Autor Tema: Lički vojnici, časnici.....  (Posjeta: 19209 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline velebitska-plava

  • Senior Član
  • ****
  • Points: 22
  • Postova: 362
  • Karma: +26/-26
  • Spol: Ženski
Lički vojnici, časnici.....
« : Srpanj 08, 2007, 18:46:56 »
               

Janko pl. Vuković Podkapelski (Jezerane, 27. rujna 1871. - Pula, 1. studenog 1918.) bio je hrvatski mornarički časnik u austro-ugarskoj mornarici i kasnije kratkotrajno kontraadmiral u mornarici Države Slovenaca, Hrvata i Srba.

Vojnu pomorsku akademiju završio je u Rijeci, a kao kadet na brodu Fažana oplovio je gotovo sva mora. Godine 1915. promaknut je u kapetana bojnog broda i imenovan zapovjednikom broda Babenberga te krstarice Admiral Spaun. Nakon sloma Austro-Ugarske Narodno vijeće Države SHS imenovalo ga je kontraadmiralom i postavilo za zapovjednika flote. Poginuo je u Puli kada su talijanski diverzanti potopili admiralski brod Viribus Unitis, kojeg nije želio napustiti.


Guests can not give points :(
point 0 Points

This topic did not receive points.

jodevcic

  • Gost
Damir Tomljanović - Gavran
« Odgovori #1 : Listopad 28, 2007, 18:34:35 »
Rođen je 18. travnja 1968. u Senju, otac Ivan. Odrastao je u Krivom putu , blizu Žute Lokve i Senja, a školuje se u Senju i Zagrebu.

Pristupa postrojbi za posebne namjene MUP-a u Rakitju kraj Zagreba te napreduje do zapovjednika bojne 1. gardijske brigade Tigrovi.

Poginuo je 17. veljače 1994. godine kod Tulovih greda na Velebitu.

26. srpnja 1994. u Šepurinama kod Zadra, predsjednik Franjo Tuđman otvorio je Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva 'Pukovnik Damir Tomljanović Gavran'.

Čin:
12. veljače 1992. - satnik
28. svibnja 1992. - pukovnik
27. svibnja 1994. – brigadir, posmrtno
Odlikovanja:
24. studenog 1994. – Grb grada Zadra, posmrtno
Redom Petra Zrinskog i Frane Krste Frankopana, posmrtno
Redom Petra Zrinskog, posmrtno
Redom kneza Domagoja, posmrtno
6. srpnja 2000. - Redom hrvatskog trolista, posmrtno
6. srpnja 2000. - Spomenicom domovinske zahvalnosti, posmrtno
Dužnosti:
15. svibnja 1991. – dozapovjednik satnije u Prvoj gardijskoj brigadi
1. srpnja 1991. – zapovjednik satnije
dozapovjednik 4. bojne
8. svibnja 1992. – zapovjednik 4. bojne 1. gbr
17. prosinca 1992. – zapovjednik 2. pješačke bojne 1. gbr
zapovjednik 1. Sektora IZM Zadar, ZP Split
Umro:
Poginuo u borbi 17. veljače 1994


Na obljetnicu njegove smrti, gradonačelnik Milan Bandić, obitelj, suborci i prijatelji su, u njegovu čast, pokraj jezera Bundek otkrili ploču s novim natpisom ulice. »Damir Tomljanović bio je hrabri pripadnik elitne postrojbe i zaslužio je jednu od najljepših ulica, između Mosta slobode i Mosta mladosti«, rekao je gradonačelnik na otkrivanju ploče.


Offline Mile

  • Admin
  • Lički/a sokol/ica
  • *
  • Points: 953
  • Postova: 1098
  • Karma: +67/-2
  • Spol: Muški
    • www.nasa-lika.com
Odg: Lički vojnici, časnici.....
« Odgovori #2 : Prosinac 08, 2007, 19:03:39 »
Kolaković Stjepan
Rodom iz Gacke.Bio je konjanički kapetan u Karlovcu, te je godine 1652 dobio od kneza Petra Zrinskog imanje  Modrušpotok kod Karlovca.Otac mu Gašpar služio je 40 godina na Krajini, kao podkapetan u tridesetogodišnjem ratu (protiv Šveda), a onda je bio vojvoda od Zvečaja i kaštelan u Slunju.


Aoj Liko kamena državo,
tebe mi je ostaviti žao.

jodevcic

  • Gost
Zvonimir Hađina
« Odgovori #3 : Siječanj 04, 2008, 22:24:07 »
Zvonimir Hađina rođen je 7.01.1970  a  poginuo  17.10.1991 u Starom Grabovcu
Baka mu je rodom iz Lipica(Pernari) a mama Marica isto rodenu u Lipica 1947 godine a Zvonimir je roden 1970 u Hrv.Leskovcu..
Evo kaj smo uspjeli nabaviti o njegovoj pogibiji iz knijge 10 godina poslje zahvaljujemo se autoru Kleku kaj nam je ustupio dio stranica .
Ako netko zna vise o njemu neka slobodno stavi tu.Neka ti je laka Hrvatska zemlja za koju si dao svoj život neka ti je vjecna slava i hvala u sve vijeke vijekova.
Ovo je ulomak iz knjige o njeogovoj pogibiji:

Stari Grabovac

Odgovorio je da se zove Zvonimir Hađina i ima nadimak Đurđa te da je zamjenik zapovjednika 1. satnije 1. bojne 1. A brigade ZNG-e. Predstavio mi je i svog zapovjednika 1. voda Milu Conara. Đurđa mi je objasnio kako imaju zadaću zaustaviti napredovanje neprijatelja na tom smjeru. Na brzinu smo se dogovorili o načinu obrane prostora. Đurđin prijedlog bio je da će se on sa svojom skupinom kretati naprijed, poljem između kuća i željezničke pruge, a mi starom cestom smjerom selo Stari Grabovac - selo Roždanik, s ciljem da lociramo neprijateljske položaje i da u najpogodnijem području organiziramo presudnu obranu. Đurđa u to vrijeme nije imao motorolu. Pozdravili smo se i razdvojili. Poslije mi je rekao da nije mogao napredovati tom stranom jer ga je neprijatelj tukao iz smjera autoceste i morao se vratiti na početne položaje.
Krenuo sam sa svojim ljudima prema Paklenici. Kretali smo se lijevom stranom, između kuća i ceste. U Starom Grabovcu više nije bilo mještana. Selo je bilo prazno. Pridružila nam se novinarska ekipa Hrvatske televizije. Snimali su naš odlazak do Paklenice i naš prvi kontakt s neprijateljskim tenkovima. Ta je snimka bila prikazana u Dnevniku Hrvatske televizije.

Sedmoga listopada noć sam proveo na prvim položajima u jarku na lijevoj strani ceste. Oko pola sata poslije pola noći čuo sam preko radioveze kako jedan policajac traži pomoć od mojih nadređenih

Đurđa je u pozadini skupio nešto protuoklopnih sredstava i poslao mi ih na prve položaje.

Oko trinaest sati kiša je prestala padati. Do nas, na prve položaje, došli su neki novi gardisti. Bili su također odjeveni u istočnonjemačke odore, tzv. “šibicarke.”
Tražio sam Đurđu da dođe do mene. Kad je stigao, pitao sam ga tko su ti gardisti. Rekao mi je da je to ostatak 1. satnije, i to 2. i 3. vod. Predložio mi je, budući da smo se sada znatno pojačali, da krenemo naprijed i zauzmemo bolje taktičke položaje za obranu.
Složio sam se.
I tako sam sa svojim vodom krenuo naprijed lijevom stranom ceste, a on desnom. Išli smo ponovno prema Paklenici i stigli do kuća ispred kapelice Svetoga Križa. Na desnoj strani ceste protezao se brisani prostor između kuća dužine oko sto i pedeset metara, dok je brisani prostor na cesti do Paklenice iznosio oko tri stotine metara. Na tom se mjestu činilo da se može organizirati bolja obrana. Bili su to bolji položaji za obranu pa sam predložio Đurđi da tu zauzmemo obrambene položaje. Prihvatio je i počeli smo se utvrđivati. Organizirao sam obranu na prvoj crti tako da je na lijevoj strani ceste bio moj 1. vod iz 1. satnije 5. bojne. Iza mog voda položaje po kućama držao je 2. vod 1. satnije 1. bojne. S desne strane ceste prve položaje po kućama držao je 1. vod, a iza njih 3. vod 1. satnije 1. bojne. S desne i lijeve strane ceste na prvim položajima u jarku napravili smo zaklon od drvenih pragova i vreća napunjenih pijeskom.
Odjednom na radiovezi čujem kako netko traži Kleka 10.
- Na prijamu Klek 10, odgovorim.
-Klek 10, ovdje Klek Sani.
Na prve je položaje došao Đurđa, a s njim je bila i Emina. Pokazao sam mu trenutno stanje i rekao da nam treba još pješačkog strjeljiva i protuoklopnih sredstva. Nakon kraćeg obilaska otišao je natrag u pozadinu.
Devetoga listopada bio je lijep sunčan dan. Neprijatelj je od samog jutra topnički djelovao po selu. Čitavo prijepodne bili smo po podrumima. Poslije podne neprijatelj je smanjio intenzitet djelovanja

Đurđa je nabavio motorolu i javio mi da će doći do mene na prvi položaj. Kad je stigao, rekao mi je da mu je šifra na radiovezi Gavran 1. Došao je sa zapovjednikom 1. bojne Ivanom Rašićem. Zapovjednik 1. bojne na sebi je imao američku prikrivnu odoru, na glavi američku kacigu, policijski prikrivni zaštitni prsluk i automatsku pušku kalašnjikov mađarske izvedbe. Rekao mi je da je jučer potpisano primirje između Hrvatske vojske i JNA te da se zbog toga ne smije djelovati po neprijatelju

Oko devetnaest sati, usred topničkog djelovanja neprijatelja po selu, začula se truba na vozilu negdje u razini zapovjedništva 1. satnije 1. bojne.
Pomislio sam: “Koja li to moj tata sada trubi?”, odnosno tko vozi auto usred neprijateljskog djelovanja po selu. Paljba po nama nije prestajala. Oko dvadeset i dva sata počela je padati lagana kiša, a nakon toga neprijatelj je prestao topnički djelovati.
Čitavu smo noć pretraživali položaje tražeći poginule i ranjene. Tada sam saznao da je poginuo Đurđa. Naime, truba koja se čula usred neprijateljskog djelovanja, bila je iz njegova vozila.

17.Listopada
Netko je javio da smo napadnuti i da nam ponestaje strjeljiva. Sjeo je u auto i krenuo iz zapovjedništva u Ilovu kod Papsta po strjeljivo. Kada je sišao na cestu, iza njega je pala mina 120 mm. Raznijela je vozilo i njega. Mrtvo tijelo se naslonilo na upravljač i aktiviralo sirenu. Inače, s Đurđom mi je bilo najlakše i najljepše raditi.
Do tad ovo mi je bio jedan od najtežih i najkrvavijih dana.
Zvonimir je bio zapovjednik 1. satnije 1. bojne poslje toga ga je zamjenio Beluhan,poslao ga je Ante Gotovina da on bude zapvojednik nakon pogbije Zvonimira

Offline Sanja

  • Veteran Član
  • ******
  • Points: 21
  • Postova: 825
  • Karma: +62/-12
  • Spol: Ženski
  • Ličanka sam govor me odaje...
Anton Tone Pavlović
« Odgovori #4 : Ožujak 13, 2008, 14:51:37 »
Anton Tone Pavlović

Klikni na sliku

http://slike.hr/slika/antontonepavlovic0.jpg
Lički vojnici, časnici.....



Rođen je u Križpolju, pokraj Brinja 21. lipnja 1884. godine. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu na Gornjem gradu. Kao konjanički poručnik ranjen je u Prvom svjetskom ratu pa je zbog toga povučen u pozadinsku službu u Varaždin. Kao i njegov otac narodni zastupnik u Hrvatskom saboru, bavio se politikom te je na trima izborima biran za narodnog zastupnika HSS-a, a potom 1939. imenovan i senatorom.

Kao hrvatski narodni zastupnik za Kotar Brinje bio je sudionik parlamentarne debate 20. lipnja 1928. godine, kada je došlo do krvoprolića u kojem je pobijen dio vodstva HSS-a na čelu sa Stjepanom Radićem. Tada su ubijeni Pavao Radić i Đuro Basariček, a Stjepan Radić je od zadobivenih rana umro tri dana kasnije, a uz njih je teško ranjen i Ivan Pernar, te lakše Ivan Granđa. Djelovanje Tone Pavlovića je puno šire nego što se iz ovog kratkog zapisa da zaključiti. Umro je u Križpolju, 20. travnja 1941.


Offline vuksamotnjak

  • Opći Moderator
  • Stariji Ličan/ka
  • *****
  • Points: 3
  • Postova: 222
  • Karma: +7/-1
  • Spol: Muški
Damir Tomljanović - Gavran
« Odgovori #5 : Kolovoz 19, 2010, 21:18:03 »
Damir Tomljanović Gavran rođen je 18. travnja 1968. u Krivom Putu. Bio je zapovjednik 1. gardijske brigade - Tigrova za vrijeme Domovinskog rata. Pukovnik Damir Tomljanović - Gavran bio je istinski entuzijast i domoljub, prekaljeni ratnik i zapovjednik. Kao čovjek i borac nije štedio znoj, napore i odricanja, kako sebe samoga tako i svojih suradnika, časnika, dočasnika i vojnika. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj zadarskoj bojišnici, u odbijanju neprijateljskih napada na naše položaje na Velebitu, često puta u vrlo teškim vremenskim uvjetima, pri čemu je osobno pridonosio da se izdrži i odrade najzahtjevnije borbene zadaće, s nadljudskim naporima. Svojim sveukupnim angažmanom u matičnoj postrojbi kao i na razini brigade, pridonosio je razvoju i rezultatima postrojbe i OS RH, učvršćujući borbeni moral, zajedništvo i duh nepobjedivosti. Poginuo je 17. veljače 1994. godine kod Tulovih greda na Velebitu a  pokopan je na groblju u Krivom Putu pokraj Senja.
ila_rendered
Lički vojnici, časnici.....

Nositelj je brojnih odlikovanja: Spomenica domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog trolista, Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Red kneza Domagoja. Na obljetnicu njegove smrti u njegovu čast, na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 2007. godine u Zagrebu ulica Bundek preimenovana je u Ulicu Damira Tomljanovića Gavrana.


Offline vuksamotnjak

  • Opći Moderator
  • Stariji Ličan/ka
  • *****
  • Points: 3
  • Postova: 222
  • Karma: +7/-1
  • Spol: Muški
Mićo Latas
« Odgovori #6 : Studeni 08, 2010, 15:13:54 »
ila_rendered
Lički vojnici, časnici.....

Mićo Latas poznatiji kao Omer-paša Latas rođen je kao Mihajlo ili Mićo 1806. u Janjoj Gori u općini Plaški a umro je 1871. u Istanbulu. Kao dijete časnika učio je kadetsku školu u Gospiću i stupio u vojsku kao kadet narednik. Zbog pronevjere novca je 1827. pobjegao u Bosnu i primio Islam.
z Banja Luke odlazi u Vidin, gdje boravi neko vrijeme. Kada je došao u Istanbul, postao je učitelj crtanja prijestolonasljednika Abdul Medžida. Postao je pukovnik 1838. godine, a potom paša, kad je Abdul Medžid stupio na vlast. Bio je odličan vojnik. U krvi je ugušio pobune u Siriji, Albaniji i Kurdistanu. Vrlo mlad imenovan je za maršala, tj. mušira. Godine 1848/49. sa Rusima okupirao Dunavske kneževine. Slomio je ustanak bosanskog begovata na čelu sa vezirom Husein-kapetan Gradaščevićem 1850. godine. Oko tisuću najuglednijih aga i begova je pozatvarao, a oko 400 poslao okovane u Istanbul. Godine 1853. uništio bi Crnu Goru, da to nisu spriječile Austrija i Rusija.
U Krimskom ratu 1853. bio je komandant turske vojske na dunavskoj liniji i dobio titulu serdari ekrema (veliki vojskovođa). Potom je učestvovao, sa engleskim i francuskim saveznicima, u opsadi Savestopolja, u borbama na Kavkazu. Ugušio je ustanke u Mesopotamiji. Godine 1861. kada je bio na pomolu rat sa Crnom Gorom, ponovo bi uništio Crnu Goru, da se nije spasla zauzimanjem Velikih sila. Gušio je i grčki ustanak na Kritu 1867. godine i pošto nije do kraja, zbog loše turske flote i nedostatka sredstava, mogao da sprovede blokadu ostrva, sam se povukao 1868. godine. U Parizu je bio 1865. godine kao glavni vrhovni komandant turske vojske.

Offline vuksamotnjak

  • Opći Moderator
  • Stariji Ličan/ka
  • *****
  • Points: 3
  • Postova: 222
  • Karma: +7/-1
  • Spol: Muški
Franjo Šimić
« Odgovori #7 : Studeni 27, 2010, 18:27:48 »

Franjo Šimić rođen je 25. svibnja 1900. u blizini Gospića a poginuo je od četničke ruke u Mostaru 9. kolovoza 1944. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu za vrijeme prve Jugoslavije. U jugoslavenskoj kraljevskoj vojsci je dobio čin pukovnika.

Osnutkom Nezavisne Države Hrvatske priključuje se Hrvatskom domobranstvu i nakon uspješnih borbi s partizanima u Hercegovini dobiva čin zapovijednika 9. pješačke pukovnije i 2. gorskog zdruga od 1941. do 1942.

 U lipnju 1942. imenovan je Poglavnikovim izvanrednim opunomoćenikom za vojne operacije u područjima oko Plive i Rame i velike župe Lašva-Glaž. Ponovno je zauzeo Šuicu i Tomislavgrad. Iste godine dobiva Vojnički red željeznog trolista III. stupnja zbog zasluga u obrani Kupresa i Bugojna. U studenom 1942. imenovan je zapovijednikom 1. domobranske dobrovoljačke pukovnije, gdje ostaje do lipnja 1944. U veljači 1944. dobiva čin generala. Posmrtno dobiva Vojnički red željeznog trolista II. stupnja s hrastovim grančicama a time i naslov viteza.

Offline Vera

  • Lektor Foruma
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 540
  • Postova: 1270
  • Karma: +25/-2
  • Spol: Ženski
Josip Filipović
« Odgovori #8 : Studeni 29, 2010, 09:23:29 »
Josip Filipović von Philippsberg rođen u Gospiću 28. travnja 1819. umro 6. kolovoza 1889., barun, jedan od najvećih hrvatskih vojskovođa
ila_rendered
Lički vojnici, časnici.....

Josip Filipović, jedan od najvećih hrvatskih vojskovođa, od samog je početka svog vojničkog života sudjelovao u svim ratovima na tadašnjem području hrvatskog i austrijskog teritorija. Tako je kao zamjenik glavara glavnog stožernog odjela hrvatske vojske god. 1848. i 1849. ratovao u bitkama za Beč, kod Schwechata, Parendorfa, Altenburga i Moora. Josip Filipović se je osobito proslavio u bitki kod Solferina i u austrijsko-pruskom ratu, u kojem je austrijska vojska izgubila, ali su zato hrvatske pukovnije pod njegovim vodstvom razbile talijansku i prusku vojsku na svom dijelu fronte.

Jedno vrijeme Filipović je bio zapovjednik divizije u carskom Beču, a nedugo zatim promaknut je u generalpukovnika austrijske vojske. God. 1878. kad je na prijedlog Engleske Austro-Ugarska Monarhija dobila međunarodni mandat da riješi "veliku istočnu krizu" tako da za zaposjedne Bosnu i Hercegovinu, Filipović je kao jedan od najistaknutijih austrijskih vojskovođa preuzeo zapovjedništvo, prvo 13. vojnog zbora, a potom i 2. armije s kojom je uspješno ostvario zadatak. U ratnoj operaciji sudjelovale su i sve hrvatske pješačke pukovnije koje su uspješno obavile najteži dio rata. Vojskovođa Filipović je tako ušao u Bosnu preko Save kod Broda, te je brzom i vještom akcijom zauzeo Sarajevo 19. kolovoza god. 1878.


Volim Liku a Lika daleko!!!

Offline Draža

  • Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 670
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Matija Murković
« Odgovori #9 : Studeni 29, 2010, 11:19:02 »
MATIJA MURKOVIĆ
( 14.10.1882 - 10.07.1944, 62 god.)


Matija Murković rođen je 14.11.1882 u Stajnici, kotor Brinje, u koljevci tolikih hrvatskih ratnika, narodnih junaka i vojskovođa.
ila_rendered
Lički vojnici, časnici.....

Nakon završene gimnazije ušao je u Vojnu akademiju u Budimpešti i završio je.
18. kolovoza 1901 stupio je kao časnik u hrvatsko domobranstvo.
Posebnu darovitost iskazao je u vještini mačevanja te je završio «viši mačevalački tečaj» u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt) i uživao ugled jednog od najboljih mačevalaca u Monarhiji.
Od godine 1907 predavao je kao nastavnik na kadetskoj školi zajedničkog ugarsko-hrvatskog domobranstva u Pečuhu.
Pred izbijanje I. Svjestskog rata nalazio se na dužnosti zapovjednika satnije u dočasnoj školi u Zagrebu.
U I. Svjetskom ratu Matija Murković se isticao kao zapovjednik 25. domobranske pješačke pukovnije na frontu u Srbiji. Istekao se je na Drinskoj fronti te je u prodoru V. Austro-ugarske armije prema Valjevu sa svojom bojnom prodro daleko u zaleđe srpskog operativnog razvoja, te zauzeo Baćinovac, koji je branila gotovo cijela srpska divizija. Tu je bio teško ranjen!
Unatoč tome dospio je 1915 god. na rusko bojište gdje je u borbama proveo dvije godine.
U prosincu 1918 sudjelovao je s 1. narodnom karlovačkom pješačkom pukovnijom u oslobođenju Međumurja, otkud su do Božića 1918 (za 21 dan) istjerani Mađari.
O njegovom istupu iz vojske Kraljevine SHS postoji nekoliko nepodudarnih podataka.
- U članku iz «Vojnika» 1944 god. čitamo da je umirovljen godine 1921 u činu bojnika.
- U «Sportslom leksikonu» 1984 god. čitamo da je Matija Murković godine 1922 jugoslavenski oficir.

Do 1941 god. posjeduje i vodi pilanu u Ličkoj Jesenici.

Kao i mnogi drugi hrvatski časnici starojugoslavenske vojske, djelatni i oni već umirovljeni ili otpušteni tako se je i Matija Murković poslije proglašenja NDH reaktivirao, te je postao zapovjednik divizijskog područja u Sarajevu.

5. pješačka  divizija
osnovana 01. 08. 1941 u Sarajevu (ex-bosanska divizija).
U kolovozu 1943 je reorganizirana u brdsku  diviziju
PIJEŠAČKOG REGIMENTA KOMANDANTI SU:
Pukovnik MATIJA MURKOVIĆ     (? 08. 1941 -? 11. 1941)
Pukovnik Anton Prohaska     (? 11. 1941 -?) ? .04. 1942 i ?.04. 1943
Pukovnik  Domanik (?)     (? -?) 03. 1943
 PODLOŽBOST
3. teritorijalni korpus     (studenog. 1941 do kolovoza. 1943)
 Naredba za borbu-bitku  (20. listopada. 1941)
Glavni kvartir- HQ
7. Pješački Rgt.
9. Pješački Rgt.
6. Topništvo (Artillerie-Gruppe) 

1942 godine preuzeo je zapovjedništvo divizije u Bjelovaru.
1943 godine, nakon promaknuća u čin GENERALA, bio je umirovljen.

* Teško ga je pogodila smrt sina Borne, domobranskog poručnika 369 pukovnije, koji je na Istočnom bojištu 16.08.1942 god. u Novoj Prekopki, zapadno od Rostova, bio teško ranjen i 20.08.1942 umro.

General Matija Murković umro je 10.07.1944 u Zagrebu.
* Udovica Beata Murković i sin Božidar - Dodo napuštaju Hrvatsku i nastanili se u Los Angelesu, gdje je Božidar - Dodo radio kao arhitakt.

Smrćom sina Božidar, grana generala Matije Murkovićeva je izumrla.

U Dvoru Murkovića u Stajnici dugo se čuvao izrezak iz srpskih novina gdje je pisalo:
«Matija Murković vijao je naše čete na Crnom vrhu».
]* * * * * * * * * * ** * * * * * * * * * ** * * * * *
Kronologija vojne karijere:

do 1901                   Vojnu akademija u Budimpešti
18.08.1901   stupio je kao časnik u hrvatsko domobranstvo.
< ... >      «viši mačevalački tečaj» u Bečkom Novom Mjestu     (Wiener Neustadt).
od 1907                   nastavnik u kadetskoj  školi ugarsko-hrvatskog domobranstva u Pečuhu.
1914      zapovjednik satnije u dočasnoj školi u Zagrebu.
1914-1918                   zapovjednik 25. domobranske pješačke pukovnije na frontu u Srbiji.
1915      zauzima Baćinovac, koji je branila gotovo cijela srpska divizija. Teško ranjen!
1915-1917                   na ruskom bojištu gdje je u borbama proveo dvije godine.
1918      sudijeluje u oslobođenju Međumurja, do Božića (za 21 dan) istjerali Mađare.
1921      istupa iz vojske Kraljevine SHS
do 1941                   posjeduje i vodi pilanu u Ličkoj Jesenici.
od 1941                   zapovjednik divizijskog područja u Sarajevu.
1942       preuzeo je zapovjedništvo divizije u Bjelovaru.
1943       nakon promaknuća u čin GENERALA, bio je umirovljen.
10.07.1944.    General Matija Murković umro  u Zagrebu.
]* * * * * * * * * * ** * * * * * * * * * ** * * * * *

Nažalost, mi u Hrvatskoj moramo napisati našu vojnu povijest. Ovo što postoji do danas rađeno je na temelju (u znatnom broju slučajeva) neprovjerenih podataka. Jasno je da je Matija Murković u Srbiji 1914. godine iskazao jedno vrhunsko junaštvo. Istina je slijedeća: Početkom studenog 1914. godine XIII zagrebački zbor ( ili korpus) vodi teške borbe u poznatoj Kolubarskoj bitci. Lošim zapovijedanjem austrijskog generala Potioreka nastupa konfuzija u borbi,  kada na nižim razinama dolazi do  totalne pomutnje koja će na kraju natjerati austro-ugarsku vojsku na (bespotrebno) povlačenje iz Srbije. U tim vrlo teškim i krvavim bitkama iskazano je junaštvo satnika Matije Murkovića. Hrvati su se posebno iskazali u osvajanju uzvisina s kojih su Srbi kontrolirali komunikacije i prilaze u dolinama rijeka. Ustrojene su posebne gorske brigade koje su bile obučene i opremljene za te svrhe i vrlo teške zadaće. Matija Murković bio je tada pripadnik 25. domobranske pukovnije u čijem je sastavu zapovijedao bojnom (bataljunom). On je u toj borbi uspio osvojiti vrlo važnu uzvisinu Baćinovac. Dakle, ne naselje nego uzvisinu u širem prostoru Rudnika, koja je bila izuzetno bitna za daljnji prodor austrougarske vojske u srce Srbije. On je na Baćinovcu zarobio oko 1000 vojnika (Srba). Zatražio je pomoć za ojačanje položaja od zapovjednika pukovnije ali je radi lošeg sustava zapovijedanja nije dobio.
Kada su Srbi saznali da nasuprot njih stoji jedna bojna (oko 500 ljudi), general Živojim Mišić naredio je napad s dvije pukovnije koje su prisilile Murkovića na povlačenje, čime je dovedena u vrlo težak položaj divizija u čijem je sastavu ratovala 25. pukovnija, a time i cijelu austro-ugarsku vojsku. Ne samo što su bili veliki gubici, znatan broj Hrvata je pao u zarobljeništvo. Računa se negdje oko 70.000 vojnika iz cjelokupnog sastava AU vojske. Iduće godine, kada je Bugarska ušla u rat i dovdene njemačke snage, Srbi su bili primorani na povlačenje prema Albaniji i u tom povlačenju stradao je velik broj zarobljenika. Računa se da je svaki četvrti uspio preživjeti.

 


Back to top