« Odgovori #6 : Travnja 21, 2011, 18:39:32 »
Kordunaši u novogradiškom kraju Citat iz djela:
Prigodom doseljavanja u novogradiški kraj dio novih doseljenika dolazio je
vlastitim zaprežnim kolima, vlakom, pješice, a u snaše Kate Baričević iz Nove Kapele još
je živo sjećanje na pripovijedanje dida Duje Samardžije, koji im je kod krava na ispaši,
još dok su bili djeca, pripovijedao da se u Brodski Drenovac naselilo početkom 20. st. 30
numera Ličana od Slunja. Isto je tako snaša Kata pripovijedala put naseljenja obitelji
Baričević, koji su, kako ona kaže, došli iz Like od Slunja putujući Savom na splavi od
Čanka do Kobaša. U Kobašu je u to vrijeme već živjela očeva sestra, koja im je pomogla
kupiti imanje u Novoj Kapeli, koje je prije njih pripadalo rodu Jajića. Najveći dio
doseljenika na prostor Nove Kapele naselio se u kraj zvan Sekule, a nalazi se poviše
novokapelačke kapele uz cestu prema Lipovcu.
U Dragovcima su doseljenici nastanjeni na prostoru zvanom Krčevine, koji se
nalazi na samom ulazu u selo kada se dolazi cestom od Nove Kapele. Ovaj je prostor
jednim dijelom pripadao seoskoj zajednici, a drugim dijelom šumariji. Da bi se nastanili
u Dragovcima, naseljenici iz Korduna, Gorskog kotara i Like krčili su zemljište koje je
pripadalo seoskoj zajednici, tzv selski utvaj, i zemljište koje je pripadalo šumariji te
plaćali odštetu selu i šumariji za zemlju na kojoj su gradili kuće. Seoskoj su zajednici
platili otkupninu u novcu putem seoskog kneza, a šumariji izravno uplatom na blagajni.
Kad su raskrčili zemljište, na njemu su podizali male kuće građene na žmuriće3
čija je konstrukcija bila popunjena prijesnom opekom ili šeperom oblijepljenim blatom s
vanjske i unutarnje strane zida. Krovovi ovih dvodjelno građenih kućica bili su pokriveni
ražovom slamom, a tek je poneka imala biber crijep.
Kao što je znano, slavonski je Šokac uvijek cijenio bogatstvo i nastojao sina
oženiti bogatom djevojkom, a kćer udati u bogatu kuću. Doseljenici su u pravilu bili
siromašni sloj seoskog stanovništva koje je nova sredina teže prihvaćala. Zbog
siromaštva i neprosvijećenosti doseljenika Šokci su branili svojoj djeci da se žene s
doseljenicima, međutim zanimljivo je da su i doseljenici isto tako branili svojoj djeci
ženidbu i udaju s domaćim stanovništvom. Često se tako u selima moglo čuti
razmišljanje ne treba našu krv mišat s njiovom. Stoga su na početku dvadesetoga stoljeća
bili rijetki brakovi između domaćeg i doseljenog stanovništva. Ovo se stanje počelo nešto
značajnije mijenjati tek iza 60-tih godina 20. st.
Razlika između domaćeg stanovništva i doseljenika najjasnije je vidljiva u odnosu
među djecom koja su u igri smislila i rugalicu:
Ličani, pićani suva kruva ručali,
Kad su došli do vode,
Vrag im dupe probode.
Domaće starosjedilačko stanovništvo znalo je s podsmjehom kazivati o kulturnoj
različitosti i drukčijim životnim navikama doseljenika pa su znali reći:
Slavonac ne more
bez tambure, a Ličanin bez pure i mlika