« : Travnja 27, 2009, 09:34:55 »
Tu su mi se upisali prijatelji sa nekim pjesmicama...
Zanima me jeste li ih i vi pisali?
Čuvate li ih i sad? Sjećate li se svih tih osoba iz razreda? Znate li išta o njima sada? Da li se to druženje nastavilo i danas sa nekima od njih?
Kao ono...od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba ili kad se popneš na brdašce,metni ruku na srdašce,pa se sjeti mene i školske uspomene...
Čuvate li vaše spomenare? One bilježnice malo čvršćih korica između kojih se ugnjezde naša mlada razmišljanja, poneka ljubavna iskrica (kao, reći ću mu - joj, a da niko ne skuži osim prave osobe), Čuvam ga kao dragocjenost, kao jednu od najslađih uspomena iz mladosti. Više imam pisanih pjesmica nego crtanih. Pa da počnem pisat.
“Ko za spomen prijateljstva želi da mi pruži dar, neka želju srca svoga upiše u spomenar, i “Sve prolazi kao sjena, kao brzi morski val, samo jedno što ostaje - prijateljski je osećaj”. Da se zajedno podsjetimo tih školskih uspomena.
Pa nastavite ko ima kakvih uspomena na školu:
Evo ove male spomenare da započnemo jednom pjesmicom:
Od koljevke pa do groba
najljepse je djacko doba
kad se kriju mnoge stvari
kad se pisu spomenari
prva ljubav i drugari
Mala moja iz osnovne skole
zbog tebe sam dobijao dvojke
danas majka mi govori
ozeni se,ne juri djevojke
Mala moja iz osnovne skole
ti si ona koju sada zelim
ako pamtis poljupce i pisma
cijeli zivot s tobom cu da djelim.
Mladost svaka brzo prodjea godine ko da lete
nema onog ko ne zeli
da ponovno bude djete.
Rastasmo se posle škole
svako svojim putem ide
ali oni sto se vole
mogu opet da se vide
"Kada vidis ladju
i u njoj mornara,
ti se sjeti mene i
mog spomenara"
Nemoj se zaljubiti jer
ljubav nema lijeka,
neće te izliječiti,
cijela apoteka!
"Ja sam A,
ti si B,
oboje smo sladoled"
Od koljevke pa do groba
najljepše je đačko doba
teško onom ko ne ume
đačko doba da razumje.