvala; starost naselja, toponomastika, kao i govor čak najbolje između Zrmanje i Kapele.
Stanovništvo tog kraja oslanjalo se na tvrđave u Otočcu, Prozoru i Brinju te je u velikom broju ostalo na starim kućištima. Nakon oslobađanja od Turaka dolaze novi stanovnici iz drugih krajeva Like, s obale i bunjevačkog kraja. Bez obzira na priliv stanovništva dominiraju dobro razvijeni stari rodovi, osobito Tonkovići, Čorci, Kostelci, Dubravčići, Kolakovići, Kolaci i Bobinci.
U vrijeme Vojne krajine sjedište „IX. krajiške satnije“ nalazilo se u Lešću, a njemu je pripadao i Sinas koji je u to vrijeme bio sjedište jedne od triju župa, a u njemu je bila i škola.
Prema odredbi carice Marije Terezije u svakom središtu „krajiške satnije“ otvorena je „travijalka“- škola na hrvatskom jeziku, a u svakom sjedištu „krajiške pukovnije“ škola na njemačkom jeziku.
Sinac je dobio „trivijalku“ 1781, godine
Djevojačka pučka škola utemeljena je 1831. Godine.
U naselju je 1707. godine podignuta kapela sv. Ilije, a 1750, porušena da bi na istoj lokaciji 1842, god. Bila izgrađena današnja crkva sv. Ilije Proroka. Župni dvor izgrađen je 1818.
Slike od crkve sv. Ilije, župnog dvora, škole i još neke možete pogledati
>>>ovdjeKrajem 19. i početkom 20. st. Naselje je ošćinsko središte sa ; školom, policijskom postajom, šumarijom, nekoliko trgovina, mljekarskom zadrugom, pilanom, mlinicama te dosta razvijenoim narodnim rukotvorstvima kao što je izrada keramike i tekstilnih predmeta, uglavnom od vune. Između 1912 i 1918. god. gradi se pruga Ogulin – Plaški – Vrhovine – Gospić i mnogi prilazni putevi zu nju. Godine 1914 probijen je tunel u blizini sela dužine 2.270 m.
Otvorenjem željezničke pruge Zagreb – Split, 1925 god. U neposrednoj blizini naselja stvaraju se nove veze sa cijelim svijetom.
Nakon drugog svjetskog rata nastupa razdoblje stagnacije i degradacije u svakom pogledu. Tako je 1956 prestala sa radom općina, a 1967 u požaru je izgorjela općinska zgrada.1963 prestaje sa radom policijska postaja, a 1964 zatvorena je i škola.
Govor Sinca je stari čakavski s ikavskom i ekavskom zamjenom te starom akcentuacijom. Od sredine 20 st. gubi se zamjenica „ča“ i stara akcentacija, a jačaju karakteristike štokavskog govora.
Depopulacija raste iz godine u godinu, stanovništvo se raseljava u veće centre i u inozemstvo. Premda se stanovništvo iseljava več i u 18. I 19 st. kulminiralo je nakon II. sv. rata kada se Sinačko stanovništvo raseljava po svim krajevima Hrvatske, a veliki je broj odselio u Vojvodinu. O smanjenju broja stanovništva govori i podatak da je 1910 Sinac imao 1485 stanovnika , 1990/91 1004 stanovnika, a prema popisu iz 2001 samo 603 stanovnika
Iako ne u zadovoljavajućoj mjeri ipak se u posljednja 2-3 desetljeća ponešto izgrađuje i ulaže u razvitak, uglavnom vlastitim snagama; naselje je elektrificirani, asfaltirana je cesta, izvedena je telefonska mreža i uopće povećana je briga za uređenje naselja.
Žestoko napadan, ali i odbranjen u domovinskom ratu, danas pruža mogućnost razvoja, revitalizacije i povratka raseljenog stanovništva. Moguće je to na bazi bogatih prirodnih i kulturnih resursa s naglaskom na očuvanju indetiteta naselja
Struktura i prostorne karakteristike naseljaOsim centra naselja koje se razvilo zu crkvu sv. Ilije Proroka postoji i nekoliko manjih međusobno udaljenih zaseoka u blizini centra, kao i južno u Gornjem i Donjem Sincu.
Centar naseljaCentar se sastoji od nekoliko kuća grupiranih oko ovećeg izduženog slobodnog prostora oko crkve kojeg Sinčerani zovu „placa“. Dominantni objekti su crkva Sv. Ilije i kompleks župnog dvora. Tu su još objekti javnog značaja; zgrada bivše općine, dvije školske zgrade, zadružni dom, trgovine i dva lokala.Glavnu ulicu u centru Sinčerani nazivaju „Varoš“. Zu cestu prema Majerovom Vrilu nalazi se kapelica Sv. Florijana.
Majerovo VriloDio naselja lociran radialno oko izvora Gacke, a nekoliko okućnica smješteno je dalje od izvorišta prema jugu i zapadu. Očuvane su stambene i gospodarske zgrade, a posebno treba istaknuti tri mlinice i pilanu koja je pretvorena u manju hidrocentarlu.
U zamišljenoj funkciji je 9 kućišta. Četiri su zapuštena i u ruševnom stanju.
Autentičnošću se ističu kuće 127, 128, 129.
Od pet kamenih kuća danas su očuvani samo temelji,
inače propale su odmah nakon II sv. rata.
Od javnih sadržaja u ovom zaseoku postoji jedna trgovina, lovačka kuća i streljana.
Donja skela (Majerovog Vrila)Skupina okućnica locirana na drugim slapovima u odnosu na izvorište Gacke.
Nekoliko kućišta locirano je u neposrednij blizini mosta. Sačuvani su stambeni i gospodarski objekti, a od privrednih tri mlinice. Jedna je u vlasništvu Ribogojilišta iz Zagreba.
PribarakManji zaselak formiran od nekoliko kuća koje se nalaze zu seoski put koji vodi od glavne ceste prema Gackoj.(Od kuća Findrika do Laškarina),
Gornji SinacGornje skele – VujićiZaselak smješten uz cestu u blizini rijeke Gacke. Sastoji se od kućišta na kojima su stambene I gospodarske zgrade, a od javnih sadržaja postoji trgovina (u zgradi nekadašnje škole).
Klanac - Vrilo (Cukino ili Popovičino vrilo)
Nalazi se na jednom od izvorišta Gacke.
Očuvano je nekoliko zgrada narodnog graditeljstva među kojima se ističe kuča broj 17, tri mlinice , te tri koša za ispiranje biljaca.
Nekada je u ovom zaseoku bilo najviše stupa, koševa i mlinica.
Tonković vrilo
Manja skupina okućnica u kojoj su nekada bile dvije pilane I nekoliko mlinica.Danas su u funkciji samo dvihe mlinice, a što se tiče pilana do danas je očuvana samo jedna koja nije u funkciji.
Donji SinacPodstrana
Dio naselja razvučen uz cestu u pravcu istok – zapad, lociran ispod brda Godače. Očuvane su stambene I gospodarske zgrade. Stanovništvo se bavi poljodjelstvom, s naglaskom na voćarstvu.
TalijaOvo je zapadni dio Donjeg Sinca razvijen uz cestu nedaleko od priključka na magistralni pravac. Sastoji se od nekoliko skupina okućnica.
KARAKTERISTIKE GRADITELJSTVAObzirom na podneblje i klimu oduvjek je u upotrebi kamen i drvo. Kamen je korišten za ograde (suhozid), temelje, podrume, podzide, ili gradnju cijelog objekta.
Drvo je korišteno za izvedbu stijena (brvna horizontalno slagana), grednici, krovne konstrukcije I pokrovi od kanalnih daščica (šimla, šindra).
Od graditeljskih oblika zastupljene su kuće, šajeri, štale, pekarije, mlinovi, pilane, ”koševi”, ograde, mostići, brane itd.
KućeIzvedene su kao prizemnice s podrumom. Uz duže pročelje često je zatvoreni trijem (ganak) u kojem je drveno stubište veza sa prizemljem.
Dvostrešno krovište, ponekad ima I lastavicu (majnu).
Strehe su naglašene.Na nekim kućama izvedena je po jedna krovna kućica.
Podrum je u gospodarskoj, a prizeman zona u stambenoj funkciji. Neke su kuće žbukane (izvana i unutrašnjost), ili su izvana obložene daščanom oplatom. Prozori su dvokrilni sa drvenim priklopima I zaštitnim okapnicama iznad njih, a krila su podjeljena šprljcima. Unutrašnjost se sastoji od dvije ili tri prostorije.
Šajer (sjenik)Veći jednoprostorni objekat, uglavnom od daske, a služi za spremanje sijena.
ŠtaleMahom su većih dimenzija od stambenih zgrada.
Izvede su većinom od klesanog kamena u sijelosti ili je kameni podzit I konstrukcija, a ispuna je od drvene građe.
Poneki imaju krovnu kućicu za ubacivanje sijena.
Pekarije (pekarna ili kuvarija)
Jednoprostorne pomoćne zgradice manjih dimenzija, smještene u neposrednoj blizini kuće. Imaju otvoreno ognjište gdje se sprema hrana, uglavnom ljeti. Danas su u sincu rijetke, al inače su zastupljene na cijelom ličkom području.
Mlinovi ( “mlinice”, “malini”, najstariji naziv “malenice”)Na dva ili tri kamena zida postavljena je konstrukcija od drvene građe.Stijene su izvedene brvnima ili daskom.
Po gabaritima ili načinu oblikovanja slični su kućama.
Obično je u svakom mlinu više mlinskih prostrojenja “malina”.
Mlinsko kolo je sa horizontalnom osovinom “vretenom” tipa kašikara.
PilaneZgrade nešto veće od kuća, ali po načinu izvedbe slične mlinicama, tj. drvena konstrukcija postavljena je na kamene zidove.
Za funkcioniranje pilane značajan je “voz” – sistem za navođenje trupaca.
Koševi
Pomoćni koševi karakteristični objekti za domaćinstva locirana u podnožju slapa. Služe za ispiranje većih tekstilnih predmeta (“biljaca”, “šarenica” – velikih vunenih pokrivača I sl. Izvedeni su poput škrinje bez poklopca od daske, s međusobnim razmacima. Voda se pušta niz “žlib” izduženo drveno korito koje usmjerava I pojačava mlaz vode.
Stupe
Do danas nisu očuvane, ali sve do 1960 bilo ih je nekoliko. To su naprave od drva sa karakterističnim batovima kojima se “stupa” (tuče uz istodobno namakanje) sukno radi zgušnjavanja. Do 1980. god. radila je jedna stupa na vrilu Gacke u zaseoku Klanac.
Ograde, mostići I brane specifični su I slikoviti građevni oblici ovog naselja.OgradeSu izvedene od kamena u tehnici suhozida.
One od drvene građe pletene su prućem ili su od slaganih “okoraka”.
Mostići
Su bitni za komunikaciju preko brzaca “jazova” ili cijelog jezera. Izvedeni su posve jednostavno, tj. tako da je na veće klamenje postavljena daska ili brvno.
BraneGrađene su za sabiranje vode u slučaju suše, a korištene su za pogon mlinica.
Za osnovnu konstrukciju upotrijebljeni su masivniji komadi kamena između kojih su slagane grede, daske I sitniji kamen.
VREDNOVANJE NASELJASinac se sa svim pripadajućim zaseocima, prirodnim I ambijentnim elementima može visoko ocjeniti zbog;
Lokacije uz posebno vrijedna vrela i vodotoke.
Sačuvanost matrice, tipičnog sela ovog podneblja, rastepene structure, specifično zbog lokacije (uz vodu, izvorišta, slapišta i vodotoka).
Očuvano je mlinarenje, korištenje koševa za ispiranje biljaca I ostalog tekstila kao što je značajna karakteristika načina života ovog sela (rad koševa i mlinica je poseban i danas sasvim rijedak).
Zgrade narodnog graditeljstva su građene na tradicijski način karakterističan za ovaj dio like (za izvedbu je korišten; kamen, drvo, šimla).
Zastupljena je raznolikost objekata što se tiče vrste; stambeni , gospodarski, privredni.
Prirodni i ruralni ambijent najočuvaniji je uz Majerovo Vrilo.
Kao zaključak navodi se slijedeće;Naselje objedinjava prirodni fenomen koji podrazumjeva nekoliko vrela Gacke, s djelatnošću čovjeka koji je kroz povijest odmjereno i skladno koristi prirodni izvor energije.
Osim sačuvane prirode, do danas je sačuvana arhitektura, predmeti, običaji jezik
Cijelo naselje ističe se atraktivnošću u znanstvenom, a posebno u pontecijalnom turističkom smislu.
Iz ovog proizlazi da Sinac spada u najvrjednija seoska naselja Like, a takodjer I čitave Hrvatske
STANJE OČUVANOSTI ZGRADA NARODNOG GRADITELJSTVAZbog depopulacije, odlaska u veće centre radi riješavanja egzistencije, mnoga kućišta su napuštena ili neodržavana.
Cijelokupno stanje može se ocijeniti kao loše zbog slijedećeg;
a) Postojeći, prije svega drveni objekti su dotrajali.
b) Sanirani su neodgovarajućim materijalima I na uglavnom provizorni način.
c) Promjenjena je funkcija I sadržaj mnogim prirodnim objektima.
d) Zapuštenosti neiskorištenih zgrada
e) Porušen je velik broj objekata u zadnjih pedesetak godina(čak je i evidentiran od zanje inventarizacije).
IZVORI I LITERATURA
1. Katastarske podloge iz 1868. g.
2. Rješenje o registraciji vrela Gacke, spomenika prirode Broj: UP/I-35-1973.
(Republički zavod za zaštitu prirode Zagreb)
3. Izvod iz elaborata zaštite prirode za potrebe Ptostornog plana općine Otočac,
(Republički zavod za zaštitu prirode), 1978.
Arhitektura i jelovnik ličkog sela (na primjeru Sinca i Baškooštarijskog kraja) u službi turizma.
Iz zaboravljene Like i Krbave, ČIP br. 8, Zagreb, 1954.
Osnovna inventarizacija naselja uz Majerovo Vrilo i Miletinu Skelu u Sincu, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, 1987. g.
4. Petrić, K., - Mlinar, A.,
Konzervatorski pristup vrednovanju i uređenju seoskih naselja na području Nacionalnog parka Plitvička jezera.
Seobe i naselja u Lici, ZBNŽO, knjiga 41, JAZU 1962.
Topološka struktura japodskog egzistencijalnog prostora u Gackom polju, Zbornik – knjiga 1, Arheološka problematika zapadne Bosne, Arheološko društvo BiH, Sarajevo, 1983.
5. GRAD OTOČAC – Publikacija uz izložbu prigodom godišnjice utemeljenja grada.
Poglavarstvo grada Otočca i Narodno sveučilište Otočac, svibanj, 1994. g.
5 „IZVORI“ – glasilo Zavičajnog društva Sinac (radovi: Kolaković K., Bogdanić I., Begović N., Tonković M.) broj 2, Zagreb, 1995. g.
Ana Mlinar, prof, etnologije, savjetnik - konzervator
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Sinac – očuvanje i revitalizacija kulturnih i prirodnih vrijednosti naselja (Posjeta: 13958 )
