« Odgovori #2 : Ožujka 23, 2009, 13:20:37 »
IZ POVIJESTI ŠVIČKE CRKVE
Klikni na slike da povećaš
Švica, nekoć naselje poznato i izvan naše domovine: mala hidroelektrana, slapovi, Donje švičko jezero, mlinovi, imalo je i drugi svoj zaštitni znak, a to je crkva sv. Ivana Krstitelja.
Gacka Švicom vise ne teče, od hidroelektrane ostala je samo prazna zgrada, mlinovi su pretvoreni u ruševinu, a jezero obraslo u vrbe. Ne čuje se više huk vode, klopetanje mlinova i vika mlinara. Sve je utihnulo. Nigdje nije učinjen takav zločin kao prema Švici i njenim stanovnicima.
Od svega poznatog ostade u Švici samo crkva. I nju su htjeli uništiti. Valjda da bi bili sto učinkovitiji, zločinci je napadoše iz zrakoplova i dijelom oskrnaviše. Ali narod Švice, vjeran svom zaštitniku sv. Ivanu Krstitelju, obnovio ju je zajedno sa svojim župnikom Milom Rajkovićem te ona danas svjedoči o mijenama vremena ovog kraja.
U početku Švica nije imala svoju Župu, nego je ona pripadala kao kapelanija pod Župu Kompolje, te su njome upravljali kompoljski župnici. Kanonik Vranić je 21. veljače 1772. po nalogu Karlovačkog generalata popisao sve katoličke crkve, te se tom prilikom spominje i crkva u Švici. Na spomen ploči koja je postavljena povodom velike poplave 1802. godine u reljafu vidi se i mala crkvica. Predpostavlja se da se nalazila na mjestu sadašnje crkve.
Kako je Švica rasla brojem stanovnika, a tome je pogodovao razvoj industrije (mlinovi i pilane) bila je potreba puka za proširenjem kapele i njeno pretvaranje u crkvu a s time i u status Župe. Godine 1862. započeli su radovi na prosirenju, a tom prilikom dozidan je i zvonik, koji je zbog svoje male visine crkvi davao nesimetričan izgled. Tijekom narednih godina nastavljeni su radovi na crkvi, pa je 1903. godine sagrađen novi visoki zvonik, a krov crkve prekriven je crnim limom. Iste godine temeljito je popravljen i župni stan, a oko crkve uzidan potporni zid, te se dobio veće zaravnjeni prostor. Prilikom radova iskopane su brojne ljudske kosti, sto govori da se uz crkvu nalazilo i groblja, koje je kasnije preseljeno na sadašnju lokaciju.
Vrijedno je spomenuti da je za uredjenje crkve kako izvana tako i unutar građevine, posebno zaslužan Juraj Maričić. On je postavio oltar u crkvi. U uredjenju sudjelovali su i ugledni mještani Švice, kao donatori i mecene.
Do prvog svjetskog rata crkva je, kao malo koja, imala pet zvona. Tijekom rata austrijska vlast je za vojne potrebe skinula četiri zvona i odnijela ih u topionicu.
Kao sto sam već navela kapelicom u Švici upravljali su kompoljski župnici (Toma Orešković, Petar Vukasović, Jure Cislić, Martin Sarkotić).
Dana 4. prosinca 1789. godine imenovan je mjesnim kapelanom u Švici Martin Degoricija i na toj dužnosti ostaje do lipnja iste te godine.
Juraj Maričić jako je bio zaslužan za uređenje crkve i postavljanje oltara, iza svoje smrti oporučeno je ostavio 1200 forinti u državnim obveznicama za župnu crkvu. Bio je blag i susretljiv, a osobito je imao otvoreno srce prema siromasima. Pokopan je na švičkom groblju.
Od 1789. godine uredno su se vodile župne knjige u Švici. Sve do 1821. godine upisani su u maticu (rodjeni , kršteni, vjenčani i umrli) na latinskom jeziku. Od konca 1849. do konca 1857. ponovno je u uporabi hrvatski jezik. Tako je ban Josip Jelačić poslao okružnicu senjskom biskupu 27. rujna 1848. godine da sva izvješća se šalju njemu (banu) a ne više ugarskoj oblasti, isključivo na narodnom jeziku.
Švica
Švica
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Švica (Posjeta: 41193 )
