« Odgovori #4 : Ožujka 23, 2009, 21:23:12 »
LIČKA BUŠA
Buša spada u skupinu kratkorožnih goveda - Bos brachyeros europeus. Poznata je i pod nazivom domaće planinsko ili ilirsko govedo. Spada u primitivne (ekstenzivne) pasmine goveda koje nalazimo u krajevima u kojima je čovjekov utjecaj na uzgoj vrlo slab.
Bušu i njezine križance nalazimo u nerazvijenim brdskim, planinskim i kraškim područjima južno od Save i Dunava (Lika, Dalmacija i u nama susjednoj Bosni i Hercegovini).
Pretpostavlja se da su Iliri uzgajali sitno kratkorožno govedo. Po dolasku Hrvata na ove prostore, ilirska su se goveda križala s drugim brahicernim govedima čija su stada Hrvati doveli iz svoje stare domovine. Naša današnja brahicerna goveda najvjerojatnije su nastala ovim križanjima.
Buša je kasnozrelo govedo. Prvi put se junice pripuštaju u dobi od 2 godine. Telad je sitna, porodne težine oko 15 kg. Plodnost buše je oko 85 do 90%. Ženske životinje ostaju u rasplodu 10 do 12 godina. Živi oko 20 godina.
Lička buša je sitno govedo grube konstitucije. Greben je visine 100 do 110 cm. Krava je teška od 180 do 250 kg, a bik oko 300 kg.
Gotovo je uvijek jednobojna i to od posve svijetle, preko smeđe, prutaste (narodni naziv za buše prekrivene gustim uskim tigrastim prugama), crvene do crne boje s prugom na leđima koja je u kontrastu s osnovnom bojom. Za bušu je tipična srneća gubica tj. tamno pigmentirana sluzokoža s bijelim dlakavim vijencem oko nje. Rogovi i papci uvijek su tamne boje. Na kratkim rogovima česte su svijetle presvlake oko korijena roga, a vrhovi su redovito crni. Kosti glave su nježne, čelo redovito široko, rogovi kratki, jače ili slabije savijeni, u bazi vodoravno usmjereni. Vrat je suh, zategnute kože, s neizraženom vratnom maramom. Leđa su uska, kratka i ravna, sapi krovaste i oborene. Grudni koš je uzak, ali dubok i prostran. Noge su relativno kratke s prostranim i tvrdim papcima koji su rezultat višestoljetne prilagodbe na hodanje po golom ličkom kamenu.
Buša je rezultat slabe prehrane i oskudne njege tako da joj muznost nije veća od 700 do 800 litara mlijeka. Mlijeko je izvrsne kakvoće jer ima 4 do 6% mliječne masti. Laktacija traje oko 8 mjeseci. Proizvodnja mesa je slaba jer je buša koščata i sitna, randman mesa je oko 55%. Radna snaga buše je skromna, ali zadovoljava potrebe ekstenzivne poljoprivrede svog područja.
Kako su hranidbeni prohtjevi skromni, žilavost i otpornost je izrazita, a plodnost dobra i u vrlo lošim životnim uvjetima, buša je pogodna za pojedinačno držanje u obiteljima koje se bave ekstenzivnim stočarstvom i koje imaju skromne uvjete uzgoja, pogodna je i za jeftiniju proizvodnju goveđeg mesa i mlijeka. Odlična je za iskorištavanje strmih i malih pašnjaka, te skromnih količina zimskih zaliha koristeći usput danas neiskorištene prirodne izvore hrane.
Buša je dobra zdravlja i veoma otporna na zarazne bolesti. Goveda su se i ljeti i zimi držala vani, bilo na pašnjaku ili u toru, samo su se po najvećoj zimi i nevremenu zatvarala u staju.
Hrana im se sastojala od paše i brsta, a zimi najčešće od slame i kukuruzovine. U rano proljeće mladice drveća često su im bile jedina hrana, tako da se svojim zahtjevima za krmom više približava kozi nego govedu. Tijekom zime uz vrlo oskudnu ishranu buša bi jako oslabila, ali dolaskom proljeća i bolje ispaše izgubljenu bi težinu vrlo brzo nadoknadila. I ova činjenica svjedoči o jednoj od njezinih najbitnijih pasminskih osobina, a to je odlična sposobnost prilagodbe.